OTKRIVAMO Muškarac sa snimke uhićenja generala Ante Gotovine završio na sudu zbog prevare u privatizaciji

Na Općinskom sudu u Zadru 21. siječnja počelo je suđenje za gospodarski kriminal u poduzeću Elektronika d.o.o iz Zadra, nekoć uspješnoj tvornici elektroničkih uređaja. Taj proces još je više zanimljiv jer je prvi od dvojice optuženih Jozo Grgić Jablan, “misteriozni muškarac“ kojeg se sjećamo sa snimke uhićenja generala Ante Gotovine na kanarskom otoku Tenerifeu 7. prosinca 2005. Jozo Grgić sjedio je za stolom s Gotovinom u restoranu hotela Bitacore kad su devetorica španjolskih agenata u civilu ušla, opkolila stol i završila četverogodišnji bijeg.

Osoba od povjerenja

Kako se nakon Gotovinina uhićenja spekuliralo da je Grgić možda namjerno Interpolove agente doveo do Gotovine, u ispravljanje toga pogrešnog dojma u prosincu 2005. uključili su se zajedničkim snagama Gotovinin odvjetnički tim i njegova najuža obitelj.

Australski povratnik Jozo Grgić nepobitno je osoba koja je za četverogodišnjeg bijega i skrivanja generala Gotovine uživala najviše povjerenje njegove supruge i odvjetničkog tima pa mu je zato i povjerena osjetljiva zadaća putovanja na destinacije na kojima se general skrivao i, po svemu sudeći, opskrbe bjegunca gotovinom potrebnom za život u ilegali.

U trenutku Gotovinina uhićenja Grgić je za hrvatske medije bio “misteriozni australski Hrvat” za kojeg se znalo samo da je podrijetlom iz BiH, odakle je 1970. kao dijete s roditeljima emigrirao u Australiju, a 1996. se doselio u Hrvatsku te zbližio s Gotovininom obitelji. No, njegove poslove u Hrvatskoj mediji nikad nisu istraživali.

U procesu što je otpočeo u Zadru Jozu Grgića tereti se za dva kaznena djela počinjena od srpnja 1999. do srpnja 2000. u poduzeću Elektronika Zadar - prijevaru u gospodarskom poslovanju i krivotvorenje poslovne isprave.

Vrijedne nekretnine

Elektronika Zadar do 1991. bila je uspješna tvornica koja je proizvodila elektroničke dijelove, servisirala RTV uređaje i imala 162 zaposlena. U prvom valu privatizacije 1994. dionice su preuzeli radnici, ali kako ih nisu mogli otplaćivati, većina dionica 1997. je vraćena Hrvatskom fondu za privatizaciju, a manji je dio ostao kod malih dioničara. U valu kuponske privatizacije 1999. Jozo Grgić se osobno, preko supruge Natali Grgić, preko zagrebačke tvrke Sono.d.o.o i investicijskih fondova domogao većinskog vlasničkog paketa.

Preuzete dionice, prema optužnici, nikada nije otplatio, što znači da se većinskog paketa domogao protuzakonito. Ujesen 1999., kad je Grgić preuzeo većinski udio u Elektronici, tvrtka je već petu godinu bila u blokadi, broj zaposlenih pao je na 42, a vrijedile su još samo nekretnine: nešto više od 16.000 četvornih metara zemljišta na Gaženici kraj Zadra, s infrastrukturnim priključcima, tvorničkim halama, radionicama i trafostanicom. U srpnju 1999. kao većinski vlasnik Grgić je postao predsjednik NO-a, a u petočalnom NO-u od srpnja 1999. do srpnja 2000. sjedila je i tadašnja zaposlenica MORH-a i supruga generala Gotovine, Dunja Zloić-Gotovina.

Podizanje hipoteke

U prosincu 1999. Grgić je za direktora Elektronike postavio Marka Matića, drugooptuženog u postupku, i odmah mu naložio da dio nekretnina stavi pod hipoteku kako bi ishodio kredite za svoje zagrebačke tvrtke Sono d.o.o i Sonosat d.o.o.

U srpnju 2000., samo pola godine nakon tih Grgićevih operacija, otvoren je stečajni postupak u kojem je 42 zaposlenih završilo na ulici.

Potraživanja, uključujući i 1,900.0000 kuna Grgićeva kreditora, mogla su se podmiriti jedino prodajom tvorničkih nekretnina. Po podacima u izvješću o reviziji privatizacije Elektronike, na javnoj dražbi tvorničko su zemljište od oko 16.000 četvornih metara, tvorničke hale i radionice prodani zadarskom Tankerkomercu u vlasništvu Bože Jusupa, i to za 4,206.313 kuna. Božu Jusupa 2004. i 2005. hrvatske su tajne službe nadzirale zbog sumnje da je jedna od važnijih figura u mreži financijera bijega Ante Gotovine.