Od potresa se ne može pobjeći, ali se može od njih pouzdano zaštititi

Marijan Herak, geofizičar i seizmolog s PMF-a, govori o ovotjednim potresima

1. Profesore Herak, ovotjedne seizmičke aktivnosti na Kvarneru zabrinule su stanovništvo. Kakav je vaš stručni opis ovih potresa?

- Radi se o seizmičkoj aktivnosti povezanoj sa sustavom aktivnih rasjeda koji se protežu od Ilirske Bistrice u Sloveniji, preko Klane do Senja. To su rasjedi s horizontalnim pomakom pri čemu se sjeveroistočno rasjedno krilo relativno pomiče prema jugoistoku u odnosu na jugozapadno krilo. Seizmičnost na tom području je dobro poznata te se mogu spomenuti dvije veće serije potresa koje su se tamo dogodile 1838. (s najvećim intenzitetom VII° MCS ljestvice) i 1939. godine s maksimalnim intenzitetom VI-VII° MCS.

2. Zašto je bolje da se energija oslobodila kroz niz manjih potresa, nego jedan ili dva jača u tom području?

- Iako se takva mogućnost često spominje, u stvarnosti se veliki potres samo izuzetno može izbjeći ako se nakupljena tektonska energija oslobađa manjim potresima. Treba znati da se energija oslobođena u potresu za svaku jedinicu magnitude povećava 30 puta. To znači da bi se za oslobađanje energije potresa magnitude 6.0 prema Richteru trebalo dogoditi 27.000 potresa magnitude 3.0 ili 900 potresa magnitude 4.0! Fizika potresnog žarišta kaže da je takav scenarij praktički nemoguć.

3. Primorje je inače seizmički aktivno područje. Koji su još dijelovi u Hrvatskoj ugroženi i koliko se potresa uopće dogodi u prosječnoj godini?

- Najaktivnija su područja Dalmacije te šira područja Kvarnera i sjeverozapadne Hrvatske. Hrvatski seizmolozi u naš katalog potresa godišnje upisuju više od 10.000 potresa u Hrvatskoj i okolici.

4. Kako se radi “karta hazarda”, koji elementi su najvažniji?

- Karta potresnog hazarda temelji se na podacima o povijesnoj seizmičnosti, ali i na geološkim i seizmotektonskim podacima o recentnoj aktivnosti seizmogenih rasjeda. U obzir valja uzeti i pojačavanje trešnje uzrokovano površinskim slojevima tla pa je potrebno poznavati i plitku geološku građu na pojedinoj lokaciji.

5. Često se spominje prevencija. Što se može preventivno učiniti?

- Od potresa se ne može pobjeći, ali se od njega može pouzdano zaštititi. Prevencija ovdje znači da se građevinski objekti moraju projektirati u skladu s potresnom opasnosti, jer je upravo potres najveći ‘neprijatelj’ svake zgrade. Glavna društvena zadaća seizmologa je upravo u tome da što bolje upozna tog neprijatelja, te da projektantima pruži pouzdane informacije o parametrima seizmičkih sila koje će budući objekt morati izdržati.

6. Još češća su nagađanja oko predviđanja potresa. U nekim zemljama koriste ribice i zmije koje se uznemire i tako najavljuju potres. Koliko su te metode pouzdane?

- Nimalo! Kao i svaka prognoza, i predviđanje potresa mora odgovoriti na pitanja: Kada? Koliko jak? Gdje? Pri tome za svaki parametar treba pružiti i interval pouzdanosti te broj neprognoziranih potresa i lažnih alarma mora biti minimalan. Sporadične ‘uspješne’ prognoze to zapravo nisu, jer se praktički uvijek može pokazati da ne zadovoljavaju navedene uvjete.

7. Što znanost radi u predviđanjima. Pročitao sam da Rusi rade na tome, ali još ni jedan nisu predvidjeli?

- Iako se još prije nekoliko desetljeća činilo da je operativna prognoza potresa ‘pred vratima’, pokazalo se da fraktalna svojstva seizmičnosti (a to znači da se radi o kaotičnoj pojavi!) tako nešto onemogućavaju. Mogućnosti kratkoročne operativne prognoze odmaže i činjenica da su veliki potresi vrlo rijetke pojave te se javljaju na dubinama na kojima nemamo instrumenata niti izravnih opažanja. Kada se radi o srednjoročnoj prognozi (reda veličine godine unaprijed), šanse su nešto bolje te postoje pokušaji statističke prognoze najvećih potresa. Međutim, te metode još nisu znanstveno valorizirane.

8. No, šestero talijanskih seizmologa nakon potresa u L’Aquili bili su na sudu jer su krivo procijenili niz manjih potresa. Kako to komentirate?

- Tu je došlo do nesporazuma između stručnjaka (seizmologa) i operativaca civilne zaštite. Činjenica je da su se u okolici L’Aquile mjesecima događali manji potresi, ali je i tada i danas bilo nemoguće reći radi li se o potresima koji prethode velikom potresu, ili se radi o manjoj ‘samostalnoj’ seriji ili roju potresa. Informacija da događanje tih potresa ne upućuje na zaključak da će se dogoditi veći potres, prenesena je kao ‘neće se dogoditi veći potres’. Ovaj događaj jasno govori i o tome koliko je velika odgovornost onih koji istupaju u javnost da informaciju uobliče jednoznačno i korektno, bez senzacionalizma.

9. U kojim europskim projektima sudjeluju i naši seizmolozi?

- Naši seizmolozi trenutno sudjeluju u jedinom domaćem seizmološkom projektu Velebit koji financira HRZZ (bavi se neočekivano slabom seizmičnošću šireg područja Velebita), u paneuropskom projektu AlpArray, te njegovom potprojektu CASE u srednjem Jadranu. U oba ova projekta partneri su nam kolege iz ETH-a u Zürichu. Uz to, stalno aktivno sudjelujemo u projektima razmjene podataka s međunarodnim ustanovama.

10. Što savjetujete ljudima u slučaju potresa, jeste li ga ikada doživjeli?

- Jesam, ali samo slabije potrese. Valja ostati priseban, pričekati da trešnja prestane (najbolje ispod čvrstog stola ili svoda nosivoga zida), te se kretati tako da izbjegnete da vam staklo, crjepovi, žbuka ili zid padnu na glavu. Zatvoriti struju i plin, ne koristiti dizala, slušati upute nadležnih. Ali najbolje je pobrinuti se unaprijed da vam je kuća građena u skladu s protupotresnim pravilima!