Ograničava se pravo na reviziju presuda pred Vrhovnim sudom

U pripremi su zakonske izmjene koje će, budu li usvojene, drastično ograničiti mogućnost revizije sudskih postupaka pred Vrhovnim sudom. Radna skupina Ministarstva pravosuđa pripremila je dopune Zakona o parničnom postupku, a ključna izmjena tiče se upravo postroženja kriterija za pokretanje revizije pred Vrhovnim sudom.

Reviziju pravomoćno okončanog postupka sada je moguće zatražiti na Vrhovnom sudu u sporovima velike vrijednosti (više od 200.000 kuna) te u svakom slučaju, bez obzira na vrijednost spora, kad je sudska praksa neujednačena. Prema novom prijedlogu, međutim, prvo bi trebalo zatražiti od Vrhovnog suda RH dopuštenje da se revizija uopće uputi, a revizija će biti moguća samo zbog neujednačene sudske prakse.

Riječ je o prijedlogu koji je radna skupina Ministarstva pravosuđa pripremila još u svibnju prošle godine, u mandatu Oreškovićeve vlade. No, kako je ta vlada pala, prijedlog nikada nije upućen u proceduru iako je o njemu u proljeće prošle godine bila provedena i javna rasprava. U javnoj raspravi vođenoj o e-savjetovanju na službenim stranicama Ministarstva pravosuđa niz pravnih stručnjaka i odvjetnika oštro je kritizirao predloženo rješenje. Od njega se, međutim, unatoč kritikama nije odustalo i Ministarstvo pravosuđa ga planira uputiti na Vladu.

Pritisak sudaca

Kritičari toga prijedloga ističu da se spomenuta zakonska izmjena donosi pod jakim pritiskom Vrhovnog suda, koji ima snažan utjecaj na proces donošenja zakona. Vrhovni sud se spomenutom zakonskom izmjenom, kako tvrde naši sugovornici upućeni u njezin nastanak, vodi sebičnim razlozima jer se želi rasteretiti zahtjeva za revizijom.

Podaci koje smo dobili s Vrhovnog suda pokazuju da broj zahtjeva za revizijom iz godine u godinu raste: 2013. na Vrhovni sud je stiglo 6100 zahtjeva, 2014. se njihov broj popeo na 6940, u 2015. iznosio je 7530, dok je prošle godine pao na 6840. Međutim, kako je Vrhovni sud spor u rješavanju ove vrste predmeta, u samo tri godine broj neriješenih zahtjeva za revizijom se udvostručio. Na kraju 2012. pred Vrhovnim je sudom bilo 8765 neriješenih zahtjeva za revizijom, a na kraju 2015., dakle za samo tri godine, broj neriješenih revizijskih predmeta udvostručio se na 17.503. Na kraju prošle godine taj broj je blago pao na 16.117, ali je i dalje zabrinjavajuće visok.

Jedan od onih koji predloženo sužavanje dopuštenosti revizije pred Vrhovnim sudom smatra problematičnim je i profesor građanskog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, Mihajlo Dika. Pravna pozicija Vrhovnog suda, podsjeća Dika, utvrđena je Ustavom. Vrhovni sud je prema Ustavu dužan osigurati dva temeljna načela: jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predloženo sužavanje dopuštenosti revizije pred Vrhovnim sudom ugrožava obje ustavne zadaće toga suda, a naročito načelo ravnopravnosti svih u primjeni prava.

Uloga revizije

Načelo ravnopravnosti pretpostavlja da pri utvrđivanju činjeničnog stanja kao i u primjeni procesnog prava mora biti isključena svaka vrsta arbitrarnosti i proizvoljnost sudova. Ako je to načelo prekršeno na nižim sudovima, Vrhovni sud je taj koji kroz postupak revizije mora osigurati njegovo poštivanje.

Kritičari predloženog rješenja brojni su u odvjetničkim krugovima. Neki od njih svoja su stajališta o drastičnom sužavanju dopuštenosti revizije iznijeli na stranici Ministarstva pravosuđa. Ističu da s obzirom na pad kvalitete sudovanja sve više i više stranaka poseže za revizijom sudskog postupka pred Vrhovnim sudom. Smatraju da se predloženom zakonskom izmjenom koja pooštrava kriterije za ulaganje revizije, te k tome omogućuje Vrhovnom sudu da bez jasnih kriterija obavlja “probir” slučajeva o kojima će meritorno odlučivati, taj sud nastoji rasteretiti dijela posla na takvoj vrsti predmeta. “Takva zakonska izmjena je palijativna mjera na štetu stanaka kojom će se Vrhovni sud riješiti posla koji je po Ustavu dužan raditi. Njome se rješava posljedica - Vrhovni sud se rasterećuje te vrste spisa, ali se ne rješava uzrok problema, a to je strmoglavi pad kvalitete sudovanja na nižim sudovima, osobito na onima drugog stupnja, zbog čega sve više i više stranaka podnosi revizije pred Vrhovnim sudom, istaknuo je jedan od odvjetnika u javnoj raspravi na stranicama Ministarstva pravosuđa. Nije riječ, ističe isti odvjetnik, tek o pukom nepoznavanju materijalnog prava, već i o sve češćim i očiglednijim manjkavostima činjeničnih utvrđenja te samovoljnoj interpretaciji činjeničnog supstrata. “Sve češće se na nižim sudovima krše temeljna prava stranaka pa se, primjerice, predloženi dokazi ‘prešućuju’ bez ikakva obrazloženja na oba stupnja sudovanja.

Manjkava obrazloženja

Zaključci sudova često su suprotni raspravnim materijalima. Obrazloženja presuda nerijetko su manjkava. Zbog svega toga, upozoravaju odvjetnici, zamjetan je pad povjerenja stranka u pravosuđe na svim razinama. Izlaz, ističu odvjetnici, nije u ograničavanju mogućnosti revizije pred Vrhovnim sudom, već u kvalitetnijem radu nižih sudova, čija će posljedica biti i smanjenje potrebe preispitivanja njihovih odluka u revizijskim postupcima pred Vrhovnim ili Ustavnim sudom. Sve dok se to ne dogodi, kaže jedan od naših sugovornika iz odvjetničkih redova, strankama se mora ostaviti mogućnost revizije pred Vrhovnim sudom. Treba, uz ostalo, povećati broj sudskih savjetnika na Vrhovnom sudu koji će raditi na rješavanju zahtjeva za revizijom, a ne izmjenom zakona drastično ograničiti to pravo.