PIŠE BORIS VLAŠIĆ

Neki dan mi je hrvatski dostavljač donio paket. Umjesto da mi vrati 4 eura izveo je nešto što stranac ne bi ni u ludilu...

Nije imao sve zube u ustima, frfljao je dok priča, ali je mogao odraditi posao, pročitati adresu i donijeti pošiljku...

Ilustrativna fotografija

 /Damjan Tadić/ Cropix

Neki mi je dan hrvatski dostavljač donio pošiljku, kovertu za koju je trebalo platiti poštarinu. Umjesto da mi vrati četiri eura, ispričao je kako nema papir u stroju za račun, okrenuo se i zbrisao ne vrativši ostatak.

Nije imao sve zube u ustima, frfljao je dok priča, ali je mogao odraditi posao, pročitati adresu i donijeti pošiljku. Kada tamnoputi stranac dostavi hranu, s malo riječi preda naručeno i juri dalje. Na ponuđeni euro ili dva reagira osmijehom. Tihač je neku večer sreo jednog od takvih koji renoviraju neki stan na Knežiji. Tihač je dolazio s večernje cuge, a stranac iznosio vreću smeća. Prvi je pristojno pozdravio, drugi je kratko dobacio "bok!".

Da, naravno da strani radnici, oni koji dolaze posredstvom raznih agencija nauče izgovoriti...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 06:55