OTKRIVAMO: HNS ODUSTAO OD JOKIĆA, NJEGOV ANGAŽMAN NA OBRAZOVNOJ REFORMI VIŠE IM NIJE UVJET Tko su ljudi koje žele za ministre u Plenkovićevoj Vladi

Najmlađi sudac najvišeg suda u Hrvatskoj

Ranko Marijan, kandidat HNS-a za ministra pravosuđa, sudac je Vrhovnog suda RH već 13 godina. Za suca Kaznenog odjela Vrhovnog suda izabran je 2004. godine.

Tijekom svoje 35-godišnje sudačke karijere Marijan je već bio u Ministarstvu pravosuđa, odnosno u tadašnjem Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave kao zamjenik ministra Stjepana Ivaniševića u Vladi Ivice Račana. Na toj je dužnosti bio od 2000. do 2001.

Ranko Marijan rođen je 1954. godine u Karlovcu, a nakon završenog Pravnog fakulteta u Zagrebu, krajem 70-ih godina, zaposlio se kao sudački pripravnik na tadašnjem Okružnom sudu u Zagrebu. Nakon položenog pravosudnog ispita, 1982. godine imenovan je sucem Općinskog suda u Zagrebu. Na tom je sudu proveo 16 godina, a bio je i predsjednik Kaznenog odjela tog suda, kao i zamjenik predsjednika Općinskog suda. Završio je i Postdiplomski studij iz smjera kaznenog prava. Krajem 90-ih imenovan je sucem Županijskog suda u Zagrebu. Sudio je, između ostaloga, u nekim tada poznatijim slučajevima ratnog zločina te, primjerice, optuženima za likvidaciju Vjeke Sliška. Bio je poznat po vrlo slikovitim, poetskim opisima posljedica tragičnih događaja o kojima je sudio, a koje je iznosio u obrazloženjima svojih presuda. Na Vrhovni sud otišao je 2004., i kao 51-godišnjak postao najmlađi sudac najvišeg suda. Bio je član radnih skupina za izradu više zakonskih prijedloga te je autor cijelog niza radova iz područja kaznenog prava, sudačke etike, ustroja i funkcioniranja sudačke vlasti. Ranku Marijanu mnogi su zamjerali da je 80-ih godina donio nekoliko “političkih presuda”, između ostalih osudio je Dobroslava Paragu, a u medijima su se proteklih godina u nekoliko navrata pojavljivale priče koje su dovodile u pitanje moralnost u određenim postupanjima suca Ranka Marijana. No, sve to nije značajnije utjecalo na njegovu sudačku karijeru. (Ž.P.)

Podržavala Jokićevu verziju reforme

Profesorica matematike i znanstvena savjetnica informacijskih i komunikacijskih znanosti Blaženka Divjak (50) aktivna je u sustavu obrazovanja. Bivša je prorektorica za studente i studije Sveučilišta u Zagrebu (2010.-2014.), suradnica bivšeg rektora Alekse Bjeliša, protukandidatkinja Damira Borasa na izborima za rektora u Zagrebu i kritičarka sadašnje garniture u vrhu Sveučilišta.

Divjak ulazi u kalkulacije za novu ministricu obrazovanja i znanosti, uz sigurno jasne uvjete prije no što pristane banuti na čelo opustošenog sektora. U posljednje dvije godine aktivno je angažirana oko situacije u obrazovanju i znanosti, vjeruje da je nužno osigurati reforme (kurikularnu svakako, i bez figa u džepu), nastaviti velike i bitne projekte koji utječu na razvoj sustava (kao e-škole), ali i aktivirati napore u povlačenju sredstava EU od razine inovacije novih kurikuluma do infrastrukture. U nedavnim je razgovorima isticala da je izuzetno važno uvesti u visoko obrazovanje visoke europske standarde, posebice u financiranje visokog obrazovanja (programski ugovori na pravi način). Uz ove opće teme, bitno joj je korigirati nedorečene i, prema njenom mišljenju, štetne zakonske prijedloge. Podržala je prosvjed za kurikularnu reformu 1. lipnja. Nije (niti je bila) u bilo kojoj stranci.

Stručno je međunarodno aktivna kroz više tijela i projekata. Iako iz prirodoslovno-matematičkog miljea (redovita profesorica u trajnom zvanju s Fakulteta za organizaciju i informatiku u Varaždinu), kontekst interesa joj je širi - od IT-a, analitike učenja, do teorije odlučivanja i istraživanja obrazovanja. Među ostalim, nositeljica je prve nagrade za najbolji e-kolegij, zahvalnice Glavnog stožera OS RH za razvoj studija vojnog inženjerstva, medalje grada Varaždina za promociju sveučilišne djelatnosti. Autorica je sedam knjiga, od kojih dva sveučilišna udžbenika, kao i 70-ak znanstvenih i 40-ak stručnih radova. (M.L.)

'Uvijek sam bio na strani koja je opstajala'

U HNS-u sam od 1990. godine i sudjelovao sam u svim unutarstranačkim previranjima, lomovima i osipanjima stranke, ali uvijek sam bio na onoj strani koja je opstajala. Tako će biti i sada - kazao je Predrag Štromar, vršitelj dužnosti predsjednika HNS-a, nakon što je njegova struja prevladala i odlučila se za koaliciju s HDZ-om.

Štromar je rođen 13. siječnja 1969. godine u Varaždinu. Studirao je u Zagrebu, na Ekonomskom fakultetu. Živi u Vinici pokraj Varaždina, oženjen je i ima dvije kćeri. U politiku se uključio još u studentskim danima.

- Jako me se dojmio skup HDS-a, ali sam odlučio pričekati. Potom sam poslušao Savku Dabčević-Kučar i odmah zatražio pristupnicu za HNS - kaže Štromar. Prvih deset godina je bio obični član, a od 2001. ulazi u Predsjedništvo Županijske organizacije HNS-a u Varaždinu, od 2004. do 2008. je predsjednik Nadzornog odbora HNS-a. U Predsjedništvo HNS-a ušao je 2004., a od 2012. je predsjednik Županijske organizacije.

Devedesetih je Štromar radio u Prehrani d.d. Varaždin, gdje je od referenta za financije dogurao do direktora financija. S napredovanjem u stranci, otvarali su se i drugi poslovi pa je od 2002. do 2005. godine, kada je postao zamjenik varaždinskog župana (a od 2009. godine i župan), bio direktor Ine u poslovnom centru Varaždin. Bio je član skupštine trgovačkog društva Piškornica, regionalnog centra za gospodarenje otpadom, predsjednik Skupštine Slobodna zona Varaždin, član Upravnog vijeća Hrvatskih voda, član Nadzornog odbora JANAF-a... Lokalni mediji mu spočitavaju da je u biografiji izostavio kako je šest mjeseci prije nego što je postao župan, bio zaposlenik Coning Ecogradnje, neuspješne tvrtke Radimira Čačića u kojoj je, navodili su, Čačić zbrinjavao političke sljedbenike. Štromar je inače bio vrlo blizak Čačićem, no kad je došlo do raskola, stao je uz one koji su Čačiću okrenuli palac dolje. Kako kaže, izabrao je stranu koja opstaje. (I.T.)