Od kazne koju ćemo dobiti zbog ustaške zastave u Rijeci puno bi nas više trebala brinuti jedna druga stvar...

Sabotaža, urota, podmetaljka, provokacija, svi nas mrze - otprilike je nogometno-domoljubni narativ oko afere "ustaška zastava" na Rujevici. Da, vrlo je moguće da je sve to neka zlobna namještaljka, ali, zapravo, što nas tu brine, čega se uistinu bojimo?

Ukratko, poanta afere nije neprimjerena "ustaška zastava", koju, á propos, nisu donosili na stadion ni u najolovnija navijačka nacionalistička vremena, nego strah od kazne, da nam, opet, reprezentacija ne igra pred praznim gledalištem ili nam odmjere nešto još gore. Naravno da je to briga i opasnost, ali - gdje ste bili do sada!?

Svi su sada zgroženi, i HDZ, i HNS, i "državotvorni" mediji, i političari, i inženjeri hrvatskih duša. U što ste gledali sve ove godine? Riječ je o godinama, a ne samo o utakmici s Latvijom. Dakle, govorimo o godinama ovakvih "ekscesa". Nitko od svih tih brižnih i uznemirenih analitičara i političara nije kazao da je takva zastava zločinačke i sramotne države neprimjerna u demokratskom društvu niti da je to loše za moralno i društveno zdravlje naše nacije, zato da ih ne bi prozvali slabim Hrvatima ili Jugoslavenima.

Mantra ovog društva je povijesna revizija i omalovažavanje zločina ustaškog pokreta, pa čak i opravdavanje. I to je dovelo do toga da je isticanje te zastave predmet rasprave u Uefi i javnosti koja se samo boji praznih tribina, a ne raspravlja o tome da ta provokacija nije incident nakon kojeg će njihovi "nosioci" pred suca, a Uefa će zamahati prstom i reći - no, no, pazite drugi put.

To je problem ovog društva i mnogih kreatora današnje društvene klime. Ovi su sada ekspresno kažnjeni jer se bojimo veće kazne na nacionalnom nivou, ali ovo je bumerang, ovo se dogodilo zato što do sada nitko sve ove godine (govorimo o godinama!) nikada nije stao pred suca zbog uzvika zločinačkog ustaškog pozdrava "za dom spremni", nikada utakmica nije prekidana ili tribina ispražnjena zbog uzvika "ubij" (znate već koga) i sličnog navijačkog "folklora".

Na sve to, u danas uznemirenom HNS-u, HDZ-u i hrvatstvujućim medijima su zatvarali oči, zataškavali ili, ono najgore, opravdavali. Zato nam se vratilo! Sve ove godine prije utakmica reprezentacije na stadionima puštaju Thompsona, koji svoje nastupe započinje ustaškim usklikom i može nastupati samo u Hrvatskoj, jer mu drugdje zabranjuju koncerte. Kada je Fifa praktički prekinula nogometnu karijeru Joea Šimunića zbog vikanja na Maksimiru "za dom spremni", tada su mnogi "državotvorni" političari, saborski zastupnici, predsjednice, priučeni povjesničari i operni kritičari, pa i akademici iz HAZU htjeli dokazati da to nije ništa strašno i da je to "arija", popevka, tamburica ili mandolina. A nije! I nakon toga je Joe Šimunić bio zaposlenik HNS-a, pa čak i izbornik mlađe reprezentativne selekcije. Ne treba Šimunića, naravno, odbaciti, ali ne treba ga niti zaposliti u HNS-u jer su time pokazali kakav je njihov stav prema takvim neprihvatljivim ispadima. Neka i HNS i HDZ počiste u svom dvorištu. Za ovo sada i moguću kaznu su oni krivi!