Dvanaestogodišnji Luka Milković bio je uzoran sportaš i želio je kad odraste krenuti tatinim stopama - obući vojnu uniformu i postati vojnik Hrvatske vojske.
Nažalost, njegov život se naglo ugasio u nedjelju nakon 48-satne borbe u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj ulici. Umro je od teških ozljeda glave koje je zadobio u petak poslijepodne u petrinjskoj Koloniji, na nogometnom igralištu koje inače koristi ŠNK Češko Selo . Dok se vješao o dotrajalu prečku gola, ista je puknula i udarila ga u potiljak. Onesvijestio se na očigled prijatelja, poznanika, susjeda, prolaznika... Svi su mu pritrčali u pomoć i ostali dovoljno prisebni da poduzmu sve što treba. Dječak je prebačen prvo u sisačku, a potom i u zagrebačku bolnicu. Iako su roditeljima liječnici davali nadu da bitka nije izgubljena, jer je riječ o mladoj i čiloj osobi, 12-godišnji Luka je nažalost podlegao ozljedama u nedjelju u večernjim satima.
Zahvaljujući velikodušnosti njegovih shrvanih roditelja Danijele i Krunoslava, Lukini organi bit će donirani i tako će spasiti živote druge djece.
- Kao da je tako zapisano u zvijezdama. Dvije godine Luka nije bio na tom igralištu, zapravo od kad je prestao trenirati nogomet i posvetio se gimnastici. S najboljim prijateljem je bio u društvu. Bili su kod trećeg prijatelja koji stanuje u blizini. Na povratku kući zaustavili su se na igralištu. Primio se za prečku pomoćnog gola koja je bila višestruko varena i sastavljena od nekoliko dijelova. Očito je bila jako dotrajala jer Luka je imao samo 35 kilograma - priča nam potreseni Krunoslav Milković, otac i uzor nesretno preminulom školarcu čija je smrt cijelu Petrinju zavila u crno. Taj gol je nastao, kako su mu rekli u klubu i u Gradu, prije otprilike 30 godina, zapravo prije ratnog vihora. I od onda su ga popravljali i varili, a očito nikome nije palo na pamet da bi ga, ipak, trebalo i zamijeniti.
Dok se Luka vješao po golu i prelazio rukama od jednog do drugog kraja, prečka je naglo popustila i udarila ga točno u potiljak.
- Sinovljev prijatelj odmah me nazvao i rekao za nezgodu. Za deset minuta sam stigao na igralište. Ni sam ne znam kojim sam putem jurio i na koji način. Liječnici iz ekipe Hitne pomoći su ga reanimirali, a sve do dolaska liječnika sinu je srce masirao jedan susjed koji je na telefonu bio sa operaterom. Reanimacija je trajala punih 20 minuta. Stavili su ga na aparate i prevezli u bolnicu. Vidljivih ozljeda na glavi i tijelu Luka nije imao, no one unutarnje su bile stravične. Mozak mu je sve više oticao - pojašnjava Lukin otac zbog čega operacija nije bila odmah moguća.
Čim su čuli za tragediju, gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović i suradnici pohrlili su do skromne kuće Milkovićevih gdje ih je dočekao veliki vojni šator ispod kojeg je veliki stol prekriven svečanim stolnjakom. A na stolu lampaši i Lukina slika iz mlađih dana kada je s ponosom glumio svoga oca u vojnoj uniformi držeći plastičnu pušku u ruci. Ono što je Milkovićima ostalo su Lukine medalje, i to čak njih pet zlatnih koje je nizao zahvaljujući marljivim treninzima. I mlađi sin Marko kojem je Luka, inače odličan učenik 5.razreda petrinjske OŠ Mate Lovrak, idol.
- Ponudili su nam pomoć iz grada pa i oko sprovoda. Tko je kriv? Ne znam. To igralište koriste svi i otvorenog je tipa - zaključuje otac preminulog dječaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....