Novi zakon ministra Ostojića: Žene koje postanu muškarci mogu na umjetnu oplodnju

Dijete začeto medicinski pomognutom oplodnjom doniranom spermom, jajnom stanicom ili rođeno nakon donacije zametka moći će nakon 18. godine saznati tko su mu biološki roditelji, a pravi roditelji dužni su mu do 18. rođendana reći istinu o njegovu podrijetlu.

Iako je oporba grmila zbog ovakvog rješenja, a i unutar SDP-a su se ozbiljno lomila koplja, u konačnom prijedlogu Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, koji će Vlada danas poslati Saboru na drugo čitanje, ostala je odredba po kojoj će dijete moći saznati identitet donora.

Rizik donora

- Uvažen je dio primjedbi i povećana je dobna granica, jer je u prvom prijedlogu Zakona bilo propisano da su roditelji dužni djeci reći istinu do 14. godine. Neanonimnost donora je u skladu s Konvencijom o pravima djeteta, koja izrijekom navodi da dijete ima pravo znati tko su mu roditelji, koliko god je to moguće. Mi smo potpisnici Konvencije i smatramo da je se moramo držati i u ovom dijelu - objašnjava nam naš izvor iz Ministarstva zdravlja.

Unatoč tome što su sve države EU potpisnice Konvencije, samo šest od njih 27 propisuje obvezatnost poznatog donora i to su u pravilu države u kojima donacija uopće nema. Naime, iako i njihovi zakoni i naš prijedlog Zakona jasno propisuju da donori nemaju nikakvih obiteljskopravnih obaveza prema djetetu rođenom iz njihova genetskog materijala, u pravilu će malo tko riskirati da mu za 18 godina na vrata pozvoni mladi čovjek i kaže: bok, ja sam tvoje dijete.

Osim toga, isticali su pak u SDP-u, ovakvo zakonsko rješenje - koje dozvoljava donaciju, ali je praktički onemogućuje - iznimno je skupo. Naime, svaki par kojem treba donacija koju, pak, ne može dobiti u Hrvatskoj, ima pravo od HZZO-a zatražiti da mu liječenje plati u inozemstvu i HZZO će to morati učiniti - kao što je i do sada parovima koji su trebali dozvoljenu, a nedostupnu donaciju jajne stanice plaćao put i liječnje u Češkoj.

Djelomično rješenje

Pitanje koje je u društvu izazivalo najviše otpora - ono zamrzavanja zametaka - i dalje je samo djelomično rješenje. Unatoč vrlo oštrom protivljenju Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica te kampanji koju su predvodile nevladine procrkvene udruge pod nazivom “I ja sam bio embrij”, zamrzavanje zametaka je dozvoljeno. No, vladajući se ipak nisu usudili ići korak dalje i propisati način njihova uništenja, čime smo mi, prema nama dostupnim podacima, jedina država koja će čuvati neiskorištene zametke zauvijek. I ovakav prijedlog Zakona, koji dozvoljava zamrzavanje i donacije, izazvao je bijes službene Crkve, a odredba o uništenju značila bi otvoreni rat.

Naime, prijedlog Zakona kaže kako će se višak zametaka koji se neće vratiti u maternicu žene - a smije ih se vratiti najviše dva, odnosno tri kod žena starijih od 38 godina - zamrznuti i čuvat će se o državnom trošku pet godina. Nakon tog roka, par može zatražiti čuvanje od još pet godina na svoj trošak. Što će se dogoditi sa zamecima nakon tih deset godina - ili nakon pet, ako se par više nikada ne javi - nije propisano. Par koji ne želi iskoristiti svoje zametke za vlastito potomstvo može ih donirati obostrano neplodnim parovima, ali to moraju sami zatražiti. Ako ne žele donirati zametke i ne žele ih čuvati nakon pet godina - Zakon ne nudi rješenje.

Zabranjeno i dozvoljeno

Primjerice, to ne precizira članak koji se zove Zaštita zametka. A budući da uništenje nije zabranjeno - dozvoljeno je.

- O tome se nitko ne želi jasno izraziti. Objašnjenje je da teoretski možda uopće neće biti viška zametaka, a moguće je da će kroz 10 godina znanost tako napredovati da će se samo od sebe nametnuti neko drugo rješenje - kaže naš sugovornik.