ODLUKA USTAVNOG SUDA Građani koji su tijekom ove četiri godine uzeli kredit sada imaju širom otvorena vrata za uspjeh u tužbama protiv banke

Korisnici kredita u švicarskim francima koji su s bankama sklopili ugovore između 2004. i 2008. godine nakon odluke Ustavnog suda imaju širom otvorena vrata za uspjeh u tužbama protiv banaka.

Ustavni sud potvrdio je stajalište Vrhovnog suda da su ugovori s promjenjivom valutnom klauzulom nepošteni, da korisnici kredita nisu bili upoznati s ekonomskim posljedicama ugovora koje su sklopili, a to je razlog za tužbe radi naknade štete. Što se tiče valutne klauzule ugovorene u švicarskim francima, Ustavni sud nije dao ocjenu njezine ustavnosti, ali je dao nalog Vrhovnom sudu da u tom segmentu odlučuje ponovo i odluku bolje obrazloži.

Dakle, svi klijenti banaka koji su već podnijeli tužbe imaju razloga očekivati relativno brzo i povoljno rješavanje spora, a oni koji se još nisu odlučili tužiti sada su dobili vjetar u leđa.

Dodatni argument potrošačima daje i nova odluka suda EU, donesena 21. prosinca ove godine, u kojemu daje odgovor na prethodno pitanje za sudske postupke koji se vode u Španjolskoj u povodu nepošteno ugovorene kamatne stope u hipotekarnim kreditima. Ono je, kažu u Udruzi Franak, na tragu stava što ga je zauzeo Ustavni sud.

Javni interes

“Iz odgovora na prethodna pitanja zaključujemo da najnovija odluka Suda EU širom otvara vrata za ništetnost svih ugovora s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom”, navodi se u priopćenju Udruge Franak. Kao najvažnije detalje iz najnovije presude Suda EU ističu stav da je zaštita potrošača javni interes, da je obavijest o posljedicama ugovorenih uvjeta od temeljne važnosti za potrošača, zatim da ispitivanje nepoštenosti ugovornih odredbi u slučaju kada potrošač prije njegova sklapanja nije imao potrebne informacije o ugovorenim uvjetima i posljedicama sklapanja ugovora potpada uvijek u područje primjene Direktive o zaštiti potrošača. Bitna poruka odluke je i da se ispitivanje nepoštenosti ne ograničava na poštovanje formalne transparentnosti ugovorenih odredbi u smislu njihove jasnoće i razumljivosti. Sud, kaže se dalje, nije ovlašten mijenjati nepoštene ugovorne odredbe, nego mora odbaciti njihovu primjenu. Najvažnije - treba se smatrati kao da nepoštena ugovorena odredba nikada nije niti postojala, pa stoga ne smije imati nikakav učinak na potrošača.

“Sve što je navedeno u skladu je s hrvatskim Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o zaštiti potrošača, a posebice naglašavamo da su pravna shvaćanja Suda EU obvezujuća za hrvatske sudove”, ističe Udruga Franak i nastavlja da je ova presuda potvrda ispravnosti odluke Ustavnog suda koji je usvojio tužbu njihove udruge te ukinuo presudu Vrhovnog suda u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu ugovorenu u švicarcu.

“Vrhovni sud morat će sada uvažiti ustaljenu sudsku praksu Suda EU. Vrhovni sud morao bi također prije odluke uputiti i prethodno pitanje Sudu EU o konkretnome slučaju, a dosadašnji odgovori toga suda o sličnoj tematici bili su u pravilu u korist potrošača. Sud EU je utvrdio već čitav niz kršenja prava potrošača, pa očekujemo da bi odgovor na pitanje Vrhovnog suda RH svakako bio potvrda presude Ustavnog suda te konačna potvrda prvostupanjske presude suca Radovana Dobronića”, kaže udruga Franak.

Kao krajnji epilog odluka Suda EU i Ustavnog suda, u Udruzi Franak navode mogućnost ništetnosti svih nepoštenih ugovora, zatim mogućnost dogovora dužnika s bankama o načinu daljnje otplate kredita, a kod otplaćenih i preplaćenih kredita povrat neosnovano stečenog.

Temelj za osporavanje

Odvjetnik Ranko Pelicarić, koji se specijalizirao za ovo pravno područje, o odluci Ustavnog suda kaže kako je u osnovi činjenica da je Ustavni sud zauzeo aktivan stav po kojemu ne može opstati ono što je bila ugovorna odredba koja jednoj strani, u ovim slučajevima banci, daje mogućnost da po vlastitom nahođenju mijenja iznose otplate kredita. No, za razliku od Udruge Franak, smatra da se još ne može govoriti o tome hoće li biti temelja i za osporavanje ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu.

- U tom su pogledu naložili Vrhovnom sudu da ponovo odlučuje i jasnije obrazloži svoj stav - kaže odvjetnik Pelicarić, koji je pri čvrstom stajalištu da sve ono što je u ugovorima ostavljeno kao mogućnost ovisna o vanjskim faktorima na koju jedna od strana ne može utjecati nipošto ne predstavlja doktrinu poznatu kao Pacta sunt servanda (ugovor obvezuje).

- Ne može egzistirati ugovor u kojem se ne zna kakva će sutra biti obaveza - kaže odvjetnik Pelicarić i navodi da su u odnosu na kamatu sve banke tako postupale, a kod Sberbanka je bila razlika samo u tome što je sve to ljepše umotao.

- Cijena novca je nešto što ni banka ni klijent ne mogu predvidjeti, ali kamatna stopa je realna i nedopustivo je da ju banka drži u svojim rukama. To bi bilo kao da mi prodajete kuću i kažete kolika je cijena do polovice otplate i dodate da ćemo ostatak dalje odrediti - kaže odvjetnik. Na pitanje kakve će biti posljedice ustavnosudske odluke, odgovara da će se krajnje posljedice tek vidjeti kroz sudske odluke.

Poštenje i rizik

Premda se ugovore što su ih banke sklapale s valutnom klauzulom u švicarskim francima i s promjenjivom kamatnom stopom ocjenjuje kao nepoštene, odvjetnik Pelicarić skloniji je koristiti druge termine. - Zakon teško da poznaje kategoriju ‘nepošteno’. Sve što su bankari radili, a napisali su da će oni kasnije reći kakva je kamata, nije samo nepošteno nego je i nezakonito - navodi odvjetnik. Ističe da u svakom ugovoru, a ne samo u onima o obročnoj otplati, postoji rizik jer se ne zna koliko će nekretnina koja se kupuje vrijediti za određeno vrijeme. Međutim, to je okolnost koja ne ovisi ni o jednoj od strana koje sklapaju ugovore i, za razliku od utvrđivanja kamata, nijedna na nju ne može utjecati.

Upitan je li odluku Ustavnog suda u odnosu na valutnu klauzulu doživio kao sugestiju Vrhovnom sudu kako da odluči, odvjetnik Pelicarić odgovara da nije.

- Ustavni sud nije dao, niti može davati upute Vrhovnom sudu o tome kakvu će odluku donijeti - rekao je. Naš je sugovornik bio suzdržaniji u odnosu na mišljenje treba li primijeniti stav Suda EU i u odnosu na valutnu klauzulu. Prema Pelicariću, ako Vrhovni sud odluči zatražiti prethodno mišljenje Suda EU o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu u švicarcima, ono ga ne obvezuje.

- Ako Vrhovni sud traži prethodno mišljenje, onda to znači da traži da si nešto razbistre za svoj rad, a ne da prepišu - kaže Pelicarić, čije se shvaćanje pravnog dosega prethodnog mišljenja Suda EU razlikuje od onoga Udruge Franak.