Iz Makarske stiže dramatična i zapetljana priča o gubitku obiteljske kuće, u postupku koji traje već 10 godina i čiji se kraj možda nazire na završnom ročištu koje će se održati ovog tjedna, piše Slobodna Dalmacija.
Obitelj Antunović, majka Dubravka te njezini sinovi Matino i Pjero, široj javnosti poznat kao nogometaš makarskog "Zmaja", Radničkog nogometnog kluba "Split" i tučepskog "Jadrana", prije 10 godina kada im je preminuo suprug i otac nisu ni u najcrnjem scenariju slutili što ih čeka - gubitak obiteljskog doma površine 400 četvornih metara.
Danas pokojni otac i suprug Željko Antunović je 2008. godine od Pere Rašića iz Slavonskog Broda posudio 32 tisuće eura koje je, pak, dugovao Zdravku Lasiću iz Zagreba. Radi osiguranja vraćanja novca, Antunović je Rašiću obećao u zalog dati svoj suvlasnički dio nekretnine u Makarskoj - kuću od oko 400 kvadrata ako dug ne podmiri u roku od godinu dana, do 2009. godine.
U Antunovićevoj izjavi pisanoj rukom, na kraju je navedeno da ''ovu izjavu daje samovoljno i bez ikakve prisile''. Uglavnom, ništa se nije događala sve do 2011. godine kada je Makaranin preminuo, a njegova obitelj je tek tada doznala za transakciju.
Tada su počeli problemi. Kuću u središtu grada je vještak koji nije ni izašao na teren, procijenio na samo 400 tisuća kuna, a Antunovićima su se na vrata počeli pojavljivati sumnjivi likovi koji su od njih tražili novac i nekretnine.
Objekt je zatim kupio Rašić koji ga je donekle preuredio i u njemu napravio šest apartmana, ali ga je kasnije za 100 tisuća eura prodao Miji Kladariću, odvjetniku iz Slavonskog Broda. Rašić je s Antunovićevom udovicom i sinovima potpisao ugovor da će im ostaviti prizemlje kuće, površine oko 80 kvadrata, s doživotnim pravom uživanja nekretnine samo da bi imali gdje stanovati.
Zbog duga od 32 tisuće eura, obitelj je ostala bez cijele dvokatnice koja je zbog pozicije i veličine vrijedna oko pola milijuna eura. Kako za našu medijsku kuću svjedoči Pjero Antunović, za očev dug nitko nije znao, već su među njegovim dokumentima pronašli rukom pisanu izjavu za koju su sigurni da je sastavljena pod prisilom, jer su, kako kažeo, poznavali svoga oca koji "ni za živu glavu ne bi radi 32 tisuće eura dao u zalog kuću u kojoj mu žive supruga i sinovi".
- Ni u najcrnjem scenariju nisam mogao zamisliti što će zadesiti moju obitelj i mene. Blokirani su nam svi izvori prihoda i našli smo se u situaciji u kojoj se ne zna tko pije, a tko plaća. U očevoj izjavi u kojoj je naveo da sve piše bez prisile, sve je mutno, jer sam siguran da su mu prijetili dok ju je pisao.
Za te 32 tisuće eura, Rašić je možda mogao dobiti jedan stan u kući, ali ni pod razno cijeli objekt. On je mojoj majci dao rok od dvije godine da otkupi kuću, međutim, u međuvremenu ju je renovirao i dva kata pruredio u šest apartmana, ali je upao u neke dugove i našu je kuću na koju se vlasnički upisao, prodao za 100 tisuća eura svom prijatelju, odvjetniku Kladariću, s time da mu je strogo rekao da se naša obitelj ne smije dirati s prvog kata - naglašava Antunović, te dodaje:
- Međutim, tada dolazi Kladarić i mojoj majci zabranjuje iznajmljivati dva stana na prvom katu i govori joj da ona njega mora pitati smije li iznajmljivati na što mati doslovno klekne ispred njega i moli ga da joj to ne radi. Tada je pristao na iznajmljivanje pod uvjetom da mu damo jedan stan na prvom katu i nikome ništa.
Pjero je nakon svega pokrenuo niz sudskih procesa protiv svih sudionika, jer tvrdi da nijedan sklopljeni ugovor nije važeći. Antunović je skupio 50 tisuća eura i ponudio Kladariću da mu tijekom dvije do tri godine isplati još 200 tisuća eura od iznajmljivanja njegovih apartmana kako bi na taj način bi otkupio dojučerašnju svoju kuću. Međutim, odvjetnik na to nije pristao.
- Odvjetnik Kladarić koji je našu kuću pretvorio u apartmane i kupio je za 100 tisuća eura, iskoristio je teško majčiino psihičko i imovinsko stanje, što je rezultiralo daljnjim tragedijama. U bilo kojem trenutku, svojom pričom ne mislimo na bilo koji način utjecati na sud niti klevetati bilo koga. Pitam se imamo li mi pravo na dom i krvavo stečenu imovinu pokojnog oca?
Moju samohranu majku, tada s dvoje djece na školovanju, nitko nije poučio o pravima niti je upozorio na složene posljedice čega su svi ostali sudionici bili svjesni i u taj su odnos ušli s izravnom namjerom i cjelokupnu su kuću uzeli za 400 tisuća kuna, što je imovina koja je u vrijeme te rabote bila vrijednija barem 10 puta, da ne spominjemo današnju tržišnu vrijednost - ističe Pjero Antunović, dodajući da je njegova majka vjerovala u državne institucije, kao i da će sudionici posla voditi računa o pravu na dom, načelu savjesnosti i jednakosti kao i uzajamnih davanja povodeći se principima humanizma i dovesti ih u ravnopravan položaj.
- Mama je u teškom psihičkom stanju potpisala smrtnu presudu i sebi i svojoj djeci, jer joj se kao čin humanizma ponudilo pravo otkupa kuće na dvije godine, što je groteska, jer je samohranoj majci s dvoje djece u takvim imovinskim prilikama ponuđeno pravo za koje se znalo da ga ne može konzumirati. K tome pravo prvokupa ne po onoj cijeni po kojoj je nekretnina uzeta, već po tržišnoj cijeni koja je sigurno 10 puta veća.