'NAŠI UČENICI SMIŠLJAJU UREĐAJE KOJI ĆE ZA NEKOLIKO GODINA VRIJEDITI MILIJUNE!' U O.Š. 'Slava Raškaj' učenici sastavljaju robote i elektroniku

Oni su obični klinci. Ni po čemu posebni, nisu genijalci, ne sjede za računalom deset sati dnevno.

Ali vrijedni su i imaju volju. Rade ovdje dok ih to zanima, a kasnije otiđu i bave se sportom ili se igraju.

Tek obična djeca koja su pokazala da se uz malo truda može napraviti puno toga.

Ovako, skromnije nego što bi realno trebao, svoje male polaznike robotike predstavlja mi Predrag Matko, nastavnik informatike u Osnovnoj školi “Slava Raškaj” u Ozlju. Petnaestak dječaka za to vrijeme zadubljeno je u svoje zadatke. Sastavljaju jednostavne robote, spajaju elektroničke module, spajaju ih na internet, programiraju. Jurica Razumić, jedan od njih, pokazuje mi svoju edukativnu konzolu za vježbanje matematike. Izradio ju je od drveta u pilani u vlastitom dvorištu, pa nakrcao elektroničkim komponentama i programirao je da istodobno bude napeta igra i svojevrsni test znanja iz zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja.

Konzola, koju je najjednostavnije opisati kao drvenu tastaturu, mjeri vrijeme ispitaniku, zadaje mu zadatke, pokazuje gdje je pogriješio i konačni rezultat. Jurica, koji ima tek 14 godina, lani ju je predstavio kao projekt na državnom natjecanju i završio kao četvrti. - Samo je spojiš na kompjutor - kaže mi Jurica.

- Oprosti, gdje je spojiš - pita ga nastavnik.

- Aha, da, ne moraš ni na kompjutor - važno je da ima napajanje, ostalo radi sama - ispravlja se Razumić i dodaje da ga je izrada stajala tek oko 200 kuna. A bila bi korisna u svakoj učionici u Hrvatskoj. Razumić mašta o tome kako bi od buduće prodaje mogao skupiti dovoljno da si sam plati odlazak na more.

Internet stvari

Ovo je samo jedan od 20 projekata koji su rođeni u učionici informatike u Ozlju u kojoj se nalazimo. A rade sa svime, od robotičkih Lego Mindstorms setova koje im je donirala Algebra, do Arduino setova (open source elektronička platforma) koje su dobili od investitora Nenada Bakića. Imaju svoj vlastiti internetski radio, jedini osnovnoškolski s non-stop streamom, koji im omogućava javljanja uživo s bilo koje lokacije. Matko mi otkriva kako su već sada dovoljno tehnološki potkovani da pokrenu i internetsku televiziju.

Uz sve to, sada su se prebacili na još jedno novo područje, Internet of Things ili Internet stvari, trenutačno najvažniji poslovni i tehnološki proces u svijetu za koji se pretpostavlja da će do 2020. putem interneta spojiti i onda njima upravljati s oko 34 milijarde uređaja.

I u tome je kvaka. Jer iako ih Matko opisuje kao obične klince, oni su sve samo ne to. Oprema s kojom trenutno rade su littleBits setovi, plastični raznobojni moduli puni elektronike koji se međusobno spajaju magnetom. Njima se upravlja putem interneta, na daljinu.

Oni su IoT klinci, nova generacija koja već od prvog razreda osnovne škole uči razmišljati na posve drugačiji način. Smišljaju i konstruiraju uređaje za tržište za koje analitičari predviđaju da će u naredne tri godine narasti na vrijednost od 4 bilijuna dolara globalno.

A sve zahvaljujući projektu “Zajedno smo jači” koji su osmislili i financirali Hrvatski Telekom i Institut za razvoj i inovativnost mladih, privatna udruga Nenada Bakića (poznat i po projektima Croatian Makers i Stem revolucija).

Projekt koji je trenutačno fokusiran baš na IoT okupio je uz Ozalj ukupno 55 hrvatskih škola i 450 osnovaca u njima te 60-ak učitelja mentora poput Predraga Matka koji ih vode. Ostvareno je oko 70 IoT projekata, i to pomoću littleBits setova koje smo nabavili među prvima u Europi.

Projekt koji još uvijek traje u drugoj će se fazi proširiti na još 400 novih učenika diljem zemlje.

Osnovci iz Ozlja važni su i kao dio velikog kolaboracijskog projekta u sklopu akcije u kojem je zajedno sudjelovalo 30-ak škola, a riječ je o mjerenju temperature na lokacijama tih škola u realnom vremenu baš pomoću littleBits modula.

Jer ono što meteorolozi rade pomoću skupe uvezene opreme, djeca u dobi od 10 do 14 godina u svojim školama rade uz razmjerno jeftine setove, sama. Podaci se u realnom vremenu mogu slati na web stranicu na kojoj se recimo na karti Hrvatske mogu pregledavati temperature po lokacijama.

A uz temperaturu se mogu mjeriti i vlaga, tlak i zagađenje zraka, buka i tko zna što sve ne. Ovisi o senzoru koji je na vrhu spojenog seta.

- Od svih 20 projekata koje ovdje trenutačno radimo, svi ti uređaji i aplikacije mogu se kupiti već gotovi. Dakle, ovo nije ništa što već nema. Ali poanta je druga. Želimo li kupovati inozemnu skupu, završenu opremu i njihov know how ili želimo moći sami to konstruirati? Moj cilj je da svakom djetetu pružim jednaku šansu da se s ovakvim rješenjima upoznaju, da nešto nauče i ako ih ne zanima neka idu dalje. Ali moraju razumjeti da oni sami mogu nešto napraviti, ako to žele - govori.

Radi besplatno

Matko je inače i idejni začetnik i voditelj lokalne udruge Tehno Oz u kojoj uz 15 svojih osnovaca ima učlanjene i srednjoškolce i studente i šest stručnjaka.

- Zašto to radim? Jer imam dječju želju da pokažem kako se digitalni jaz može premostiti i kako se pomoću računala može bilo što, pa makar to značilo paliti i gasiti lampicu - pojašnjava mi.

Uz standardno radno vrijeme i predavanja informatike Matko naime popodne radi dodatna četiri sata tjedno s robotičarima, a nekad i do deset sati tjedno. Besplatno, naravno.

I zbog toga je zahvalan obitelji što za njegovu odsutnost imaju razumijevanja. Iz Ozlja inače dolaze i dva aktualna državna prvaka iz informatike, Ivan Živčić i Tomislav Vranić, obojica 15-godišnjaci i polaznici njegova tečaja robotike.

Sve to skupa tek su prvi plodovi truda u školi u Ozlju.

Najveće stvari tek ih čekaju.