Otišao je u snu. Ali njegov glas nam ostaje za vječnost

Otišao je u snu. Ništa ga nije boljelo. On je, zapravo, zadnjih tjedana samo spavao, kroz suze govore prijatelji Olivera Dragojevića, koji ne mogu vjerovati da više nikad neće čuti njegov glas i da se on više nikada neće našaliti na njihov račun.

- Oliver je bio glazba, glas, talent, ali sve to uz puno ‘smija’. Njegov način humora bio je pomalo grub, pravi splitski. Ali pazio je on dobro koga će ‘sprdati’. Samo svoje! Birao je društvo. Ili bi te prihvatio ili ne. A ako te prihvatio, onda si mogao očekivati puno smija i puno šala i na njegov i na svoj račun - priča Jasmin Stavros, nekadašnji bubnjar u Oliverovu bendu.

Stavros i Oliver zajedno su svirali desetak godina, a Stavros danas kaže kako će te koncerte pamtiti po puno dobre glazbe i puno kartanja.

- U Oliverovu sam bendu bio u vrijeme kada je tek postao velika zvijezda. Zdenko i Pope (Zdenko Runjić i Momčilo Popadić, op. a.) napisali su mu ‘Oprosti mi, pape’, a mi smo znali imati i po dva koncerta dnevno. E, ali smo prije, između i nakon svakog koncerta, kartali briškulu i trešetu. Dobar je Oliver bio i u kartama. I cijelo ovo vrijeme nadao sam se nekako da ćemo baciti još koju partiju, da ćemo se sresti negdje u Splitu ili na moru, dok idemo s brodovima u ribe. Tužan sam - kaže Jasmin Stavros, koji je poput svih Oliverovih prijatelja čvrsto vjerovao da će on uspjeti pobijediti bolest.

A bolest je došla iznenada. Lani, u kolovozu, na sprovodu velikog splitskog glazbenika i velikog Oliverova prijatelja Remija Kazinotija Oliveru je, mislili su svi, pozlilo od vrućine. Tek nekoliko tjedana kasnije doznalo se da razlog slabosti nije bila vrućina, nego teška bolest.

- Danima je jako kašljao, a kako kašalj nije prestajao, odlučio je prekinuti odmor na Korčuli i doći u Split, k liječniku, koji ga je poslao na pretrage. Pretrage je obavljao u splitskoj bolnici, skupa s ostalim pacijentima. Nije tražio nikakav poseban tretman, nije on od takvih - pričali su nam lani njegovi prijatelji.

Oliver se bolesti nije uplašio.

- Je li me prepalo kad su mi doktori rekli da su našli sumnjivo tkivo koje je možda tumorsko? A što ću se prepast? Imam sedamdeset godina, više bi me iznenadilo da nisu ništa našli - rekao nam je lani u rujnu.

Nije klonuo ni kad se potvrdilo da boluje od teške bolesti.

- Borim se s bolešću, a mislim da je najvažnije da u takvoj situaciji čovjek ne poklekne i ne prepusti se. Važno je pozitivno razmišljati, sve je u glavi - rekao je Oliver novinarima.

Strašna dijagnoza nije pokolebala ni njegove prijatelje, splitske glazbenike.

- On je prije desetak godina imao inzult, lakši moždani udar, i - nikom ništa. Vozi on dalje i vozit će još dugo. Oliver je veliki borac, ni u jednom trenutku nije se prepustio crnim mislima. Vjeruje u liječnike, vjeruje u sebe, pobijedit će on i tu beštiju od raka - rekao nam jedan splitski glazbenik prošle jeseni, uoči, pokazalo se, posljednjeg koncerta, nazvanog “Vjeruj u ljubav”, koji je Oliver održao 15. listopada 2017. u Splitu, u organizaciji Županijske lige protiv raka. Splićani su ga dočekali ovacijama, a njega je atmosfera ponijela, pa je u jednom trenu skinuo s glave kapu sa šiltom, pokazujući publici da je zbog kemoterapije ostao bez kose.

- To je valjda jedini čovjek na svijetu kojem su pljeskali i klicali kada je javnosti pokazao posljedice teške bolesti. Sve to u njemu pobudilo je njegov genijalni smisao za humor, pa je na kraju svog dijela nastupa publici rekao: ‘Doktor mi je kazao da moram misliti na zdravlje pa ću skratiti koncert’ - izjavio je Oliver s pozornice na koju se tada zadnji put popeo. Zbog bolesti je morao otkazati listopadski nastup na koncertu svojeg “brata” Zlatana Stipišića Gibonnija u zagrebačkoj Areni, kao i tradicionalni nastup u Frankfurtu u studenom te najavljene koncerte u Spaladium Areni...

Ali, nastavio je sanjati, nastavio je vjerovati...

- Radili smo na njegovom glasu. Radili smo određene vokalne vježbe i svirali kako bismo vratili kondiciju glasnicama i muskulaturi. Glasnice su mu poprilično otišle, ali mi ih sada oporavljamo. Uspješni smo u tome, napredujemo. Oliver je za mene nešto posebno. On mi je od početka mog bavljenja glazbom cijelo vrijeme prisutan kao moj muzički uzor. To se nije nikad promijenilo, a smatram da se svi mi, po uzoru na Olivera, kad nas snađu bolest i teški trenuci, trebamo boriti i vjerovati da snagom, voljom, terapijom i uz Božju pomoć možemo nakon bolesti nastaviti sa svojim životom - ispričao nam je prije nekoliko mjeseci Tedi Spalato.

A onda je pjesma, prije nekoliko tjedana, stala. Da Oliveru nije dobro, pričalo se tihim glasom tijekom Splitskog festivala. Govorilo se da je jako slab, ali svi su i tada odbijali povjerovati da će teška bolest na kraju ipak pobijediti. Svi su i dalje sanjali, baš poput njihova prijatelja, koji nam je u povodu svojeg šezdesetog rođendana rekao:

- Snova nikad dosta. Kad ih ostvarite, to više nisu snovi. Imam ja još nekoliko snova, ali zasad ih samo snivam i nadam se da ću ih uspjeti realizirati. Nisu ti moji snovi ništa tajno, tiču se glazbe. Ako ih uspijem pretvoriti u javu, bit će dobro. Ako ne, opet će biti dobro jer sam ja zadovoljan ovim što radim. Ja sam od onih sretnih ljudi koji guštaju u životu i u poslu koji vole. Što se rođendana tiče, poželio sam si mnogo zdravlja. Kako samom sebi tako i meni dragim ljudima. Zdravlja želim i ljudima koje ne poznajem. U životu bez svega možete, ali bez zdravlja ne - rekao je Oliver.