TUŽNA VIJEST

Ni tjedan dana nakon iskrcaja s broda ‘Zagreb‘, iznenada preminuo varaždinski pomorac Nikola Jaklin

Nikola, koji je na brodu bio kuhar, preko Jutarnjeg je alarmirao javnost o nepodnošljivoj situaciji na palubi ‘Zagreba‘
Nikola Jaklin
 Privatni album

Nakon što je preklinjao Atlantsku plovidbu i hrvatsku državu da mornarima broda 'Zagreb', zarobljenima zbog pandemije na moru, omogući odlazak doma, u Varaždinu je, niti tjedan dana nakon silaska s broda, iznenada umro Nikola Jaklin.

Nikola, koji je na brodu bio kuhar, preko Jutarnjeg lista je alarmirao javnost o nepodnošljivoj situaciji na brodu. Na Zagrebu je plovilo 16 hrvatskih mornara, devet su mjeseci bili na brodu, od čega 200-tinjak dana bez silaska na kopno.

Incidenti su bili sve češći, zapovjednik broda, kapetan Leon Bjelokosić, upozoravao je Atlantsku plovidbu o hitnosti iskrcaja, a kuhar se obratio javnosti. - Molim pomozite, želim doma. Osjećam se kao rob - zavapio je Nikola Jaklin 31. kolovoza u Jutarnjem listu.

image
Posada broda Zagreb
Privatni album

Ni mjesec dana kasnije, 16. rujna, Nikola i posada sletjeli su na zagrebački aerodrom. Iscrpljen, ali sretan, Nikola je zahvalio Jutarnjem.

- Beskrajno vam hvala. Da Jutarnji nije pisao o našoj agoniji, i danas bismo bili negdje na moru. Iako je kapetan upozoravao na lošu atmosferu na brodu, i tražio da se brod preusmjeri, nitko ga nije slušao. No nakon priče u Jutarnjem, stvari su se pokrenule - rekao nam je dok je u hotelu u Velikoj Gorici čekao jutro da krene za Varaždin.

image
Nikola Jaklin nakon konačnog povratka u Varaždin
Privatni album

Smijao se kako su ih na letu zamotali u 'neke raznobojne, svemirske kostime ratnih boja, s maskama na licu, vizirima i kapuljačama preko toga'. Nije mogao spavati pa je već u četiri sata krenuo put Autobusnog kolodvora i sjeo na prvi autobus.

Pri silasku s broda i kasnije, po dolasku u Varaždin, nosio je majicu s natpisom 'Karma is the bitch', svoju ironičnu poruku bivšem poslodavcu i svijetu.

image
Mornari na Zagrebu
Privatna Arhiva

Živio je i radio na brodovima od 2004. godine, ali nakon ovog iskustva na brod više nije namjeravao.

- Što očekujem doma? Hmmm, novu borbu. Trebam se priviknuti na novi način života. Buđenje ujutro, pa pola sata put do posla, odraditi svoje i doma. Ukratko, da, novu borbu. Okrenuti novi list, stranicu i krenuti u to - govorio je o budućnosti Nikola.

Zadnji smo se put čuli 16. rujna. - Moramo, molim vas, na kavu. Da se upoznamo. Presretan sam. Doma sam - rekao je tada.

U petak se čuo s prijateljima. Za subotu je u goricama za njih pripremao srnetinu. Želio je s dečkima proslaviti povratak...

Oproštajno pismo najbolje prijateljice

U životu postoje rijetki ljudi koje nazivamo svojim anđelima. Žalosno je kad taj, jedan od rijetkih anđela, napusti ovo mjesto.

Za mene si bio najljepši anđeo s manama, za kojega bih bila spremna učiniti sve, kao i ti za mene. Prijatelju nesebični, požrtvovni, volio si život, izazove, tvoje je srce bilo ogromno, puno empatije.

Javio si mi se jutros u snovima da si u redu da si kupio s tatom radionicu. Uvijek si volio drvo i igrati se s njime i znala sam da si to ti, ne običan san. Hvala na ručku prekjučer. Naše hrenovke. Jesmo se slatko nasmijali. Dragi moj znam da si mi dobro, želim vjerovat u to. Falit ćeš mi mnogo na ovom ludom svijetu. Hvala ti još jednom na svemu, da si ispunio sedam godina mog života. Falit ćeš mi jako, ali kroz molitve bit ću s tobom.

Silvija M.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. studeni 2024 10:06