PRVA ISPOVIJEST

NOVI VLASNIK TLM-a 'Tata i ja smo 80-ih prodavali čokoladu Rumunjima, a sada proizvodimo alufolije'

Privatizacijske uvjete o 107 mil. eura ulaganja smo ispunili, no još nam predstoji puno posla

Austrijski poduzetnik makedonskog podrijetla Loran Pejčinoski u tišini je proteklih godinu i pol radio na restrukturiranju Tvornice valjanih proizvoda šibenskoga TLM-a. U svojem prvom intervjuu sada govori o svemu: od toga što je zatekao u tvornici koju je od Hypo banke preuzeo u kolovozu 2012. godine do skorašnjih otkaza i daljnjih planova. Prvi put otkriva i kako je nastao bečki holding Euris, obiteljska tvrtka koja se bavi kupnjom i prodajom aluminija, koju vodi s ocem.

Kakvi su rezultati TLM TVP-a za 2013. godinu?

- Nemamo još finalne brojke. Još uvijek smo u fazi restrukturiranja i zato ne želimo prerano objaviti baš sve podatke o poslovanju. Lani smo prvi put u povijesti TLM-a imali pozitivan operativni rezultat. Uspjeli smo stabilizirati proizvodnju na solidnih 56.000 tona finalnih proizvoda. Još imamo i segment toplo valjane trake, ali to nije ono što želimo primarno proizvoditi. To je poluproizvod koji je TLM prodavao konkurenciji koja bi onda napravila i prodala finalni proizvod s dodanom vrijednošću. To više nema smisla raditi.

U društvu najboljih

Koliki su prihodi i dobit?

- Ostvarili smo prihod od 140 do 150 milijuna eura. I to s pozitivnim operativnim rezultatom. On nije velik, ali je prvi put u povijesti pozitivan.

Što ste točno zatekli u tvornici, kako se radilo?

- Preuzeli smo tvornicu s nekoliko proizvodnih pogona. Još prije dvije godine ljudi su s papirom i olovkom u ruci išli od jednog do drugog sektora. Zamislite što je značilo automatizirati cjelokupno poslovanje i s jednog, centralnog mjesta pratiti sve što se događa u tvornici, od ulaska sirovine do isporuke. Uspjeli smo uvesti novu poslovnu kulturu i u tim segmentima restrukturiranja tek će se vidjeti rezultati. Puno smo uložili u novi program kontrolinga, promijenili mnogo toga u sustavu odgovornosti, uveli potpuno nov sistem praćenja proizvodnje. Danas smo na razini najboljih tvornica u svijetu.

Jesu li ljudi pružali otpor s ozbirom na to da sada možete pratiti koliko tko radi?

- Nije bilo otpora. Neki možda nisu odmah razumjeli čemu sve to služi i zašto ono iz prošlosti nije bilo dobro. Trebalo je neko vrijeme da ljudi to shvate.

Bitna je šira slika

Koliko ste do sada ukupno investirali u tvornicu?

- Na to je teško odgovoriti jer postoje različiti vidovi investicija. U tehnologiju smo od privatizacije uložili 30 milijuna eura, u održavanje je to skoro svake godine milijunski iznos, a investicije u infrastrukturu na razini su nekoliko milijuna eura. Naravno, treba dodati još troškove modernizacije, automatizacije i restrukturiranja. No, svakako najveći dio ulaganja išao je u financijsku stabilizaciju Tvornice.

Koliko ste blizu uvjeta iz privatizacije kojom ste se obvezali uložiti 107 milijuna eura?

- Sasvim smo sigurno ispunili uvjete iz privatizacije o ulaganjima od 107 milijuna eura. Bilo je nevjerojatno mnogo polemika o tome što će se dogoditi kad preuzmemo TLM, a kao što vidite, do sada se od svega toga nije dogodilo ništa.

Kao da kupujete tvornicu samo zbog zemljišta.

- To je obična fantazija. Evo, TLM još postoji i nadam se da su svi konačno shvatili da to nema smisla. Nismo došli da sutra odemo. Proces restrukturitanja nije ni blizu kraja. Imamo novi sektor za razvoj i svaki dan razmatramo kako biti bolji.

Kakav je daljnji plan restrukturiranja, posebice kad je riječ o broju zaposlenih?

- Daleko smo od faze zadovoljstva. TLM je tvornica kojoj je potrebna kompletna reorganizacija navika. Mnoge od njih moramo ostaviti iza nas, ali ne želimo preko noći napraviti radikalne stvari. Radikalno bi bilo svima dati do znanja da nisu dovoljno dobri, ali to ne ide, jer bez ljudi ne možete ništa. Proces restrukturiranja je dugoročan i sigurno će trajati još dvije do tri godine. Najprije moramo vidjeti što je to što znamo raditi najbolje, a onda s kojim ljudima to možemo najbolje realizirati. Bilo je jako puno nagađanja o otkazima, ali, kao što vidite, ni od toga se dosad nije dogodilo ništa.

Konkretno, spominjalo se 200 otkaza. Koliko će ih na kraju biti?

- Zbog čega bih otpustio 200 ljudi kad ne znam trebam li tih dvije stotine ljudi i u kojem ćemo smjeru ići. Znamo zbog čega smo došli u TLM. Znamo prodati njegove proizvode, odlično poznajemo tržište i znamo što moramo postići da bismo uspjeli na tržištu. Sada dolazi ono što traje dvije do tri godine - a to je kako to učiniti.

Radit ćemo s Aluminijem

Postoji li onda višak radnika i koliko ih je?

- Ne radi se samo o otpuštanju, mi i zapošljavamo. Kad govorimo o višku, imamo plan za 60-ak ljudi. To je već usuglašeno sa sindikalistima i svima je jasno da je to potrebno. To ne gledam kao nešto toliko dramatično. Moramo gledati ukupan broj ljudi i biti savršeni. Više se ne može događati da ljudi dolaze na posao, a da ne rade ništa.

• Ima i takvih?

- Svi to znaju. To je mentalitet nekog drugog sistema. Taj mentalitet nije loš, ali ga mi ne možemo financirati. U Hrvatskoj i na cijelom Balkanu ljudi kažu da zaslužuju plaću. A plaća se mora zaraditi. U Šibeniku smo prisutni dulje od 20 godina, otkad smo u gradu ostvarili prve poslovne kontakte. Moramo napraviti rez i odvojiti privatno od poslovnog. U biznisu nema emocija.

Hoćete li radnicima ponuditi otpremine?

- Radnici će dobiti sve što im pripada po zakonu i na što se TLM obvezao.

U fazi smo izmjena Zakona o radu. Recite nam iz prve ruke, kao poslodavac: ako restrukturirate tvrtku, je li komplicirano dati otkaz?

- Mogu reći da bi u Austriji to išlo puno lakše nego u Hrvatskoj. Više fleksibilnosti bilo bi korisno za cijelu Hrvatsku. Prava radnika moraju se zaštiti, ali problem je ako istodobno ne gledate i drugu stranu, jer će se u tom slučaju izgubiti sva radna mjesta.

Planirate li nove investicije u 2014.?

- Planiramo velike investicije u roku od dvije do tri godine. U ovoj godini, to će biti na razini od nekoliko milijuna eura. Sve investicije usmjerene su na podizanje proizvodnje proizvoda s dodanom vrijednošću. Planiramo kupiti novu peć. Sigurno ćemo kupiti i jednu ili dvije pile koje će nam omogućiti rezanje finalnih proizvoda po mjeri. Planiramo i neke investicije u infrastrukturu.

Na web stranici TLM-a su Kinder jaja i Ferrero Rocher. U kojoj fazi njihovi omoti izlaze iz vaše tvornice?

- To jest naš proizvod. Folije prodajemo Aluflexpacku, koji tiska logo i prodaje ih Ferreru. Ljudi to ne znaju, ali Kraš, Podravka, praktički pola Hrvatske pakira svoje proizvode u naše folije.

KAP nas i dalje zanima

Kakav je sada odnos TLM-a s Aluminijem Mostar? Isporučuju li vam ugovorenu sirovinu na vrijeme?

- Svatko tko misli da mostarski Aluminij ima budućnost bez TLM-a, nema pojma. Nama bi bilo teško bez Aluminija Mostar, ali njega sigurno ne bi bilo bez TLM-a. Regionalna je industrija premala da bi kupovala dovoljne količine sirovine iz Mostara, koji istodobno teško može plasirati svoje proizvode na svjetsko tržište. Aliminij mora tražiti svoje tržište unutar 1000 do 1500 kilometara. Njegova prošla uprava to očito nije znala. TLM je lani imao blago pozitivan rezultat, koji bi bio i veći da nije došlo do problema s Mostarom. Tamo je sada nova uprava, u koju polažem velike nade za surdanju na tržišnim principima.

Koliko ste lani kupili sirovine od Mostara? Je li točno da im kao kupac 40% proizvoda sve plaćate avansno?

- U prvih šest mjeseci kupovali smo prema planu. Onda je raskinut ugovor o povlaštenoj kupovini struje i to je bio povod tadašnjoj upravi da nam smanji ugovorene količine jer su se očito željeli osvetiti Hrvatskoj koja nije željela pokrivati njihove gubitke. Imali smo ugovor o 5000 tona mjesečno, koji su oni raskinuli. U listopadu i studenom dobivali smo po samo 1500 tona. Možete li zamisliti koji to bio udar na TLM? Riječ je o sirovini koju ne možete kupiti preko noći od nekog drugog. TLM je investirao u određene alate u Mostaru, pa smo i tehnološki ovisni o njima jer proizvode blokove koji su prilagođeni našim strojevima. Točno je da moramo plaćati avansno i to nam je stvaralo probleme, ali to je zadnje na što bih se bunio da je sve ostalo funkcioniralo. Novog generalnog direktora mostarskog Aluminija već sam upoznao i vrlo sam optimističan po pitanju suradnje. Radi se o odlučnom čovjeku koji ima jasne i konkretne planove.

Što je s preuzimanjem Kombinata Aluminijum Podgorica (KAP)?

- Njezin potencijalni kupac nije Euris, nego TLM. Početna cijena od 50 milijuna eura bila nam je previsoka, kao i druga, od 30 milijuna. Ako ponište ovaj natječaj, bit ćemo zainteresirani za razgovore.

Cilj nam je veći domaći plasman

Što je TLM donio vašoj bečkoj tvrtki Euris? Do TLM-a bili ste isključivo trgovci, a sada ste i proizvođači.

- Euris je bio i ostao najveća austrijska kompanija koja trguje aluminijem u segmentu poluproizvoda. On je bio najveći TLM-ov kupac, a sada mu je najveći partner. Kad se na natječaj nije javio nitko s tog tržišta, nismo mogli dopustiti da TLM dobije vlasnika koji nema pojma o poslu. U svakom smo trenutku vjerovali u TLM.

Na kojim je tržištima Euris najjači?

- Euris je bečka kompanija i sva tržišta oko austrijskog su naša. Isto vrijedi i za TLM. Od 150 milijuna kuna prometa, oko 120 milijuna kuna TLM izvozi i sigurno smo među deset najvećih hrvatskih izvoznika. To je lijepo, ali moja je vizija je da umjesto 80 ili 90 posto proizvodnje izvozimo 30 ili 40 posto, a ostalo plasiramo na domaćem tržištu, uz BiH i Srbiju, jer bi to značilo da se nešto dobro događa u tim ekonomijama. Moramo razmišljati i o stvaranju aluminijskog klastera.

Kako funkcionirate? Koliko vremena u radnom tjednu provodite u Šibeniku, a koliko u Beču?

- Nisam samo u Šibeniku, mnogo sam vremena poslovno i u Zagrebu. U desetak radnih dana, nekoliko sam dana sigurno u Hrvatskoj. Trenutno moram biti ovdje ne samo operativno zbog posla nego i zato što želim da svi shvate taj novi duh koji treba zavladati u kompaniji, a za to su potrebni brojni razgovori. U isto vrijeme radimo i na novom korporativnom identitetu. Planiramo novi, potpuno drukčiji vizualni nastup, u kojem ćemo se bazirati na tradiciji, ali s modernijim pristupom.

Kako je Euris zaključio poslovanje u 2013. godini?

- Dobro.

Što to znači? Kolika je dobit, broj zaposlenih?

- Petnaestak nas je. Možete nas zamisliti u uredu: svi za računalom, rezerviramo količine, prodajemo ih i pratimo isporuke. Nemamo lager, klasični smo brokeri.

Ne želite otkriti brojke?

- Morate nas razumjeti u ovoj fazi restrukturiranja, u kojoj se informacije mogu krivo interpretirati. Sigurno ćemo se više otvoriti za nekoliko godina.

Kako ste gradili karijeru?



- Moj je otac osnovao prvu tvrtku 1989., kada sam još bio na studiju ekonomije u Beču . Imali smo nekoliko tvrtki. Ja sam 1991. ušao u biznis s aluminijem, koji je posljednjih 15 godina naš najvažniji dio poslovanja. Na početku studija nisam ni sanjao da ću raditi u našoj privatnoj kompaniji. Željeli smo se osamostaliti i iskoristiti pad Zida. Prvi su nam poslovi bili trgovački. Radili smo s Rumunjskom, Slovačkom, kasnije i Rusijom. Krajem 80-ih trgovalo se svim i svačim: u ponedjeljak je to bila čokolada, u utorak telefoni, u srijedu nešto treće. Sredinom 90-ih trgovina se specijalizirala, a mi smo se odlučili za aluminij.

Kako u svemu tome funkcionira vaša obitelj?

- Otac je iz Struge 1996. otišao u Beč, gdje je kao inženjer građevinarstva dobio posao u najvećoj projektantskoj tvrtki. Majka i ja smo se preselili kad su mi bile dvije godine. Sestra nije u našem poslu i živi u Los Angelesu, a ja sa suprugom i sinom živim u Beču.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 08:53