OTKRIVAMO Otkud Vrdoljaku 880borbenih dana? 'On je postao branitelj u Tuđmanovu bunkeru u Mesničkoj!'

- Nije meni ništa čudno. On je režiser, glumac, može svašta! Što se moglo ugrabiti, ugrabio je. Pa on je režirao “Prosjake i sinove”. Ta je serija njegova autobiografija, kao da ih je Raos po njemu pisao, priča Jerko Vukov, ratni direktor Hrvatske televizije i u to doba najbliži suradnik ravnatelja HRT-a Antuna Vrdoljaka. Od 4. ožujka 1991. do 6. listopada 1995. Vrdoljak je bio ravnatelj HRT-a, s uredom u Dežmanovoj 10, podno Tuškanca, u najužem centru Zagreba. Objavom registra branitelja, doznalo se da ima status branitelja sa 880 dana provedenog u borbenom sastavu policije.

Vukova smo pitali ima li i on status branitelja:

- Nemam, bio sam direktor HTV-a i predsjednik Kriznog stožera na HTV-u, ali nemam status branitelja. Pitamo ga je li mu poznato kako je Vrdoljak stekao status branitelja u borbenom sastavu policije.

- Stekao ga je u Tuđmanovu podzemnom bunkeru u Mesničkoj. Za vrijeme uzbuna skrivao se u tom bunkeru koji je bio u neposrednoj blizini njegova ureda u Dežmanovoj. Ni u zgradu HRT-a na Prisavlje nije dolazio, to mu je bilo preriskantno - prisjeća se ratnih dana Jerko Vukov koji je danas u mirovini.

Nenadmašni podvig

Vrdoljak je, naime, u izjavi za Večernji list ustvrdio kako nema ničega čudnog u njegovu braniteljskom statusu jer je kao ravnatelj HRT-a četiri godine bio u ratu. Mirno je konstatirao da je HRT pod njegovim ravnanjem bio dio borbenog sektora.

Nekoliko ljudi koji su u ratno doba bili u vrhu HRT-a, a nisu željeli da im navedemo imena, potvrdilo je tvrdnje Jerka Vukova.

Iako se shvaćanje javne televizije i općenito medija kao dijela “borbenoga sektora” u teoriji medija i novinskim udžbenicima tretira kao eklatantan oblik njihove zloporabe u ratnim uvjetima, ljudi koji su vodili HRT u ratnim godinama to razdoblje i iz današnje perspektive smatraju nenadmašnim profesionalnim podvigom.

Tadašnji glavni urednik HTV-ova programa Miroslav Lilić nije želio izravno komentirati otkriće da Vrdoljak ima status branitelja iz borbenoga sektora policije.

- Ja sam osmislio i kreirao program ‘Za slobodu’, ali smatram da bi status branitelja trebali dobiti samo oni koji su stvarali taj program: snimatelji, novinari i montažeri koji su bili na ratištima, kao i novinari i fotoreporteri iz tiskanih medija koji su izvještavali s ratišta, a ne oni koji su rat proveli u kancelarijama.

Spuštena rampa

I dok urednik ratnoga televizijskog programa Miroslav Lilić smatra da bi ratni izvjestitelji trebali steći status hrvatskih branitelja, sudbine stotina onih koji su u vrijeme Vrdoljakova ravnateljstva grubo uklonjeni s HRT-a samo zato jer su bili “pogrešnih krvnih zrnaca” ili “nepozudani Hrvati” i danas su tabu tema o kojoj se na Prisavlju šuti.

- Ne znam što znači borbeno djelovati kad je javna televizija u pitanju, mogu samo reći da su mnoge moje kolege nakon Vrdoljakova dolaska na čelo HRT-a završila na takozvanom ‘počeku’ s apsurdnim optužbama: kolega Boris Mutić optužen je da je s HRT-a neprijatelju slao svjetlosne signale, Saši Miloševiću uručen je otkaz uz obrazloženje da se šest dana nije pojavio na poslu, a bio mu je zabranjen ulaz, potom Branka Bilić, Dren Žekić, Boro Vučković, Ankica Barbir Mladinović, da ne nabrajam dalje. Meni godinama nije bilo dopušteno potpisivati priloge koje radim - rekla je Tena Perišin, profesorica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i novinarka HRT-a. Među onima kojima je nakon Vrdoljakova dolaska na čelo HRT-a bio zabranjen ulazak bio je i sadašnji ravnatelj Goran Radman.

Ankica Barbir Mladinović, nekadašnja urednica Dnevnika, danas radi kao dopisnica Radija Slobodna Europa. U prosincu 1991. i nju je televizijski portir dočekao s hladnom rečenicom: - Više ne možete ući u ovu zgradu.

- Napisala sam Vrdoljaku i Liliću pismo u kojem tražim objašnjenje. Nikad nisam dobila odgovor, ali u proljeće 1992. s HTV-a su me pozvali da se vratim. No, na Prisavlju me dočekala mučna atmosfera i 1994. sam otišla.