OTKRIVAMO: HRVATSKE AUTOCESTE MOGLE BI IĆI U DJELOMIČNU PRIVATIZACIJU Nakon dizanja 'jumbo kredita' Vlada razmišlja o IPO-u za fondove i građane

Odobrenjem “jumbo kredita” s domaćim bankama, odnosno spajanja 16 nepovoljnih kredita u jedan pod daleko boljim uvjetima, Vlada je postavila zdrave temelje financijskog restrukturiranja cestarskog sektora.

S nešto više od tri milijarde eura restrukturiranog duga Hrvatskih autocesta, Autoceste Rijeka - Zagreb i Hrvatskih cesta počinje financijski oporavak ovih tvrtki, ali i javnog duga. Ministar prometa Oleg Butković tvrdi kako će plan financijskog, ali i operativnog restrukturiranja cestarskog sektora omogućiti da sva kreditna zaduženja ovih tvrtki budu eliminirana 2030. godine.

U slučaju da se ovaj plan realizira, a tvrdi se kako nakon plasiranja jedne euroobveznice od 1,25 milijarde eura na stranom tržištu i “jumbo” kredita od 1,8 milijardi na domaćem tržištu nema natrag, postavlja se pitanje načina poslovanja i strukture vlasništva Hrvatskih autocesta u budućnosti.

Prvi cilj štednja

Naime, s obzirom na plan smanjenja troškova, poslovanja kroz odlazak ljudi, novi sustav održavanja te rasta prometa i prihoda od cestarina, Hrvatske autoceste bi za nekoliko godina trebale pozitivno poslovati, odnosno postati jedno zdravo i profitabilno društvo koje će financijski biti samoodrživo. Kao takvo bilo bi idealno za djelomičnu privatizaciju javnom ponudom dionica (IPO) koje bi se ponudile građanima, mirovinskim fondovima i ostalim investitorima. To je prije nekoliko dana javno predložio Radimir Čačić, župan Varaždinske županije i tvorac hrvatskog modela izgradnje autocesta.

Njegova ideja je da se mirovinskim fondovima i građanima omogući da upišu dionice HAC-a u vrijednosti milijardu eura. Zauzvrat, smatraju financijski stručnjaci, investitorima bi se ponudio adekvatan prinos koji bi vjerojatno bio veći od inflacije i kamata na štednju koje nude banke. Kako doznajemo, o ovakvom modelu djelomične privatizacije HAC-a razmišljaju i u Vladi.

Spajanje tvrtki

Naši sugovornici tvrde kako bi prvi korak ka privatizaciji bilo ukidanje tvrtke Autocesta Rijeka - Zagreb, nakon čega bi HAC preuzeo upravljanje svim autocestama koje nisu pod koncesijskim modelom. Nakon toga bi uslijedio IPO. Prema njihovim riječima, u slučaju takvog scenarija investitorima bi se ponudilo oko 20 posto suvlasništva HAC-a. Dakle, ni blizu mogućnosti da daljnjim kupnjama neki privatni investitor dođe do većinskog vlasništva nad tvrtkom.

Financijski stručnjaci naglašavaju kako bi to bila win-win situacija za investitore, ali i za državu, koja je sada 100-postotni vlasnik HAC-a i ARZ-a. Mirovinskim fondovima bi se omogućilo investiranje na domaćem tržištu, a kroz sigurnu dobit to bi bilo zdravo ulaganje u mirovine građana. Bilo bi i pozitivno za građane investitore koji bi imali sigurnu dobit. S druge strane, na dobitku bi bila i država i HAC, koji bi na ovaj način došao do svježeg kapitala koji bi mogao uložiti u nove investicije, građenje ili održavanje. Model IPO-a željela je provesti i Vlada Zorana Milanovića, ali na potpuno drugačiji način. Tada je osnovana posebna tvrtka za naplatu i održavanje autocesta te je planirano da se 60 posto tvrtke ponudi investitorima kroz IPO, a novac bi se iskoristio za povrat kredita.

Tadašnja vlada je donijela i odluku o provedbi IPO-a, ali su došli izbori, na vlast je došao HDZ i cijeli projekt je zaboravljen.

Da bismo uopće došli do faze pozitivnog financijskog poslovanja HAC-a i mogućnosti za provedbu IPO-a, prethodno je potrebno donijeti novi model sustava naplata cestarina jer je ovaj sadašnji postao neodrživ. Krajem travnja, devet mjeseci nakon raspisivanja natječaja, konačno bi trebao biti izabran savjetnik koji bi do kraja godine predložio novi model naplate cestarine. Na stolu je mnogo varijanti - od GPS sustava, ENC uređaja, elektronskih vinjeta, klasičnih vinjeta, aparata itd.

Najvažnija odluka

Međutim, bitno je naglasiti da je u natječaju za savjetnika propisano kako se budući model naplate cestarine mora temeljiti na naplati prijeđenog puta, a ne na vremenskom modelu. Ta odredba zapravo eliminira mogućnost uvođenja klasičnih vinjeta koje su danas u upotrebi u Sloveniji ili Austriji i koja diskriminira korisnike autocesta.

Drugi model je elektronska vinjeta koja se temelji na elektronskom očitavanju vašeg prijeđenog puta te plaćate onoliko kilometara koliko ste prošli. U jeku nove rasprave oko sustava naplate cestarina u javnosti se sve više predlaže da se pod naplatu osim autocesta stave i državne ceste, uključujući i obilaznice gradova. Za tako nešto je, primjerice, i Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata.

On se zalaže za slovački model naplate cestarine koji uključuje naplatu vožnje državnim cestama. Međutim, naši sugovornici tvrde kako je taj model teško primjenjiv u Hrvatskoj koja je, za razliku od Slovačke, svoje autoceste gradila kreditnim zaduženjima i mora ih vraćati. Da bi HAC vratio svoje dugove, autoceste moraju povećavati svoje prihode. Uvođenjem naplate na državnim cestama teško je očekivati porast prihoda na autocestama, smatraju naši sugovornici.