'OVAKO JE TO IZGLEDALO IZ PRVE RUKE' Sindikalac otkrio nepoznate detalje o pregovorima prosvjetara s Plenkovićem: 'Ovo ne smijem prešutjeti'

Čelnik prosvjetnog sindikata Preporod, koji je jedini svojim članovima dao Vladin prijedlog na izjašnjavanje, Željko Stipić, u opširnoj je objavi na stranicama sindikata napisao dosad nepoznate detalje pregovora s Vladom, koji su završili okončanjem štrajka u školama.

Stipićevu objavu koja nosi naslov 'Štrajk - Iz prve ruke' prenosimo u cijelosti.

‘Jučer poslijepodne i tijekom današnjeg dana dosta je naših članova od mene zatražilo da pokušam objasniti situaciju oko završetka štrajka i potpisivanja Sporazuma o povećanju plaće. Kako nisam stigao pisati izvještaje sa sastanaka na početku ovog osvrta, evo tek kratkog pojašnjenja triju sastanaka koji su prethodili jučerašnjem 'dogovoru'.

Koeficijenti neprihvatljivi

Na sastanku, koji je održan u petak 29. studenoga, prvom sastanku na kojem je sudjelovao i predsjednik Vlade, sa strane Vlade inzistiralo se da povećanje plaće ide kroz dodatak, a nikako ne kroz koeficijent i da se do povećanja dodatka od 4% dođe u dinamici 3% od 1. prosinca 2019., 1% od 1 lipnja 2020. i 1% od 1 prosinca 2020. Ovo bi zadnje povećanje bilo uvjetno i ovisilo bi o eventualnom donošenju novih koeficijenata. Na ovom se sastanku uopće nije spominjalo nikakvo razdvajanje nastavnog i nenastavnog osoblja.

Govorilo se isključivo o dodatku i premijer je više puta obrazlagao zašto su Vladi promjene koeficijenata apsolutno neprihvatljive. Na ovom se sastanku uzgredno spomenuo i nematerijalni dio ponude Vlade, kao što su npr. dokidanje anonimnih prijava i donošenje akcijskog plana za borbu protiv nasilja. Sastanak je završio bez dogovora.

Obrat

Na drugom sastanku, koji je održan u nedjelju popodne i navečer, sudjelovali su, uz premijera i njegova predstojnika Frku-Petešića te ministra Aladrovića, isključivo predsjednici četiriju sindikata i Vilim Ribić. Sastanak je održan u premijerovu kabinetu i ostali članovi pregovaračke ekipe, kako sa strane Vlade tako i sa strane sindikata, nisu bili uključeni u razgovore.

Na ovom je sastanku premijer predložio da se Sporazum sastoji od 6 točaka. Kraj štrajka od utorka; odluka se donosi na tijelima, bez izjašnjavanja članstva; koeficijenti se nastavnom osoblju dižu za 6.11-posto u tri navrata (3% od 1. prosinca 2019., 1% od 1. lipnja 2019. i 2% od 1. siječnja 2021.) uvećanje plaće za 6,11% kroz dodatak za plaću za nenastavno osoblje, osim tajnika i računovođa kojima bi se povišica ostvarila kroz dodatak (6,11%) i koeficijente (3%), prihvaćanje TKU-a i socijalni mir do kraja mandata. Drugu ključnu promjenu, prva je napuštanje dodatka i prihvaćanje koeficijenta, razjednačavanje nastavnog i nenastavnog osoblja, premijer je ultimativno zatražio uz obrazloženje da promjena koeficijenata nenastavnom osoblju izaziva lančanu reakciju u drugim javnim službama. Unatoč protivljenju sindikata, premijer je ostao nepopustljiv.

Sastanak je završio dogovorom da će SHU i NSZSŠH na svojim tijelima provjeriti prihvatljivost Sporazuma, dok će Sindikat Preporod, ako Glavno vijeće tako odluči, provesti izjašnjavanje članstva.

Koeficijenti tajnicima i računovođama

Jučerašnji je sastanak imao dva dijela i poslije njega je uslijedilo obraćanje medijima. Prvi dio sastanka održan je u premijerovu uredu i na njemu su sudjelovali samo predsjednici sindikata. Na ovom se sastanku još jednom prošlo kroz sadržaj „dogovora“. U premijerovu istupu nije bilo značajnijih odstupanja u odnosu na „dogovor“ od prethodnog dana. Jedino je rečeno da će se povišica plaće za tajnike i računovođe provesti u cijelosti kroz uvećanje koeficijenata. Nikakav pisani tekst sporazuma sindikati nisu dobili.

Čak je u jednom trenutku rečeno da je inzistiranje na pisanom sporazumu iskaz nepovjerenja sindikalne strane u dobre namjere Vlade. U drugom dijelu sastanka, koji je održan u velikoj dvorani, svim su sindikalnim predstavnicima još jednom predstavljene točke „dogovora“. Na presici, koja je uslijedila nakon sastanka, Andrej Plenković u ime Vlade i Branimir Mihalinec u ime sindikata, zajednički su predstavili sadržaj „dogovora“.

90% – 10%

Toliko o sastancima u Vladi, sad nešto i o nekim drugim događanjima vezanim uz ovaj štrajk. Naš je sindikat jučer proveo izjašnjavanje o sadržaju Dodatka II. Temeljnom kolektivnom ugovoru. Razumljivo je da je o samom potpisivanju bilo nešto više negodovanja nego što je uobičajeno. Ovomu je razlog što nikada nismo provodili izjašnjavanje u vrijeme štrajka. Naravno, kad smo donosili odluku o provedbi izjašnjavanja, mi smo znali za veliku vjerojatnost da će na tijelima dvaju sindikata proći odluka o prihvatljivosti Sporazuma. Iz razumljivog razloga ovo nismo mogli komunicirati s našim članovima.

Nismo mogli odgoditi izjašnjavanje za neki drugi dan jer je već prethodno za utorak zakazan posljednji sastanak o Dodatku TKU-a, a prethodno je već odgođeno donošenje odluke, među ostalim, i zato što je naš sindikat kasnio s izjašnjavanjem. Izjašnjavanje je, na kraju, bez većih problema provedeno i rezultat (90% – 10%) naš sindikat obvezuje na potpisivanje Dodataka koje će biti upriličeno u četvrtak.

Vjerodostojnost

Danas i sutra, kolegice i kolege, po prvi puta od kada postojimo, provodimo drugo izjašnjavanje u svega tri dana. U prvom su nam izjašnjavanju neki zamjerali što ga provodimo iako ga drugi sindikati ne provode. Predbacivalo nam se i što izjašnjavanje traje istovremeno sa štrajkom. U drugom nam se izjašnjavanju prigovara da izjašnjavanje nepotrebno jer rezultat neće ništa promijeniti. Naše izjašnjavanje važno je iz dva razloga. Prvi se razlog tiče vjerodostojnosti našeg sindikata.

Mi smo odavno uveli praksu izravnog izjašnjavanja članstva prije potpisivanja sporazum ili ugovora s Vladom. Na ovom smo rješenju ustrajali svih ovih godina, te bi bilo, u najmanju ruku skandalozno, da od „našeg“ rješenja odustanemo sada kad su ga, vođeni našim primjerom, prihvatili drugi sindikati. Drugi je razlog taj što će baš naše izjašnjavanje omogućiti da se sazna kakvu podršku dogovoreno rješenje ima među onima na koje se izravno odnosi.

Podijeli pa vladaj

Završetkom ovog štrajka, upravo zbog rješenja da se nastavnom osoblju plaće uvećavaju koeficijentima a nenastavnom dodacima, mogla bi se produbiti podjela između onih koji u školama rade u nastavi ili izvan nje. To što su jedni povišicu ostvarili kroz povećanje koeficijenta a drugi kroz dodatak splet je različitih okolnosti. Jednoobrazno rješenje objektivno je bilo puno lakše „izgurati“ kroz dodatak, nego kroz koeficijente.

No, kad priča nije od početka krenula kako je trebala i morala, jako je teško kasnije bilo resetirati cijelu priču. Kada se ovomu doda da se priča o koeficijentima „bildala“ s različitih strana i do neviđenih razmjera, zauzimanje za pronalazak optimalnog rješenja, sa svakim je tjednom štrajka postajalo sve teže i riskantnije.

Koeficijenti ili dodatak?

Ono što nikako ne smijemo smetnuti s uma neosporna je činjenica da su i koeficijent i dodatak, uz osnovicu, tek instrumenti za korekciju plaće. Dakle, i koeficijentima i dodacima uspostavljen je postojeći nepravedan sustav plaća u javnim službama. Dostojanstvo, koje se proteklih dana toliko puta spominjalo, uspostavlja se ili dovodi u pitanje i koeficijentima i dodacima. Do ovoga štrajka sindikati, za razliku od dodataka, nisu imali nikakva utjecaja na koeficijente.

Štrajkom smo postigli, po prvi puta, da Vlada, primorana pritiskom, promijeni koeficijente zaposlenima u školama. Možda nekim budućim štrajkom uspijemo koeficijente ugraditi u kolektivni ugovor. Tek kada bi se ovo dogodilo, mogli bismo reći da su sindikati ostvarili puni utjecaj na plaće. Ako netko misli da se ovo može postići bez dobro organiziranih sindikata, taj ili ništa ne razumije ili prosvjeti i prosvjetarima ne želi dobro.

Prilika, a ne problem

Ponešto želim reći i o nastavničkim grupama koje su imale interesantnu ulogu kako u pripremi prosvjeda tako i u provedbi samoga štrajka na terenu. Riječ je o fenomenu koji primarno ne smijemo doživljavati kao problem, nego kao svojevrsnu priliku. Činjenica je da su sindikati prilično zastarjele organizacije. Informacije u oba smjera, iz središnjice prema podružnicama i članstvu kao i od članstva i podružnica prema središnjici, idu presporo. Procedure donošenja odluka u sindikalnim su organizacijama presložene.

U nastavničkim grupama sve ide posve suprotno. Unutar grupa se komunicira brzo, ponekad čak i „prebrzo“. Hijerarhije i procedura gotovo da i nema. U sindikatima imamo višak odgovornosti, a manjak slobode, a u grupama imamo višak slobode, a manjak odgovornosti. Nikako neće biti dobro ako posljedica ovog štrajka bude antagoniziranje odnosa između školski sindikat i nastavničkih grupa. Šteta će biti ako sindikati odgovornost sa sebe pokušaju prevaliti na nastavničke grupe. U borbi za primjerene plaće zaposlenika u školama, a posebice u prevažnoj borbi koja nam tek predstoji, a to je zaustavljanje ili barem usporavanje brojnih restrikcija koje se školstvu i zaposlenima u školama pripremaju, ozbiljnog će posla biti i za sindikate i za nastavničke grupe i za strukovne udruge i za udruge roditelja i za mnoge druge.

Slabljenje sindikata

Na kraju, najveća pobjeda svih onih koji prosvjeti i prosvjetarima ne žele dobro, a takvih, u ovom štrajku smo se u to mogli na različite načine uvjeriti, itekako ima, bit će ako iz ovog štrajka sindikati izađu toliko oslabljeni da će pružanje otpora outsourcingu, licenciranju, vaučerima, zatvaranju i spajanju škola, političkom utjecaju na upravljanje školama i sl. - biti teško izvedivo ili čak nemoguće. Puno toga u školskim sindikatima treba mijenjati, no pogubno će biti ako radi odreska budemo išli zaklati kravu.

Za vrijeme trajanja sastanaka, o kojima pišem na početku, pridržavao sam se dogovora da s detaljima, dok traju sastanci, ne izlazimo u javnost. Sada, kada je štrajk iza nas, važno je da spomenuta događanja ne budu prešućena. Možda je ovaj osvrt predugačak, možda u nekim dijelovima i zamoran za čitanje, no napisan je, nema razloga da mi ne vjerujete, u jednom dahu, nikakve mu skice nisu prethodile, za dotjerivanja nije bilo vremena… Ako neki stavovi ili viđenja proteklih događanja, izazovu reakcije ili čak i oštra protivljenja, bit će to siguran znak da posao nije bio uzaludan.’