Obavezno savjetovanje prije pobačaja: Drže li naši katolici da su trudnice zapravo glupače?

Njemački je sud prije nekoliko dana presudio da liječniku muslimanu podrijetlom iz Libanona valja uskratiti državljanstvo jer se nije htio rukovati sa službenicom kad mu je predavala potvrdu o naturalizaciji. Da upitate bilo kojeg našeg katolika i domoljuba što misli o ovome slučaju, nesumnjivo bi vam kazao da su Nijemci potpuno u pravu. Ono što je Libanonac napravio, pod jedan, grubo krši njemačke običaje i, pod dva, strašno je uvredljivo za žene. Muškarac koji ne želi ženi pružiti ruku nije zavrijedio biti punopravan član naše zajednice, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.

Naši se katolici i domoljubi jednako zgražaju i da muslimanke tkaninom pokrivaju lica, čak i ako se one pokrivaju vlastitim izborom. Ismijavaju zatucane nesretnice, sažaljevaju njihovo dobrovoljno ropstvo. Mahniti će desničari baš krpu na ženskom licu istaknuti kao vrhunski dokaz kako je kršćanstvo slobodnije, naprednije i ljudskije od primitivnog, fanatičnog, odvratnog islama.

Skandalozne ludosti

Premda skrivanje žena, po duši govoreći, nije samo islamski običaj. Ima toga i među među nama i nije zazorno. Nitko to ne osuđuje. Pristupi li, za priliku, neka tiha i sramežljiva srednjoškolka iz cetinskog kraja u vrlo strogi samostan časnih sestara, gdje se po čitave dana bose mole krunice i spavaju s cjepanicom pod glavom, a s rijetkim posjetiteljima razgovaraju samo kroz rešetke, kao osuđenici za teški krvni delikt u Alcatrazu, katolici i domoljubi redom se slože kako je to divno. Svi su oduševljeni kako časna koju su zaključali i bacili ključ autentično svjedoči Isusa.

Koja ovdje logika vrijedi? Zašto za muslimanku s tkaninom preko lica mislimo da je uboga luđakinja, a utamničenu kršćanku držimo nadahnjujućom sveticom? Kakvim se preciznim teološkim instrumentom mjeri da je jedna stvar božanska, a druga poremećena?

Općenito, takve se skandalozne ludosti ovdje gotovo svakodnevno čuju o ženama, da gdješto pomislite kako bi trebalo otići do najbližeg graničnog prijelaza i provjeriti da tamo na tabli još uvijek piše Republika Hrvatska, a ne Islamska Republika Iran. Raspravlja se tako posljednjih mjeseci o novome zakonu o pobačaju, a katolici i domoljubi, nezadovoljni da ne mogu sasvim zabraniti ovaj medicinski zahvat, lukavo zahtjevaju da žena prije njega treba doći na na savjetovanje. Razgovor o tijelu, o seksu i obiteljskim prilikama ženama bi, pretpostavlja se, bila takva mučna dužnost da bi mnoge odustale i radije rodile.

Prizivanje pameti

Zamisao o obaveznom savjetovanju svjesno ili nesvjesno otkriva kako naši zakonodavci zapravo doživljavaju žene. Saborske zastupnice Sandra Benčić i Rada Borić nedavno su ispravno uočile kakva je to patrijarhalna svinjarija, da se ženama mora pomoći savjetom kao da su, božeoprosti, intelektualno zakinute.

Glupe ženske, poruka je domoljuba i katolika, nisu u stanju same odlučiti što je dobro za njih, već ih treba prizvati pameti. U vizijama domoljuba i katolika nekakav bi liječnik, socijalni radnik, možda i svećenik, prepadali trudnice. Cijelo povjerenstvo namrgođenih muškaraca za dugačkim bi stolom dočekivali sirotice i strogo ih učili redu.

Kada vidite što se želi staviti u hrvatski zakon, morate se upitati o smislu zgražanja nad libanonskom liječniku koji se odbio rukovati s njemačkom službenicom. Muslimanski fanatik kojega ponižava pružiti ruku ženi, koji je doživljava nižim bićem i traži da hoda pokrivenog lica jedva je išta razumniji od naših domoljuba i katolika koji misle da su trudnice glupače. Zbog obaveznog savjetovanja prije pobačaja budite oprezniji ako se idući put osmjelite ismijavati muslimane i muslimanke i modne običaje u Islamskoj Republici Iran.