Od ministra koji je ‘mali Bane i opušak‘ do predsjednika ‘psihijatrijskog slučaja‘

Naizgled nebitna prepirka između predsjednika Republike Zorana Milanovića i ministra obrane Marija Banožića oko kadrovske odluke o umirovljenju načelnika Počasno-zaštitne bojne Elvisa Burčula, koja je započela još prije 14 dana, prerasla je u ozbiljan i oštar sukob državnog vrha u kojem se ne biraju riječi i kojem se ne vidi kraj.

Da treba otići ministar koji je „opušak i mali Bane”, te da je premijer Andrej Plenković „državni udav” smatra predsjednik, Banožić pak zaziva opoziv predsjednika koji je po njemu „psihijatrijski slučaj”, po njemu i načelnik Glavnog stožera Robert Hranj više ne može biti na toj poziciji, dok premijer Plenković za sve krivi jugo i proziva predsjednika za „puzajući državni udar”.

Kako je započela svađa, kako se sukob rasplamsavao i kako je eskalirao donosimo vam u ovom pregledu:

20. listopada

Predsjednik Republike pobjesnio je jer ministar obrane nije pristao da se načelnika Počasno-zaštitne bojne Elvisa Burčula zadrži na toj poziciji do kraja godine, nego ga je umirovio. Milanović je Vladu prozvao za grubi nasrtaj na Oružane snage koji neće dopustiti. Banožić pak tvrdi da je njegova ovlast prema Zakonu o obrani da umirovi brigadira Burčula, da je bio spreman produljiti mu mandat na godinu dana, ali da je iz Ureda predsjednika zadnji tren dobio zahtjev da mu se mandat produži samo za 2,5 mjeseca.

21. listopada

Idući dan sukob se nastavlja, a predsjednik prijeti da će sve drugo blokirati zbog Burčula, načelnika Počasno-zaštitne bojne, paradne postrojbe koju je osnovao predsjednik Tuđman, a Mesić ih je ukinuo.

„Obuzdaj skrbniče svog jarana”, proziva Milanović premijera.

Njegova prijetnja da će sve blokirati odnosi se prvenstveno na imenovanje novih 38 veleposlanika i konzula, oko kojih se moraju dogovarati Vlada i predsjednik, a koje stoji već mjesecima. Doznali smo koja su imena sporna Plenkoviću, koga predlaže HDZ i zbog čega ne uspijevaju postići dogovor. Iako nevoljko, budući da su u HDZ neslužbeno smatrali kako je sukob nepotreban i kako su pogriješili i ministar i predsjednik, premijer prvi put komentira sukob minorizirajući ga s rečenicom da je jugo krivo za Milanovićevu tiradu.

22. listopada

No, tko je uopće Elvis Burčul, zašto je državni vrh zaratio oko njega, i kakva je poveznica njegove supruge s bivšim ministrom zdravstva Milanom Kujundžićem?

U Ministarstvu obrane pak tvrde da nije toliko bitan Burčul, već navodni Milanovićev kandidat za tu poziciju koji, prema njihovim tvrdnjama, nema dovoljan čin za tu funkciju.

Predsjednik s druge strane smatra kako se radi isključivo o osveti tipa „koji je skupljao Pokemone dok su časnici ratovali”.

„On je beskućnik, džepni ministar”, poručio je predsjednik iz Rima.

Premijer pak opet pokušava minorizirati sukob pa poručuje Milanoviću da svoje probleme riješi s ministrom.

23. listopada

Banožić opet odgovara predsjedniku i sukob se nastavlja. Poručuje mu da je bio dijete za vrijeme rata i da je odrastao u tim okolnostima u Vinkovcima, dok predsjednik nije sudjelovao u ratu iako je to mogao.

„Njegove prijetnje neće me zastrašiti”, govori Banožić.

Banožić ne povlači ni odluku o umirovljenju. Predlaže predsjedniku i 400 kandidata da od njih izabere jednog koji će zamijeniti Burčula, a sutradan doznajemo i tko je zapravo novi Milanovićev kandidat i zašto je sporan.

Javlja se i general Marijan Mareković, predsjednikov savjetnik za veterane, koji proziva Banožića da je umirovio časnika uz obrazloženje koje je po njemu bilo lažno.

26. listopada

Milanović sada već nervoznije proziva premijera da reagira jer mu je Banožić nebitan. On je po njemu junior ministar koji ne može nikoga poslati u mirovinu.

„Ne može nečija osobna frustracija imati utjecaj na odnose u vojsci. Ako čuješ da vrhovni zapovjednik traži nešto onda to napraviš. Ako ne, onda ideš u rat, ali tuđim gloginjama mlatiš nešto”, poručuje Milanović

No, premijer ne reagira, ali se ponovno javlja Banožić koji odgovara Milanoviću da ne može vojska biti njegova igračka.

29. listopada

Dolazi do nevjerojatne eskalacije sukoba u kojoj predsjednik naređuje načelniku Glavnog stožera Robertu Hranju da izmijeni protokol i da ministar obrane ne smije govoriti na prisezi ročnika u Požegi. Banožić od Hranja traži ostavku, Milanović priznaje da je izdao zapovijed on, te da načelnik mora slušati njegove naredbe, a ministar pak tvrdi da mu je načelnik rekao da će sam podnijeti ostavku. Banožić optužuje i da Milanović koristi vojne resurse u privatne svrhe, da je htio poslati vojsku preko granice bez odluke ministra, da je trebao tražiti ostavku Hranja još kad je bio u Kovačevićevom Klubu s Milanovićem za vrijeme pandemije, te traži inspekciju svih Hranjevih odluka.

Javlja se i Hranj te demantira ministra: „Nisam nudio ostavku, niti to smijem, samo sam slušao naredbe vrhovnog zapovjednika”.

Napokon se u sukob oštrije upetljao i premijer prozvavši Milanovića za puzajući državni udar. Kaže i kako će ministar ostati na toj dužnosti najmanje do 2024. i da je predsjednik samo ojačao njegovu poziciju.

30. listopada

Iduća dva tjedna Inspektorat obrane češljat će zapovijedi načelnika Glavnog stožera, a na meti će im biti najmanje sto takvih odluka kojima je Hranj navodno odobrio korištenje helikoptera i brodova za potrebe putovanja predsjednika države.

S druge strane na vidjelo izlaze i detalji oko blokade imenovanja veleposlanika. Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman pojašnjava zašto su im bila sporna tri imena koja je Milanović stavio na svoj popis. Ranko Ostojić i Mihael Zmajlović prema njemu su „partijski drugari”, a Ivo Goldstein držao je sliku Tita dok je bio veleposlanik u Francuskoj.

31. listopada

Ministar obrane napada Milanovića da je htio poslati vojsku u BiH bez odluke Ministarstva, a da su oni u zadnji tren spriječili međunarodni skandal. Riječ je o komemoraciji za poginule pripadnike HVO-a u Bugojnu. General Mareković to demantira, a dogovorena je i zajednička sjednica Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost koja će se dogoditi 9. studenog. Ne postigne li se tamo dogovor, mogući su daljnji sukobi i produbljivanje krize u državi.

1. listopada

„Spriječili smo međunarodni skandal”, tvrde u MORH-u i poručuju to sa službene stranice.

Tvrde da su pripadnici Počasno-zaštitne bojne bili upućeni prema BiH i prije donošenja odluke ministra obrane. Međutim, shvaćeno je da neće moći prijeći granicu bez odluke ministra i bez naloga za službeno putovanje te da je takvim postupanjem Ured predsjednika nepotrebno izložio Hrvatsku vojsku.

„Lažu!”, tvrdi pak Robert Hranj i u svom priopćenju koje je poslano preko Ureda predsjednika navodi točne datume i vrijeme kada je tražio suglasnost ministra obrane da vojnici prijeđu granicu, pa optužuje ministra da je odugovlačio s donošenjem takve odluke.

Milanović opet proziva ministra i sada ga optužuje da šteti međunarodnom ugledu Hrvatske.

2. studenog

Sve je krenulo s relativno normalnim susretom predsjednik i ministra koji su se u Vukovaru civilizirano rukovali. No, naoko miran susret na mjestu gdje bi se trebali dostojanstveno ponašati, prerastao je u još jedan brutalan okršaj Milanovića i Banožića.

Predsjednik je tako rekao za ministra da je bivši, da ga treba maknuti, te da je samo opušak, a premijeru je na njegov državni udar odgovorio da je on državni udav. Nije trebalo dugo čekati na reakciju ministra koji je poručio kako je Milanović psihijatrijski slučaj te da ga treba opozvati.