NOVA KARIJERA MOĆNOG DIREKTORA ‘Punih 15 godina bio sam na čelu HT-a, ali sam za partnera u novom projektu odabrao Vipnet’

Nakon visoke politike, medija i biznisa Ivica Mudrinić (60) krenuo je u sasvim inovativan poslovni pothvat. Upoznali smo ga 90-ih kao ministra pomorstva, prometa i veza, što je ostao u tri Vlade, potom od veljače 1996. do kolovoza 1998. kao šefa HRT-a te 15 godina na čelu naše najveće telekomunikacijske tvrtke, što bi za jednu karijeru moglo biti sasvim dovoljno. No, umjesto da usporava i broji sitno do mirovine, pokrenuo je start-up HUB385, a na tu opasku se smije i odmahuje rukom, uz komentar: “Što je to mirovina?”

- Zar bih trebao nakon 15 godina na čelu HT-a i dvije u DT-u otići u sličnu tvrtku? To sam već vidio. Iako je mnogima to ‘šaranje’ neobično, meni je ovo normalan put.

Biznismeni s ulice

Tako sam zajedno s kolegama i prijateljima Ivanom Šoljan i Antom Magzanom zaključio da mnogo ljudi u našem društvu nema priliku dati svoj doprinos, realizirati potencijal, zbog administrativnih problema, financiranja i zato što nema poticajnog okružja. Odlučili smo stvoriti uvjete kao na razvijenim zapadnim tržištima gdje svatko može doći praktički s ulice, s prijenosnim računalom pod rukom, u potpuno opremljen, najmoderniji mogući ured sa svim naprednim tehnologijama gdje može početi raditi za deset minuta. Tako doprinosimo i ujedno se zabavljamo jer se družimo s mladim ljudima koji doslovce pucaju od kreativnosti - kaže u unutrašnjosti prostora HUB385 u bivšoj tekstilnoj tvornici Heruc na zagrebačkoj Trešnjevci.

U prostoru googleovskog interijera, uz nešto ljudi u sivim odijelima, najveća je koncentracija mladih “geekova” u trapericama i T-majicama. Žustra interakcija na 2500 četvornih metara čini ih u ovome trenu najvećim tzv. coworking prostorom u regiji.

- Sofisticirano rečeno, ovo je nova paradigma rada. To znači da smo pripremili prostor sa 350 do 400 radnih mjesta koja svatko, pojedinačno ili u skupini, može unajmiti na dan, mjesec ili godinu. Samo ime tvrtke sastavljeno je od riječi ‘hub’, što znači čvorište, i 385 kao pozivnog broja za Hrvatsku. Pod jednim krovom imamo kombinaciju start-upova i razvojnih odjela nekoliko velikih tvrtki, koji u tom miljeu njeguju svoju kreativnost. Treća komponenta je Akademija 385 gdje prenosimo znanje našim stanarima i cjelokupnom ICT tržištu dovođenjem naprednih stručnjaka iz tog područja koji predaju, prenose znanja i održavaju konferencije - pojašnjava.

- Uz prostor prema potrebi nudimo i mentorstvo. Pripremamo različita događanja na koja ćemo pozvati venture capital fondove kojima će male tvrtke moći prezentirati svoje ideje kako bi došle do financiranja. Podrška, mentorstvo, financiranje, prostor, prijenos znanja, sve smo to objedinili pod jednim krovom. HUB385 je, ukratko rečeno, centar inovativnosti i kreativnosti. Recimo, krajem svibnja dva vikenda zaredom, organiziramo veliko tematsko događanje s fokusom na smart city, dronove, robotiku i aero/hidroponiku, u sklopu kojega su velika konferencija, radionice i hackathon.

Moglo bi se očekivati da je HUB385 osnovan prema uzoru na slične tvrtke u kalifornijskoj Silicijskoj dolini kao najvećem svjetskom IT centru, no njezini su suosnivači bacili pogled i u susjedstvo.

Inspiracija iz Sarajeva

- HUB387 u Sarajevu radi već dvije godine, a mi smo službeno startali početkom ožujka, nakon što sam krajem prošle godine završio s radom u DT-u. S njima imamo konstruktivno prijateljstvo i bili su nam svojevrsna inspiracija - rezimira, pa komentira za nas još jednu neobičnu činjenicu: HUB385 umrežio se s Vipnetom, a ne s prethodnim poslodavcem sve troje osnivača, i to zbog jednog jedinog razloga: konkurentnosti.

- Ivana, Ante i ja kao članovi društva te direktor Luka Sučić bivši smo HT-ovci. Naravno da smo prvo od njih zatražili da nam budu komunikacijski partner, ali kako je HUB385 platforma otvorena za cijelo hrvatsko gospodarstvo i društvo te prije svega neprofitna udruga, obratili smo se i Vipnetu. Vipnet je izašao sa znatno boljom ponudom, prihvatili smo je.

HUB385 je neprofitna udruga. Tko su financijeri, koliko vrijedi i u kojem se roku očekuje amortizacija uloženog?

- Utemeljitelji Udruge HUB385 smo Ivana Šoljan, Ante Magzan i ja. U funkciji imamo i dva d.o.o.-a. NEST 01 upravlja zajedničkim prostorima, a Akademija 385 edukacijskim programima. Pokretanju projekta neizostavnu financijsku, a često i moralnu podršku pružili su Gavin Susman i investicijski fond Proficio te Ante Mandić i IN2, koji ne samo da su partneri u projektu, nego su nam puno pomogli savjetima i na sve druge načine. Dio novca donirala je Zaklada Luka čiji smo pokretači Ivana Šoljan i ja. Zaklada raspolaže s 1,3 milijuna eura inicijalnih donacija, a osnovana je s primarnim ciljem stipendiranja djevojaka i žena u dobi od 17 do 35 godina, a jedinstvena je ne samo po prilično visokom godišnjem iznosu potpore stipendisticama, od 30 tisuća kuna, nego i po sustavu mentorstva. Ove nam godine upravo kreće treća generacija stipendistica Luke. Naša sveukupna dosadašnja ulaganja u HUB385 iznose oko pola milijuna eura. Kako smo neprofitna udruga, to znači da ne radimo kako bismo stvarali dobit, ali, naravno, iz raznovrsnih prihoda moramo pokrivati svoje troškove jer jedino tako možemo osigurati dugoročnu opstojnost projekta. Optimističan sam u pogledu amortizacije kapitala s obzirom na popunjenost kapaciteta: već je izdano oko 70 posto poslovnog prostora, a ostatak će se riješiti sljedećim inicijativama, poput konferencije krajem svibnja i hackathon natjecanjem za programere početkom lipnja - otkriva o bližim poslovnim planovima.

Bivša šivaonica

Zgrada je adaptirana iz bivše šivaonice u relativno kratkom roku od četiri mjeseca jer kad se plaća najam, žuri se s otvorenjem. “Stanari” su pretežno ICT tvrtke koje imaju od dva do 20 zaposlenika.

- Gravitiraju nam IT stručnjaci, a osim radnog mjesta, na raspolaganju su im konferencijske dvorane, prostorije za veće skupove, kuhinja i blagovaonica - 24 sata dnevno. Mi rješavamo režije od grijanja, preko vode i komunikacija do pristupa internetu. Mislim da su nam cijene vrlo prihvatljive.

Ambicija im je da HUB385 stasa i postane samoodrživ.

- Završio sam primijenjenu znanost i paralelno studirao književnost u Kanadi gdje sam iz Bogatića Prominskih kod Drniša došao s 11 godina. Kada sam prebrodio kulturološko-jezični šok, ta država postala mi je ugodna za život. U Toronto je davno prije stigao moj pokojni stric, za njim moj pokojni otac, da bi godinu poslije povukao ostatak obitelji k sebi. Motiv je standardno ekonomski, pristigli smo iz Dalmatinske zagore gdje nismo imali osobitu perspektivu te sam u Kanadi proveo dobar dio života. Kao tinejdžer svirao sam violinu i violu, koje i danas zasviram kad me želja povuče. Nakon diplome zaposlio sam se u Motoroli odakle sam poslije četiri godine, kada mi je u velikom korporativnom okružju postalo dosadno, otišao u start-up kompaniju - prisjeća se razdoblja za koje ga veže i jedan patent o kojemu se dosta spekuliralo u našim medijima pa je vrijeme da taj detalj demistificiramo.

- Početkom 90-ih, kada sam se vratio u Hrvatsku, taj patent je spomenut u kontekstu mog kredibiliteta. U to je vrijeme bilo dosta medijskih napada na mene pa je pokojni predsjednik Franjo Tuđman, braneći me na jednoj konferenciji, spomenuo i dotični patent te mi time na neki način napravio medvjeđu uslugu. On još uvijek postoji, a riječ je o načinu zaštite televizijskog programa u kabelskoj distribuciji na način koji je u ono doba bio inovativan. Patentirali smo ga u više država, od SAD-a, Kanade, Njemačke i Velike Britanije nadalje. U kontekstu mog povratka patent nije imao neku vrijednost, ali sve je to sada desetljećima iza nas i nevjerojatno mi je da se te priče itko sjeća.

Te veljače 1991. vratio se, dodaje, jer je želio pridonijeti stvaranju mlade države. Kako je studirao i povijest, proces osamostaljivanja nacije ga je zanimao, kao što ga je zanimala i politika. Za davanje doprinosa pružila mu se prilika, ali nije imao unaprijed, prije dolaska, dogovorenu funkciju. Kada iz današnje perspektive razmišlja o kontekstu onoga vremena, sve bi ponovio, uključujući i politiku jer je ona dio njegova habitusa. Kako danas gleda na bitne sudionike stvaranja naše države?

- Imali smo sreću što su tadašnji važni akteri bili nesebični, imali su znanje i kompetentnost da vode društvo i državu. Među najistaknutijima je sigurno Franjo Tuđman, koji je ključnu ulogu odigrao u prvoj polovici 90-ih. Njegovo vojno iskustvo u kombinaciji s poznavanjem povijesti bili su od presudnog značaja. Nije olako donosio odluke, o svemu je temeljito promislio, odvagnuo i, srećom, nije se zalijetao jer nas je u tim presudnim trenucima pogreška mogla jako mnogo stajati. Sama činjenica da smo se relativno nespremni uspjeli oduprijeti značajnoj vojnoj sili svjedoči o njegovoj mudrosti, ali i brojnih drugih u našoj obrani toga doba - sjeća se.

Prijelaz iz ministarske u fotelju prvog čovjeka javne televizije bio mu je poticajan.

- Iako sam se tome na početku opirao, bezuspješno, u konačnici mi je HRT bio 2,5 godina dragocjenog iskustva. Kao ekipa, dosta smo korisnoga uspjeli napraviti u tom razdoblju: digli smo novi blok zgrade, za što smo iskoristili novac od prodaje Jurišićeve, zatim smo obnovili tehniku, osigurali 415 stambenih kredita... - zadovoljan je.

Potom je otišao u HPT, HT i DT. - Zapravo sam cijelih 15 godina bio na čelu HT-a, dvije u DT-u i sad ovdje. Tako mlad, a toliko puno iskustva - šali se, pa nastavljamo ozbiljnije o tom dobu pretvorbe i privatizacije kada mu se zamjeralo za podijeljene otkaze.

- Kada sam krajem ‘98. došao na čelo HPT-a, razdvojili smo Poštu i Telekom te krenuli transformirati tvrtku jer je konkurencija već bila na tržištu. Cilj nam je bio sačuvati integritet Hrvatskog telekoma čiji je stopostotni vlasnik tada bila država. Vlada je poslije odlučila prodati najprije 35 posto i na tom je natječaju, u listopadu ‘99., pobijedio Deutsche Telekom. Potom dolazi do smjene vlasti, stiže Račanova Vlada koja odlučuje pripremiti prodaju dodatnih 16 posto i time DT postaje vlasnikom 51 posto. Pet godina kasnije kroz javnu ponudu država je prodala i sljedećih oko 35 posto, a ostatak i danas drže Braniteljski fond te nešto sitno Vlada - govori, dodajući kako su promjene uvijek bolne, ali da ih nisu napravili, sudbina tih ljudi ne bi bila ništa drukčija. Bez promjena bi se, pak, tvrtka na tržištu urušila.

Transformacija tvrtke

- Morali smo je iz tehničke tvrtke transformirati u radikalno drukčiju, tržišno orijentiranu, koja vodi brigu o korisnicima. Uvijek su neki pogođeni i imaju razloga za nezadovoljstvo, ali prodajna mjesta i mnoge druge stvari bili su kao iz pretprošlog stoljeća. Morali smo sve to osuvremeniti, dovesti ljude za prodaju i marketing, rebalansirati omjer strukture radnika, vodeći brigu o svima, pa tako i o onima koji odlaze. Dali smo najveće otpremnine u državi, nastojali pomoći u pronalasku novih radnih mjesta i osposobljavanju za nove zadatke. Ujedno smo zaposlili velik broj novih ljudi u tom procesu transformacije iz stare socijalističke firme u novu tržišnu tvrtku - odgovara.

Kada je prije dvije godine otišao u DT, iza sebe je, kaže, ostavio HT s visokom maržom, profitabilnošću i dividendom te vrlo stabilnim poslovanjem.

- Godinama je to - nastavlja - bila najprofitabilnija tvrtka u državi i šire, po profitabilnosti je dijelila prvo i drugo mjesto u cijeloj DT grupi, a vodila se briga i o rodnoj zastupljenosti pa su 43 posto u menadžmentu bile žene. To puno govori o kulturi koju smo gajili unutar tvrtke te o valorizaciji rada i ravnomjernosti u ocjenjivanju rezultata. Nije čest gost na javnim događanjima, ali odazove se ondje gdje vidi smisla. I voli svoju privatnost.

- Dajem svoj doprinos kroz Hrvatsku udrugu poslodavaca i Nacionalno vijeće za konkurentnost, rado se odazovem ondje gdje vidim svrhu, ali važni su mi i drugi aspekti života. Uživam u čitanju, promišljanju, šarolikoj glazbi kao što je dobar blues, jazz... Širok mi je raspon glazbenog ukusa, od ozbiljne glazbe do sevdaha, samo da je dobra. Najviše slušam klasični rock uz koji sam odrastao.

Od literature, zanimaju me klasična književna djela, kao i literatura koja mi produbljuje razumijevanje čovjekova postojanja. Čitam dosta istočnog promišljanja. Sviđa mi se i putovati, spontano, svugdje. Mnogo toga sam vidio i doživio, a nadam se da je još štošta preda mnom.