INAUGURALNA BESJEDA

Nemilosrdna analiza krize i poruka optimizma

Predsjednik Josipović u inauguralnom govoru naglasio je partnerski odnos između predsjednika Vlade i Republike, ali se nameće i kao arbitar hrvatske političke scene
New Croatian President Ivo Josipovic signs oath at the swearing-in ceremony held on a historical St. Marc square squeezed between the parliament and government buildings in central Zagreb February 18, 2010. Josipovic, who vows strong support to fight against corruption and CroatiaÕs EU drive, is the third president of the former Yugoslav republic that became independent in 1991. REUTERS/Nikola Solic (CROATIA - Tags: POLITICS)
 Reuters

Stojim pred vama s osjećajem iznimne obveze i odgovornosti prema dužnosti koju su mi na izborima povjerili hrvatski građani.

[…]Kvalitetna suradnja s Vladom RH nužna je za uspješnost i mog i Vladinog mandata. Svoju novu dužnost obavljat ću savjesno i odgovorno na dobrobit Hrvatske. […]Želim biti predsjednik svih hrvatskih građana, ali i beskompromisno afirmirati vrijednosti demokratskoga društva, pravednosti i društvene solidarnosti. U ovom svečanom trenutku, prije svega, sjećam se svih časnih ljudi koji su se borili, a mnogi i poginuli, za slobodnu i pravednu Hrvatsku. Njima dugujemo našu vječnu zahvalnost.

Branimir Pofuk: Akademski, ali ne dosadno

Aleksandar Dragaš: Zašto nismo čuli i Bareta?

Početak govora dodijeljen je uobičajenim obrascima, a zatim Josipović naglašava partnerski odnos između predsjednika Republike i Vlade, koji je u obje ustavne faze u posljednja dva desetljeća ovisio više o arbitrarnosti nego o normi, tvoreći svojevrsnu “kvadraturu kruga” i nudeći privid odstupnice obim tim komponentama izvršne vlasti.

U izbore za predsjednika Republike krenuo sam s vizijom europske, prosperitetne Hrvatske, a ključni izvor moje motivacije bila je PRAVDA, moralna i pravna podloga za novo i bolje društvo. Ostvarili smo državu, ali su pravda i pravednost vrijednosti koje tek trebamo pronaći u njihovoj punini.

[…]Hrvatska mora biti dom demokracije i ljudskih prava.

[…]Prošao sam cijelu Hrvatsku, posjetio stotine sela i gradova, susreo tisuće ljudi od kojih mnogi naporno rade - i ne mogu živjeti od svoga rada. Mnogi nemaju zaposlenje. Mnogi su na rubu egzistencije. To se mora promijeniti!

[…]Hrvatsku je danas okovala gospodarska kriza. Moramo se suočiti s činjenicom da smo je kasno prepoznali i tako dopustili da se razmaše do razine koja ugrožava temeljne vrijednosti hrvatskoga društva. Svoje korijene ona dijelom ima u svjetskoj krizi, ali važne uzročnike ima u Hrvatskoj. Dugoročne negativne posljedice nepravedne i dijelom kriminalne pretvorbe i privatizacije, koje su dovele do urušavanja gospodarskih resursa i gubitka radnih mjesta, valja istaknuti kao bitne generatore krize, ove gospodarske, ali i moralne. Korupcija i organizirani kriminal, posebno onaj gospodarski, drugi je važan razlog krize u kojoj se nalazimo. Usto, nedostatak odgovarajuće gospodarske politike koja nije prepoznala kako valja više proizvoditi i izvoziti doveo je do žalosne činjenice da Hrvatska danas proizvodi manje nego što je proizvodila prije rata. Broj nezaposlenih iz dana u dan raste, kao i broj nelikvidnih tvrtki i tvrtki u stečaju. To se mora promijeniti!

Nakon osnovnih postulata onoga što Hrvatska mora biti slijedi nemilosrdna analiza krize, uobičajenija za programatski govor nego za inauguralnu besjedu. Tom analizom Josipović se nameće kao arbitar hrvatske političke scene, a ne samo kao partner Vlade.





Hrvatska je pri kraju puta u Europsku uniju. Zbog rata, ali i zbog naše donedavne nespremnosti za važne reforme, kao što je odlučnija borba protiv korupcije, taj je put potrajao dulje od očekivanog. […] EU je i izazov da se očuva vlastiti nacionalni identitet, da mali narod u velikoj multinacionalnoj zajednici ostane prepoznatljiv prema svom hrvatskom identitetu i identitetu svojih nacionalnih manjina. A to možemo ponajprije kulturom, poštovanjem svoje tradicije, ali i poticanjem kreativnosti i suvremenog umjetničkog i kulturnog stvaralaštva te jačanjem nacionalnih kulturnih institucija. No vlastita se kultura ne čuva izolacijom. Uspješno njegovanje i afirmacija vlastite kulture podrazumijeva i otvorenost prema drugim kulturama, poštovanje kulturne raznolikosti i kulturnu suradnju s drugim državama.

[…]Razvoj dobrih odnosa sa susjednim zemljama i cjelokupnom regijom, od strateškog je značenja za Hrvatsku. Dobri odnosi sa susjedima jamče mir, sigurnost i stabilnost, otvaranje trgovinskih odnosa, investicije, rast turizma, kulturnu, sportsku i svaku drugu suradnju s državama u regiji.

Ovaj dio govora intoniran je vanjskopolitički, s očitim kontekstom uloge predsjednika Republike u konstituiranju vanjske politike Republike Hrvatske.

Zadaće koje su pred Hrvatskom, a time i pred nama koji smo dobili mandat da je vodimo, velike su. Inzistirat ću na razvoju države utemeljenom na vrijednostima odgovornosti, poštenja, povjerenja, poštovanja i načelima jednakih mogućnosti, nediskriminacije i vrednovanja kroz znanje i rad, jednom riječju - na pravednosti. Inzistirat ću na razvijanju sustava koji će potaknuti građane da prihvate i žive ove vrijednosti i načela, a ne da se osjećaju gubitnicima ako to čine. Drugim riječima, inzistirat ću na sustavu u kojem će biti kristalno jasno da se korupcija i kriminal ne isplate. Imovina i društveni status stečeni na ovaj način neće biti dugoga vijeka. Vratit ćemo ljudima dostojanstvo i vjeru u to da se poštenje i odgovornost isplate.

Josipović opet insistira na pravednosti, naglašavajući da bi to imao biti i lajtmotiv njegova mandata, a ne samo kampanje.

U XXI. stoljeću izgrađivat ćemo državu utemeljenu na znanju, novim tehnologijama i konceptu održivog razvoja. […] Nova, postmoderna država, morat će prihvatiti klimatske promjene, stroge ekološke standarde, ostvariti globalnu informatiziranost, spoznati novo poimanje ljudskih prava te znanost, obrazovanje i kulturu afirmirati kao poluge napretka i očuvanja vlastitog identiteta u globalnom i multikulturnom društvu. Takva će država biti i učinkovit servis građanima i gospodarstvu. Bit će to država novoartikulirane suverenosti koja nije u sukobu, već u sinergiji s drugim državama, asocijacijama i međunarodnim organizacijama. U takvoj će se zemlji građani Hrvatske uistinu osjećati građanima Europe i Svijeta.

Predzadnji dio govora, prije protokolarnog finala, naglašava optimizam, prenoseći naglasak s krizne današnjice na buduću integraciju bolje Hrvatske u bolji svijet - napokon i nešto šećera s kojim bi gorka pilula ove inauguralne besjede bila progutljivija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 20:54