ZAGREB - Profesor Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. Ivica Džeba, poslao je otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske sa upitom je li odrađena analiza isplativosti ugradnje razdjelnika topline na sve radijatore u državi, na koju je dobio odgovor kako nikakva analiza nije provedena, jer ju prema direktivi EU treba provesti ‘jedino u slučaju da država želi dokazati neisplativost’ takve ugradnje.
Kao jedan od hrvatskih stručnjaka na tom području, dr. Džeba se odlučio obratiti medijima i upozoriti na neke od glavnih problema i nelogičnosti vezanih uz uvođenje Zakona o tržištu toplinskom energijom i Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju.
Dr. Džeba upozorava kako je formula za raspodjelu troškova takva da bi Pravilnik smjesta trebalo staviti van snage, a u dopisu, koji objavljujemo u cijelosti, upozorava da je Vlada donijela novi Zakon i Pravilnik bez ikakvog proračuna o njegovoj isplativosti.
Otvoreno pismo dr. Džebe hrvatskim medijima
Svima je već poznata činjenica da postoje brojni problemi vezani uz troškove grijanja u zgradama u kojima su ugradni razdjelnici topline na radijatore u starim zgradama, koje se priključene na centralizirani sustav toplinskog grijanja, a kod kojih nije moguće postaviti kalorimetre (jedine stvarne očitače korištene toplinske energije) jer toplovodi ulaze i izlaze iz stana na više mjesta unutar jedne samostalne uporabne cjeline (SUC).
Svrha nije kritizirati način obračuna nego ponašanje Ministarstva gospodarstva u postupku izrade zakona i podzakonskih akata vezano uz uvjete propisane Europskom direktivom. Točno je da svaka zemlja članica može propisati i strože uvjete od Europske direktive, ali se postavlja pitanje opravdanosti takve mjere.
OBAVEZA UGRADNJE RAZDJELNIKA TOPLINE prema Europskoj direktivi
Europska direktiva u članku 9., točka 3., stavak drugi navodi:
„Ako uporaba pojedinačnih brojila nije tehnički izvediva ili troškovno učinkovita, za mjerenje grijanja upotrebljavaju se pojedinačni razdjelnici troškova grijanja za mjerenje potrošnje topline na svakom radijatoru, osim ako predmetna država članica dokaže da bi postavljanje takvih razdjelnika troškova grijanja bilo troškovno neučinkovito. U tom se slučaju mogu razmotriti alternativne troškovno učinkovite metode mjerenja potrošnje topline.”
Prema članku 9., točka 3., drugi stavak, rok za ugradnju brojila individualne potrošnje (misli se na kalorimetre op.p.) je 31. 12. 2016. i nije potpuno jasno napisano da se to odnosi i na razdjelnike topline iako vjerojatno jest obaveza.
OBAVEZA UGRADNJE RAZDJELNIKA TOPLINE – stajalište Ministarstva gospodarstva
Postavio sam 15. 10. 2015. pitanje Ministarstvu gospodarstva i Vladi RH (mail je u privitku) jesu li napravili studiju prije donošenja zakonskih i posebno podzakonskih akata kao jedna odgovorna država prema svojim građanima.
Odgovor sam dobio 22. 10. 2015. od pomoćnice ministra gospođe Sabine Škrtić (u privitku) u kojem se gospođa Škrtić hvali da nije napravljena studija jer “.... Navedenom odredbom nije propisana obveza država članica za izradu analize troškovne učinkovitosti ugradnje razdjelnika, već naprotiv u slučaju kada se želi dokazati da bi ugradnja bila troškovno neučinkovita. Upravo zbog spomenutog razloga navedena analiza ..... nije izrađena.”
Rok za ugradnju razdjelnika topline u zgradama s više od 70 stanova je 31. 12. 2015. Dakle, pomaknut je godinu dana prije propisanog roka prema EU direktivi.
KOMENTAR
Evidentno je da je Ministarstvo shvatilo svoju ulogu kao da je ministarstvo Europske komisije te da samo prihvaća ono što im se sviđa iz Europske direktive, bez obzira što građani time mogu biti financijski oštećeni. Sramotno je da se iz Ministarstva hvale da nisu napravili analizu jer bi to moglo (možda ili vjerojatno) pokazati da je takva ugradnja razdjelnika topline za građane troškovno neučinkovita.
Ministarstvo je izmislilo formulu (EU direktiva ne propisuje nikakvu formuku) objavljenu u Pravilniku o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju u kolovozu 2014. da bi ju već u ožujku 2015. popravljalo i da još uvijek ima cijeli niz nelogičnosti i prigovora na nju. Postavlja se pitanje kako se može ozakoniti jedan model obračuna toplinske energije, a da nije napravljena analiza barem na razini numeričkih simulacija, koju bi mogao napraviti svaki malo bolji student viših godina bilo kojeg tehničkog fakulteta.
U podzakonskim aktima se pojavljuje cijeli niz parametara koji nisu propisani EU direktivom što po mom mišljenju u konačnici vodi troškovno neučinkovitom rješenju za građane Republike Hrvatske, a čak zadire i u vlasnička prava te bi se pretpostavljam na Ustavnom sudu ovaj zakon sa podzakonskim aktima mogao i rušiti.
Treba voditi računa o činjenici da se ne smiju uspoređivati samo računi na uplatnicama sada i godinu ili dvije ranije, nego tome treba pridodati i sve druge troškove te ih rasporediti na račune kroz razdoblje od 10 ili 20 godina:
a) razdjelnici topline sa termostatskim ventilom cca 500 kuna po radijatoru (razdjelnici imaju vijek trajanja 10 godina!)
b) Balansne pumpe i prilagodba cijelog sustava za očitavanje (za zgradu u Baburičinoj 12-24 taj je trošak cca 190.000 kuna na nešto manje od 200 stambenih jedinica)
c) Troškovi očitanja impulsa
d) Itd.
Dakle, razloga za izradu analize i studija je bilo i više nego dovoljno pa se postavlja pitanje tko i kako i da li uopće razmišlja o toj problematici u resornom ministarstvu, a da pri tome rade na način da to bude u interesu građana Republike Hrvatske.
Uz sve to, postavljen je stroži rok za ugradnju razdjelnika topline od onog koji propisuje EU direktiva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....