ONEMOĆALA RADOJKA U SUZAMA 'Nemam za struju, iskopčat će mi i aparat koji mi daje kisik'

Ako mi HEP isključi struju, ja sam mrtav čovjek - zavapila je suznih očiju bolesna i onemoćala Radojka Gulija (74) koja posljednjih šest godina preživljava prikopčana na aparat za kisik, koji, pak, radi na struju.

Otkad joj se obitelj raspala, a sin ostao bez posla, vremešna Radojka krpa kraj s krajem jer joj 2200 kuna mirovine jedva pokriva lijekove, dok za struju ne ostane gotovo ništa.

Duguju 7471 kunu

Njezin dug distributeru električne energije trenutno iznosi 7471 kunu, na koliko je stigla posljednja opomena s napomenom: “Ukoliko ne podmirite dugovanje, dostava električne energije biti će vam obustavljena dana 3. listopada 2014.” - Posljednjih šest godina život mi se sveo na boravak između četiri zida. Sin me mora nositi, hodati ne mogu, a aparat za kisik s kojim me spaja 20 metara dugačko crijevo moja je slamka spasa. Stavljena sam pred gotov čin. Dugovi se samo gomilaju. Potrošnju struje sveli smo na minimum, no opet... Moja mirovina ne pokriva osnovno - kaže nepokretna umirovljenica sa 70-postotnim invaliditetom, pokazujući pritom otvorene rane na rukama koje ne zarastaju. Smisla za život više ne vidi. Kuća u Ribničkoj ulici u Gornjoj Bistri u koju su se uselili prije 12 godina nekad je bila puna života. U njoj su sretno živjeli Radojka, sin, snaha i petero djece.

I sin bolestan

- Snaha je krenula svojim putem. Povela je i djecu. Ostala sam sama sa sinom i psom. Sin je, pak, ostao bez posla, boluje od epilepsije i pomaže koliko uspije kad zaradi nešto sa strane - pojašnjava žena koja je prije 20 godina željno čekala umirovljenje dok je radila u bivšoj tvornici “Nikola Tesla”.

No, bolest je učinila svoje pa je, umjesto ugodne kasne jeseni života, sve više vremena počela provoditi po bolnicama, u vozilima Hitne pomoći, kod svoje doktorice opće prakse, a sada i na aparatu za kisik.

- Bolujem od astme, šest puta su mi operirali kuk, odstranjen mi je i tumor na preponi, a onda mi je otkrivena i cista na jajniku. Hodala sam uz pomoć štapa, ali sada ni to više ne mogu. Nekoliko puta sam pala i udarila glavom, slomila ruku... Kosti su mi krkhe. Mora me se nositi i kupati. Koža mi je osjetljiva pa se rane same otvaraju, a onda to za sobom povlači i teže održavanje higijene. Liječnica mi je sredila da me ponedjeljkom student medicine koji je na praksi dođe okupati - ističe prepuna tuge zbog nemoći ta bistranska umirovljenica kojoj je postalo neugodno zvati Hitnu pomoć. Zove ih ne iz hira, kako kaže, nego zbog potrebe i toga su liječnici svjesni.

Napustila ga supruga

- U bolnici za nju nema mjesta. Za solidnu privatnu medicinsku njegu u nekoj ustanovi novca nemam, a da je smjestim u bolnicu poput one u Novom Marofu, prije bih umro. Situacija u kojoj smo se našli nakon mog otkaza dovela nas je do ruba. U vrlo kratkom roku izgubio sam više od 30 kilograma. Nositelj sam kredita. Novac sam utrošio na uređenje kuće i ženi za zube - pojašnjava posramljen životnim neuspjehom Radojkin sin Darko, posebice jer majci više ne može priuštiti ni dopunsko osiguranje da joj barem neki od lijekova budu jeftiniji...

Da može, platio bi struju do zadnje lipe, ali sve što zaradi ode na osnovne potrebe i na skrb o majci počevši od filtera, destilirane vode itd. Prije nekog vremena, kad je HEP prvi put “pokazao zube” i zaprijetio obustavom struje, uspio je dogovoriti otplatu na šest rata.

Na tome im je zahvalan, ali dolaskom novog poštara u selo, ističe, uplatnice s iznosom koji je dogovorio nisu stigle, a životni standard im se još više srozao.

Njegovoj supruzi prisjeo je život u takvom okruženju. Otišla je i ostavila ga s, dodaje, blokiranim računima. Bankovni račun njegove majke također je pod blokadom.

Prerađuje automobile

Djelomično rješenje problematike vidi u prodaji dvoetažne kuće od 160 kvadrata, ali zna da ljudi nemaju novca. Na upit na koji način privredi u kuću, Darko priznaje da ponekad preko oglasnika kupi stari automobil, uredi ga i preproda za nekoliko tisuća kuna više. Ali ni to nije dugotrajno rješenje.