Vijeće ministara unutarnjih poslova EU je u srijedu, 8. prosinca jednoglasno odlučilo da se područje Schengena proširi i na Hrvatsku čime je napravljen zadnji korak pred proširenje koje će formalno nastupiti 1. siječnja 2023. godine kada odlaze u povijest kopnene i pomorske granice između Hrvatske i ostalih članica EU.
Neposredno nakon te odluke razgovarali smo s potpredsjednikom Vlade i ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem koji je najzaslužniji za uspješno okončanje ovog procesa. Pozadinu cijelog procesa, kako je svladavao zamke koje su stajale na putu do Schengena, te zašto je Hrvatska ušla dok su Bugarska i Rumunjska i dalje na čekanju, Božinović nam je ispričao neposredno nakon povijesne odluke, još uvijek pod dojmom ovog velikog uspjeha.
S iznimkom nedavnog istupa austrijskog ministra unutarnjih poslova Gerharda Karnera koji je kazao da Schengen zapravo ne funkcionira i nema smisla njegovo proširenje, u zadnje je vrijeme izgledalo kao da sve ide glatko oko ulaska Hrvatske. Je li bilo tako?
Kada je riječ o proširenju nikada ne ide glatko. Mi to jako dobro znamo iz iskustva ulaska u NATO i EU. Tada smo se osvjedočili koliko su ti procesi zahtjevni, a ponekad i neizvjesni.
U odnosu na ulazak u Schengen bili smo optimisti jer smo znali da redom ispunjavamo uvjete onako kako je to predvidjela Uredba iz 2013. godine, a to je iskustvo koje nije imala ni jedna zemlja prije nas. Znali smo da, kada se bude radila procjena onoga što smo napravili, nitko neće moći pronaći argumente koji bi išli protiv našeg članstva u Schengenu.
Koliko je bila stvarna opasnost da nas Austrija zaustavi i je li moguće da je ministar Karner na svoju ruku javno rekao da Hrvatska ne bi trebala ući u Schengen?
Austrijski ministar nije rekao da Hrvatsku treba zaustaviti nego se načelno usprotivio proširenju Schengena u ovome trenutku, a što je austrijska pozicija na kraju se vidjelo na primjeru Rumunjske i Bugarske. Kao što znate, austrijski kancelar je bio u Zagrebu i razgovarao s našim premijerom Andrejem Plenkovićem. I ja ga dobro poznajem jer smo godinama bili na Vijeću ministara unutarnjih poslova s kojeg mjesta je došao na mjesto premijera. Iskreno, nisam mogao zamisliti scenarij po kojem bi Austrija blokirala Hrvatsku. Skoro 2 milijuna Austrijanaca svake godine dolazi u Hrvatsku i bojim se da oni to ne bi dobro primili.
Bugarska i Rumunska su razočarane jer opet nisu ušle. Austrija je bila protiv, dok je Nizozemska podržala Rumunjsku, ali ne i Bugarsku. Nije li to licemjerno ako se zna da se ove zemlje pripremaju na zajednički ulazak i između njih nema granične kontrole po schengenskim standardima?
Iz vlastitog iskustva znamo da je Nizozemska država koja je dosta zahtjevna kada je u pitanju ispunjavanje uvjeta u kontekstu europskih integracija. Mi smo na Vijeću u zadnje dvije godine dva puta imali odluke vezane za Hrvatsku i prije svake sam putovao u Den Haag i imao razgovore s nizozemskim kolegama te ih u argumentiranom dijalogu uvjerio da Hrvatsku treba podržati. U završnici je i premijer Plenković razgovarao s nizozemskim premijerom, a opet, s obzirom na njihovu unutarnju proceduru, zeleno svjetlo za svaku od tih odluka je trebao dati nizozemski parlament. Kada znate da određene zemlje imaju kompliciraniju proceduru, onda se za njih posebno pripremate. Nizozemski kolega mi je danas kazao: "Sve što smo od vas tražili i na sva pitanja koja smo imali dali ste odgovor". Samo naglašavam da se radi o pristupu koji nerijetko treba biti prilagođen okolnostima i procedurama zemalja s kojima razgovarate i pregovarate. Vjerujem da će u sljedećem razdoblju Bugarska i Rumunjska otkloniti dvojbe koje još postoje oko njihovog članstva. Hrvatska je pobornik da postanu članice Schengena.
Ispada kako je Hrvatska ispunila sve tehničke uvjete, ali je za ulazak bila ključna diplomatska aktivnost?
Kazao bih da se to ne može odvojiti. Kada bi to bila isključivo politička odluka, onda bi Bugarska i Rumunjska, pogotovo u ovom trenutku u kojem se nalazi Europa, ušle u Schengen. Što se tiče tehničkih kriterija, bez njih se ni ne može doći u poziciju razmatranja kandidature. Ni jedna članica Schengena nije trebala ispuniti tehničke uvjete kakvi su stavljeni pred nas. Političke, diplomatske i tehničke kriterije bi bilo pogrešno razdvajati. Sve to mora biti jedna uglazbljena aktivnost i to se najbolje vidi po rezultatu današnjeg sastanka Vijeća ministara unutarnjih poslova.
MUP je jedino ministarstvo koje je iz europskih fondova izvuklo sva sredstva koja su bila na raspolaganju. To ste utrošili na opremanje graničnih prijelaza i prilagodbu. Kako ste vi povukli europski novac, a drugima to ne uspijeva?
Ne bih rekao da nikome to ne uspijeva. Nasuprot uvriježenom mišljenju, Hrvatska je dobra u povlačenju europskih sredstava. MUP ima učinkovitu Upravu za europske poslove koju vodi državna tajnica Terezija Gras s kojom već dulje surađujem, a ima i jako dobro organiziranu Upravu za materijalno-financijske poslove koja provodi javne nabave. Ne samo da smo povukli sva sredstva koja su nam stajala na raspolaganju, već smo u pregovorima o novom VFO- u osigurali nekoliko puta više od onoga što je bila omotnica koja je pripala Hrvatskoj u prošlom budžetu Europske unije. U fondovima za unutarnje poslove smo u prošlom VFO-u imali na raspolaganju 85 milijuna eura koje smo zatekli potpuno neutrošene kad smo 2017. godine preuzeli MUP. Drugim riječima, do 2017. nije se povuklo ništa. Mi smo ta sredstva utrošili i ispregovarali s Komisijom dodatna sredstva da bi u skladu sa schengenskim standardima opremili granicu s BiH te Crnom Gorom i u korak pratili članice Schengena kada je riječ o uvođenju novih sustava za nadzor granice. Ukoliko se kvalitetno postave projekti, za njih se mogu naći sredstva. Naše projekte su postavljali ljudi s terena koji su imali zadaću reći što im u svakodnevnom poslu treba. U to su bila uključena i neka rješenja poput mobilnih termovizija kojih nije ni bilo na tržištu. Preko Uprave za europske poslove smo u kontaktima s Europskom komisijom osiguravali dodatni novac, a u procesu javne nabave se inzistiralo na tehničkim kriterijima tako da smo postavili sustav koji u budućnosti može donositi još više sredstava što se vidi iz omotnice koja je MUP-u na raspolaganja u sljedećem proračunskom razdoblju. Ona iznosi oko 250 milijuna eura.
Može se postaviti pitanje hoće li nam biti skuplje čuvanje granice sada kada se na našoj, ujedno vanjskoj granici EU, moraju provoditi schengenski standardi?
Ništa, pa ni Schengen, ne može utjecati na to kakva je naša vanjska granica. Mi smo našu organizaciju postavili tako da će biti sposobna odgovoriti na svaki izazov, a kao članica Schengena nastavit ćemo ulagati raspoloživa europska sredstva, ne samo u primjenu nego i daljnju nadogradnju schengenskih standarda koje primjenjujemo na našoj granici. Kad već govorimo o novcima, treba pogledati reakcije ljudi iz gospodarstva, iz prometa, turizma... Siguran sam da nam je sama činjenica ulaska u Schengen i eurozonu najbolja reklama i jamac uspjeha za turističku sezonu sljedeće godine iako smo svi svjesni da će to biti godina velikih izazova za Europu.
SDP-ov saborski zastupnik i ministar u bivšoj vladi Zorana Milanovića, Arsen Bauk kazao je u srijedu, nakon primanja Hrvatske u Schengen, da je "Hrvatska bila spremna tehnički ući u Schengen još 2015., 2016. godine, sve ostalo je pitanje političke odluke država".
Ispunili smo 281 tehnički uvjet da bismo ušli u Schengen, a prvi nam je došao 2016. godine. Prema tome, oni koji govore da smo tehnički bili spremni 2015. godine niti prate europsko zakonodavstvo, niti znaju o čemu govore, a ponekad mi se čini da ne znaju ni što govore. Ali je bitno da su oni protiv i da žele na svaki način umanjiti uspjeh ove Vlade. Na takve izjave reagiram samo onda kada me se pita jer su to jalovi pokušaji relativiziranja uspjeha ove Vlade koji dolaze od političara opće prakse za koje je poznato da nikada ništa nisu bili u stanju osmisliti, a kamoli provesti. To su ljudi koji znaju pričati i to je jedini politički sadržaj koji su u stanju ponuditi, a on će se brzo zaboraviti. Iza njihovih političkih mandata, osim činjenice da su nekada nešto bili, neće ostati ništa konkretno.
Ne možemo zanemariti činjenicu da je bilo jako puno kritika na postupanje hrvatske policije prema migrantima, na politiku pushbacka, te dokumentiranih slučajeva premlaćivanja i ilegalnog protjerivanja migranata.
Činjenica je da nije isto biti država na vanjskoj granici EU i država koja je u dubini europskog teritorija. Za razliku od policajaca iz velikog broja zemalja, hrvatska policija je svaki dan u interakciji ili kontaktu s ilegalnim pokušajima prelaska granice. S jedne strane su ljudi koji žele nezakonito ući, a s druge strane su policajci koji imaju zakonsku obavezu to ne dopustiti uz poštivanje svih temeljnih prava te populacije. To je proces kojem smo prišli sistematski kroz sustav edukacija i uspostavu Neovisnog mehanizma kojem se mogu obratiti svi koji imaju bilo kakav prigovor na postupanje prema ilegalnim migrantima. Svi u Uniji su prepoznali stvarnu želju i predanost Hrvatske da poštuje sve relevantne odredbe europskog zakonodavstva, a da se kroz događaje i incidente koji se mogu dogoditi izvlače pouke kako se oni ne bi ponavljali.
U Hrvatskoj smo svi sretnI što smo ušli u klub zemalja unutar kojih se slobodno kreće, ali ne možemo ne primijetiti licemjerje zapada koji se zaklinje u ljudska prava, ali istovremeno žmiri na njihovo kršenje na vanjskim granicama EU.
Europa je zajednica vrijednosti, ali još uvijek i zajednica nacionalnih država čiji interesi, tradicija i navike nisu isti premda svi živimo na istom kontinentu. Neki su tradicionalno otvoreniji za migrante, a drugi iz vlastite povijesti nisu imali puno prilike živjeti s ljudima iz drugih dijelova svijeta, da ne kažem civilizacija. Jedni su na udaru migrantskih valova, a drugi nisu. Jedni su ciljana destinacija za većinu njih, a druge migrantska populacija vidi samo kao tranzitno područje kojim želi doći do bogatijih zemalja u Europi. Jedni dolaze kopnenim putem, drugi morem, a u posljednje vrijeme dolaze komercijalnim letovima na aerodrome u našem susjedstvu da bi, nakon što slete u Beograd ili Sarajevo, krenuli pješice prema hrvatskoj granici i pokušali ilegalno ući u EU. Radi se o kompleksnom pitanju koje će obilježiti godine i desetljeća pred nama. Oko toga je potreban zajednički europski pristup, a istovremeno je to pitanje koje na površinu izbacuje brojne razlike koje objektivno postoje među članicama EU. Ta pitanja je pogrešno lomiti preko koljena, to nije problematika koju treba promatrati crno – bijelo, već nešto oko čega će se ne europskoj razini voditi brojni razgovori i donositi odluke. Siguran sam da je pitanje migracija i uspješno nošenje s tim fenomenom nešto što će odrediti samu budućnost EU. To je pitanje koje su na najbolji način otvorili Francuzi i predsjednik Macron u vrijeme njihovog nedavnog predsjedanja. Tu moramo ići brzinom koja je objektivno moguća kada je riječ o postizanju dogovora o novom Paktu o azilu i migracijama.
Odradili ste najteži zadatak koji je imala Plenkovićeva vlada. Što vam je idući izazov?
Nemojte o izazovima. Od prvog dana mandata Andreja Plenkovića mi se bavimo sa izazovima koji samo stižu jedan za drugim. Čovjek nekada ima dojam da smo stvarno Vlada za krizna stanja. A kako radimo, o tome će odlučivati hrvatski građani koji, ako pratimo puls javnosti, ne vide realnu konkurenciju Plenkoviću i njegovom timu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....