Poput priče o čaši dopola napunjenoj vodom, za neke polupunoj, za druge polupraznoj, moglo bi se pisati i o hrvatskom turizmu u 2020. godini. Ako ćemo brojke komparirati s ostvarenima prošle godine, onda govorimo o katastrofi, ali ako srpanj, a kako je krenulo i kolovoz, uspoređujemo s dva mjeseca koja su im prethodila, onda su brojke fantastične.
S obzirom na to da su svi turistički djelatnici unaprijed iz svojih poslovnih bilanci otpisali zaradu te će biti sretni ako uspiju isfinancirati hladni pogon i preživjeti najgrozniju godinu od rata, svaki euro koji se slije u ogromnu turističku kasicu i više je nego dobrodošao.
Tko su ljudi koji su se ipak odvažili doći na ljetovanje u Hrvatsku usprkos strogim mjerama i preporukama epidemiologa uzrokovanim koronavirusom, pokušali smo skenirati na našoj najprometnijoj prometnici prema moru, autocesti A-1 od Lučkog u Zagrebu do čvora Bosiljevo, odakle će ona dalje pod tim imenom nastaviti prema jugu, a prema Rijeci kroz Gorski kotar kao autocesta A-6.
Smanjenje nervoze
Za razliku od subote kada su kolone ovdje bile i 10-kilometarske i gotovo jednake u smjeru juga i potezu prema sjeveru, nedjelja je donijela ipak nešto slabiji intenzitet prometa, pa i manju nervozu među vozačima. Čini se da su izostale i manje prometne nesreće, koje obično budu krivac za formiranje kolona koja putuju brzinom od 30 km/h. Mi smo u ova dva pravca patrolirali od 8 do 14 sati.
Nismo naišli ni na jednu prometnu nesreću, tek jedan automobil zagrebačkih registracijskih oznaka koji je zastao na zaustavnoj traci, koji kilometar nakon ulaza u Lučkom, i to zbog probušene gume. Gužvi na ulazu u Lučkom praktički nije bilo, čekanje nije prelazilo pet minuta, prometna mladež dobro je raspoređivala vozila da podjednako ulaze u sve trake, pa i lijevo na ulaz za “ENC”, gdje se onima koji nisu koristili te uređaju ručno uručivala kartica za autocestu.
Bez ijednog zastoja i problema čitava dionica do Karlovca odvozi se prosječnom brzinom od 120 km/h. U Jastrebarskom je uletjelo policijsko vozilo po rotirkama no, ostali su na odmorištu Draganić. Prolazimo izlaz Karlovac, potom izlaz Novigrad na Dobri, a odmah nakon njega upadamo u zastoj sve do odmorišta Vukova gorica, dakle, oko pet kilometara vožnje u koloni.
Dva motocikla
Vozači su to podnijeli dobro, zaustavnom trakom projurila su tek dva motocikla, za razliku od subotnjih čepova, kada se u zaustavnoj bez problema u čas zna formirati treća traka.
Za razliku od odmorišta između Zagreba i Rijeke koja su poluprazna, u Vukovoj Gorici vrvi kao u košnici, vjerojatno i zato što se na jednoj lokaciji skupljaju putnici za more i oni koji se s odmora vraćaju. No, valja naglasiti kako ove gužve ipak ne možemo uspoređivati s prošlogodišnjima u ovo vrijeme jer su dani u vikendima kada je sezona na vrhuncu bili na rubu kaosa. Jučer nije bilo čekanja na točenje goriva, nije bilo reda na ulaz u toalet i nije se čekalo na slobodno parkirno mjesto. Strane registracijske oznake prevladavaju, a možemo reći i da se poštuju higijenske mjere. Kako osoblje, tako i gosti nosili su zaštitne maske.
Zanimljivo je da se među stotinama lica gotovo ne može vidjeti nijedno starije. Uglavnom su to mlađa društva i obitelji, a na takvu dobnu selekciju zasigurno je utjecala koronapandemija, koja je stariju i rizičnu populaciju ostavila kod kuća.
Na okrepi smo zatekli dvije mlade poljske obitelji, ona Mihaela Odrovskog te Szymona Grzebielucha. Iz Wroclawa su i putuju za Trogir, gdje će ostati deset dana. Kažu da su stalni hrvatski gosti, i nije bilo razloga da na Jadran ne dođu i ove godine.
- Ne bojite se korone, pitamo ih?
- Ma kakva korona? - odmahuju rukama.
Hrana za van
Ipak, i oni i njihove supruge na licima su imali maske, iako su bili na parkiralištu i na dovoljnoj distanci od drugih, te su ih skinuli samo za fotografiranje. Upoznati su s epidemiološkom situacijom u Hrvatskoj koju smatraju dosta dobrom. No, misle i da korona baš nije tako opasna kako se u početku mislilo.
Malo dalje je jedna osječka obitelj. Oni su se upravo okrijepili te nastavljaju svoje putovanje prema Hvaru.
- Inače ne idemo južnije od Zadra, ali smo se ove godine odlučili zbog jeftinijeg “last minute” aranžmana koji smo uspjeli ugovoriti. Umjesto u apartmanu kao prošlih godina, sada ćemo završiti u hotelu. Dobili smo sedam noćenja u polupansionu u hotelu za cijenu apartmana koji smo ranije plaćali. Iskreno, tako nešto si inače ne bismo mogli ni priuštiti, pa smo iskoristili ovu koranasituaciju da vidimo Hvar. Tko zna kada ćemo opet - rekao nam je Damir te zadovoljni nastavio put juga.
S druge strane parkinga na dijelu na kojem okrepu traže povratnici kućama upravo je iz restorana svojoj obitelji hranu nosio Rajko iz Murske Sobote u Sloveniji. Moglo bi se reći da je “novo normalno” na odmorištima i to da se hrana i piće uzimaju za van, pa se više konzumira po automobilima ili ispod ono malo krošnji, a manje za stolovima u restoranima. On je bio u Baškoj Vodi. Također je stalni hrvatski gost.
- Ja ne mogu reći da se vidi neko smanjenje gostiju jer je sve puno dolje gdje smo bili. Domaći ljudi nam kažu da je peti i šesti mjesec bio katastrofa, teško mi je to zamisliti. Koronavirus? Pa svi smo to nekako prihvatili kao nešto s čime se može i mora živjeti - kaže nam Rajko pa dodaje duhovito da će ocjenu kvalitete ovogodišnjeg ljetovanja donijeti ako sedmi dan nakon povratka u Sloveniju ostane - negativan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....