Evo, baš vama novinarima koji ste, koliko vidim, prilično skeptični na ovo što govorimo o nedostatku stručne radne snage, dajem pristojnu nagradu onome tko mi s područja Zadra, Splita ili iz Šibensko – kninske županije pronađe iskusnog računovođu sa znanjem jednog od svjetskih jezika koji je spreman doći raditi u kninski Knauf, piše Slobodna Dalmacija.
Raspisali smo natječaj za to mjesto i odista smo ostali šokirani. Pristizale su molbe iz Koprivnice, s područja Bjelovara, Zagreba i drugih kontinentalnih gradova, a nitko, baš nitko se nije javio s područja Šibenika, Splita i Zadra.
Kazao je u petak na sjednici Gospodarskog vijeća Županijske komore u Šibeniku kazao Robert Šupe, direktor kninskog Knaufa.
On je odagnao i sumnje kako ne može naći računovođu zbog nestimulativnih primanja ustvrdivši da se radi o austrijskoj tvrtki čiji zaposlenici imaju pristojne plaće.
Raspravu o ovoj vrućoj temi s kojom se s uočavaju gospodarstvenici provocirao je Mate Burić, vlasnik ugledne šibenske tvrtke MIAB koja godinama muči muku da osigura kvalitetan kadar potreban u metalopreradi.
- Nekima je možda smiješno, ali ako se nastavi ovako, mi ćemo morati uvoziti kvalificiranu radnu snagu. Evo, već više mjeseci tražim stručne radnike za obradu i varenje inoxa i ne mogu ih naći. Čak sam pokušao i susjednoj BiH. Nudim pristojnu plaću i smještaj, ali ih jednostavno ne mogu naći.
Frapiran sam činjenicom da obrazovni sustav uopće ne prati naše potrebe. Nedavno sam razgovarao s ravnateljima Tehničke i Obrtničke škole u Šibeniku koji su mi potvrdili da nemaju neke velike ambicije za školovanje takvih kadrova. Zapravo, cjelokupna klima kada je u pitanju obrazovanje mladih ljudi za potrebe gospodarstva je očajna. Nedavno sam razgovarao i s jednim svojim zaposlenikom koji ima dva sina stasala za srednju školu.
Pitao sam ga hoće li ih upisati u proizvodna zanimanja. Nema šanse, odgovorio je. Njih je već razrednica savjetovala tvrdeći da samo budale upisuju takve škole?! Što na to reći, pita se Burić.
Vrlo zanimljivu priču je na sjednici Gospodarskog vijeća ispričao i Ivica Barišić, direktor drniškog GIRK Kaluna.
- Raspisali smo natječaj za pripravnika magistra kemijske tehnologije. Javilo se 30 kandidata iz kontinentalnih gradova. Samo jedna kandidatkinja bila je iz Dalmacije, točnije iz Drniša.
Naravno, prvo smo s njom obavili razgovor. Ostali smo zatečeni kada nam je kazala kako se javila tek tako i da je posao u Drnišu ne zanima jer je, kako kaže, ovdje društveni život nikakav, te joj ne pada napamet ostati ovdje živjeti, kaže Barišić.
- Ne čudi me takvo razmišljanje jer je u društvu zavladala totalna depresivnost, kaže Josip Dičak, direktor Drnišplasta.
Šupe ide i korak dalje.
- Meni se čini da na burzi rada tek svaki drugi uistinu želi i raditi.
Inače, s nedostatkom kvalificiranih kadrova ovdašnje proizvodne tvrtke suočavaju se već duže vrijeme. Prije mjesec – dva Remontno brodogradilište NCP-a Gorana Prgina s poprilično muke pronašlo je za svoje potrebe 20 –tak radnika metalske struke.
Tvrtke Vlade Čovića, za sada svoje potrebe namiruju tako da uzimaju mahom radnika s kontinentalnog području i osposobljavaju ih u vlastitom aranžmanu u Zagrebu.
Čović je, inače, u godinama uzleta prije krize ozbiljno razmišljao da za radnike i njihove obitelji, koje dovodi iz, prije svega, susjedne BiH, gradi stanove u Šibeniku i tako trajno kvalitetno osigura potrebnu radnu snagu za svoje projekte. No, kriza je, barem za sada, odgodila takve planove, piše Slobodna Dalmacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....