OPREZ, ALI I NADA U SISKU Novi pokušaj: Željezara Sisak počinje s radom

Sisačka željezara bi 1. rujna, četvrti put u zadnjih deset godina, trebala početi s proizvodnjom. Zadnji je put, podsjetimo, s radom prestala u prosincu 2015. godine, kad je stotinjak radnika koji su dobili ugovor na određeno vrijeme dobilo otkaz, a preostali koji su imali ugovore na neodređeno pristali su na raskid ugovora o radu i prešli u slavonskobrodsku tvrtku Avis. Iz te su tvrtke nastavili raditi u Željezari, ali samo na održavanju hladnog pogona, međutim kao vanjski izvođači, svojevrsni outsourcing.

Iako nam to zasad nisu htjeli službeno potvrditi, doznajemo da je namjera talijanskih vlasnika - korporacije Danieli, odnosno njene metalurške kompanije Acciaierie Bertoli Safau (ABS) - da zaposle samo 30-ak radnika, i to bi bio dio onih koji su otpušteni prije dvije godine, a za tri mjeseca, odnosno do početka iduće godine, planiraju zaposliti još 30 ljudi.

Prvi koraci

Neslužbeno, Željezara je već sklopila sporazum o isporuci struje i tako za manje od tjedan dana počinje proizvodnja specijalnih legiranih vrsta čelika. No, zasad će se, doznajemo, raditi samo u trećoj smjeni, iz jednostavnog razloga što je struja noću jeftinija. Stanovnici Siska, grada koji je u vrijeme bivše Jugoslavije bio poznat kao razvijeni industrijski grad, a unazad 20-ak godina, nakon propadanja tvornica, postaje umirući grad iz kojeg se ljudi masovno iseljavaju, sretni su zbog ove vijesti, ali i oprezni jer je proizvodnja u Željezari već previše puta počinjala i prestajala uslijed navodne neisplativosti. Osim toga, nije riječ o nekom boomu proizvodnje, budući da će u najboljem slučaju biti zaposleno samo 60 ljudi. Ipak, proširila se kakva-takva nada da će Sisak ponovno postati grad crne metalurgije te da će željezara proizvoditi barem 25 tisuća tona čelika mjesečno, koliko je proizvodila prije gašenja 2015. godine. Talijanski vlasnici su se tada još nadali da će sisačka željezara, zajedno s onom u Udinama, postati vodeći europski proizvođač posebno legiranog čelika koji se najviše koristi u autoindustriji. Međutim, u tome su ih spriječili ukrajinski proizvođači koji su baš tada, zbog početka rata s Rusima, počeli po dampinškim cijenama izvoziti svoj čelik.

Uspomene na zlatno doba

Ponovnom početku proizvodnje veseli se i tvrtka CE-ZA-R Petra Pripuza koja se bavi prikupljanjem starog željeza, a čiji pogon se nalazi odmah preko puta željezare. Inače, u najboljim je danima u sisačkoj željezari radilo 15.000 ljudi!

- Građani Siska doživjeli su brojna razočaranja i razumijem da si postavljaju pitanja o budućnosti Željezare. Nama je zaista cilj da ostanemo i rastemo. Od srca želim da taj rast bude dugotrajan - istaknuo je predsjednik Uprave Danielija Gianpietro Benedetti prije četiri godine, u početku zadnje etape rada Željezare. To su prije 14 godina vjerojatno željeli i Rusi te prije šest godina Amerikanci. No, ni ruski Mečelj, koji je Željezaru od države kupio 2003. godine, kao i američki Commercial Metals Company (CMC), koji ju je kupio 2007., nisu dugo izdržali. No, Talijani, unatoč propasti proizvodnje prije dvije godine, ne odustaju.

No, priče o mogućem početku neke veće proizvodnje treba uzeti s rezervom. Podsjetimo, šefovi talijanskog ABS-a izjavili su 2013. godine da bi već za godinu dana mogli zaposliti od 200 do 250 radnika počnu li do kolovoza 2014. proizvoditi 27.000 tona čelika. To se nije obistinilo.

Inače, Talijani nisu kupili cijelu Željezaru koja se prostire na gotovo milijun kvadrata, s većinom oronulim zgradama i halama te kilometrima zahrđalih cijevi. Za 30,4 milijuna kuna od Amerikanaca su kupili samo dio za taljenje i proizvodnju specijalnih vrsta čelika od recikliranog, starog željeza koji će većinu uvoziti. Željezara Sisak bila je, naime, poznata po proizvodnji cijevi. No, Talijani su rekli da je valjaonica cijevi zastarjela pa su je prodali.