Koncem osamdesetih godina prvi sam put čuo dosjetku koju sam u međuvremenu u raznim varijacijama i verzijama čuo na stotine puta. Kad sam je prvi put čuo, ta se dosjetka ticala jugoslavenskog turizma, a danas se (manje-više nepromijenjena) tiče onog hrvatskog. Dosjetka glasi ovako: zašto ti turisti baš moraju dolaziti? Zašto ne bi naprosto poslali novac?
Taj popularni one-liner indikativan je zato što ukazuje na to da znatan dio Hrvata poima ono što mi u novinama dično zovemo "turistička industrija". Za hrvatski common sense tu ne samo da nema nikakve "industrije" nego - u osnovi - nema ni nikakvog rada. Turizam se svodi na monetizaciju rentne pozicije u kojoj turist plaća da bi bio tu, a taj novac ubire privilegirani domorodac koji nije ni orao ni kopao.
Taj...