NOĆNA MORA ZA SPASITELJE: U Hrvatskoj nije moguće locirati čak trećinu poziva hitnim službama

Sud Europske unije prošli je četvrtak donio presudu koja će imati značajan utjecaj na sigurnost građana dobrog dijela ove zajednice: odlučio je kako su telekomunikacijske tvrtke dužne tijelima zaduženim za primanje hitnih 112 poziva omogućiti lociranje poziva čak i u slučajevima u kojima oni dolaze s mobitela bez SIM - kartica.

Dobra vijest pritom je posljedica iznimno teške, i za jednu litavsku obitelj mučne sudske bitke.

Njihova je kći, naime, 2013. bila oteta, silovana i ugurana u prtljažnik automobila te živa zapaljena, a jedina stvar koja joj je u tom trenutku mogla pomoći bio je mobitel, za koji do danas nije jasno je li u njemu uopće bila SIM kartica.

Ipak, iako je nesretna djevojka iz prtljažnika automobila deset puta nazvala broj 112 i molila da joj se pomogne, uređaji centra za primanje hitnih poziva, stoji u presudi, iz nekog razloga nisu prikazivali broj mobilnog telefona s kojeg naziva, što je u konačnici spriječilo utvrđivanje njene lokacije.

Bez efekta za nas

Nesretna je djevojka u tom auto preminula, a još nesretnija obitelj započela sudsku bitku protiv Litve, tražeći da joj država nadoknadi neimovinsku štetu, smatrajući da država nije pravilno osigurala provedbu Direktive o univerzalnoj usluzi.

Ona, naime, predviđa da države članice osiguraju da telekomunikacijska poduzeća pružaju besplatnu uslugu utvrđivanja lokacije pozivatelja tijelu koje prihvaća pozive na hitni broj, ali nije bilo jasno jesu li to oni dužni činiti u slučajevima u kojima ti pozivi stižu s mobitela bez SIM kartica, prilikom čega se primateljima hitnih poziva na zaslonima ne prikazuju brojevi pozivatelja.

Nedoumice u ovom slučaju sad je riješio Sud Europske unije, presudivši da se lokacija mora moći otkriti čak i u slučajevima poziva bez SIM kartica, no odluka, nažalost, neće imati baš nikakav efekt na sigurnost građana i turista u Hrvatskoj.

Europska unija, naime, dopušta da države članice same odaberu hoće li građanima omogućiti hitne pozive s mobitela u kojima nema SIM kartica, a presuda se odnosi na skupine država koje su ovu opciju omogućile, namećući im sada još dodatnu obvezu da otkrivanje lokacije poziva omoguće i onda kad oni stižu s mobitela bez kartica.

Takvih članica je sve skupa 20, dok je Hrvatska odabrala biti među skupinom osam zemalja koje ne dopuštaju ovu opciju.

Veći troškovi

Osim nas, tu su i veće zemlje poput Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Belgije, Nizozemske, Bugarske i Slovenije, a pod razloge se najčešće navodi želja ovih država da onemoguće lažne pozive prema hitnim službama do kojih bi dolazilo ukoliko bi se mobitelima bez kartica igrala djeca.

Dio razloga također bi mogao ležati u povećanim troškovima koje bi u takvim slučajevima imale i telekomunikacijske službe i službe koje primaju hitne pozive, a koje često imaju tehničkih problema pri lociranju čak i onih poziva za koje je poznato s kojih brojeva dolaze.

Naravno, ovdje prednjači Hrvatska koja, prema posljednjem izvješću EU Odbora za komunikacije spada u skupinu zemalja s najvećim udjelom nelociranih poziva.

I dok se taj udio prosječno na razini EU kreće ispod 10 posto, u Hrvatskoj zbog raznih tehničkih poteškoća nije moguće locirati čak 31 posto poziva hitnim službama, što nerijetko čini velike probleme hitnim službama, najčešće Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja.

Posljednji put to se vidjelo na primjeru Poljakinje koja je u kolovozu ove godine nestala na Biokovu, a njeno tijelo pronađeno je 6. kolovoza. Potraga za nestalom ženom trajala je četiri dana, a bazna stanica teleoperatera nije mogla otkriti lokaciju njenog mobitela.

Potom točnu lokaciju državljanina, gosta jednog liburnijskog hotela izgubljenog na Učki nije bilo moguće dobiti niti 2016., ali čovjek je na sreću ipak pronađen i odveden na sigurno. Iste godine HGSS bilježi slučaj u kojem pokušavaju locirati čovjeka nestalog na Biokovu, ali im teleoperater ne može dati nikakve informacije, zbog čega je inače uspješna potraga trajala dulje nego što je trebalo.

Godine 2015. članovi krapinskog HGSS-a potom su tragali za čovjekom koji je mobitelom javio kako je pao u jarak i ozlijedio se, ali nije znao reći gdje se točno nalazi, dok otkrivanje lokacije putem teleoperatera nije bilo moguće zbog “loše pokrivenosti županije signalom”. Na kraju se ionako ispostavilo da je bila riječ o lažnom pozivu, ali česte tehničke teškoće zasigurno ne idu u prilog državi koja se bavi turizmom te brendira, među ostalim, kao sigurna destinacija.