Malena Sonja čvrsto se stisnula u bakin zagrljaj. I dok su se niz bakino lice slijevale suze, trogodišnja djevojčica očiju punih tuge gotovo bez treptaja je gledala u zatamnjena stakla Čazmatransova autobusa u koji je netom prije ušla njezina majka Željka. Za koji trenutak taj će autobus Željku povesti na 1000 kilometara dug put do Nürnberga, grada na sjeveru Bavarske u koji ta 28-godišnjakinja odlazi u gastarbajterstvo. Nevjerojatnom snagom Sonja je uspjela spriječiti suze da krenu i niz njezino lice.
Scena je to koju smo u srijedu nešto prije 15 sati zabilježili na osječkom Autobusnom kolodvoru ili, kako su ga u medijima prozvali, najtužnijem kolodvoru u Hrvatskoj. Kolodvoru tužnih rastanaka. Stigli smo tamo ne bismo li se i osobno uvjerili u ono što se - bilo u javnom pogovoru, bilo kroz medije - već mjesecima provlači kao mantra, a to je da Slavonija i Baranja doživljavaju najveći egzodus u svojoj novijoj povijesti. I vidjeli smo i osobno se uvjerili da ljudi masovno odlaze.
- Odlaze ljudi, ali se i vraćaju. Mi do izlaska iz Hrvatske napunimo autobus, najčešće je pun već u Slavoniji, a ponekad moramo aktivirati i dodatno vozilo, ali se isto tako puni vraćamo iz Njemačke. Ima tu različitih profila, od onih koji stvarno odlaze radi novog posla, tzv. novih gastarbajtera, preko sezonaca, ali i onih koji su u Njemačkoj već desetljećima te onih koji putuju u goste. Iz Slavonije za Njemačku i natrag svaki dan voze dvije linije, a toga prije nije bilo, pa ljudi koriste i relativno jeftinu kartu kako bi češće dolazili kući ili išli rodbini i prijateljima u Njemačku - priča vozač jednog od autobusa koje smo od srijede do petka ispraćali s osječkog kolodvora, dok nam je drugi kazao kako osobno poznaje nekolicinu ljudi koji u “obećanoj zemlji” rade za mjesečnu plaću od 700 do 800 eura i jedva preživljavaju.
- I Nijemci su shvatili da su ljudi odavde očajni pa im smanjuju satnicu i ukidaju prekovremene. Neki to trpe jer drugog izbora nemaju, ali iz tih priča znam da ni tamo nije baš sve tako bajno - rekao nam je vozač.
Ima, naravno, puno onih koji su zadovoljni. Poput Zdravka Šarića iz Đakova, koji je prije dvije godine otišao u nepoznato s cijelom obitelji i danas svi rade, a najmlađa kći se školuje, ili Predraga Jurkovića iz Uglješa koji je sedam mjeseci u Münchenu, a za mjesec dana dolaze mu supruga i kći jer je uspio i za ženu pronaći zaposlenje te se ne kani vraćati dugo, dugo vremena. Ali, ima i drugačijih slučajeva.
- Dao sam otkaz ovdje i otišao u Njemačku. U početku sam dobivao solidnih 1500 do 1600 eura mjesečne plaće, ali onda su krenuli problemi. Smanjio se obujam posla, radnih sati bilo je sve manje, prekovremenih nije bilo uopće, plaća je počela padati i kada je došla na 1000 eura, odlučio sam se vratiti jer s obvezama koje sam imao za plaćanje u Hrvatskoj, u Njemačkoj nisam mogao živjeti - priča povratnik iz Osijeka koji se vratio nakon osam mjeseci gastarbajterstva.
Da stvari nisu crno-bijele, uvjerili smo se i osobno tijekom tri dana koliko smo obilazili osječki kolodvor. Prvoga je dana autobusom za Njemačku otputovalo 25 ljudi. Od tog broja, njih šestero bili su novi gastarbajteri. Ostali su putovali u goste ili su se vraćali u zemlju u kojoj žive već 20, 30 ili 40 godina.
U četvrtak je malo veća potražnja za kartama. Od 35 putnika, njih osmero ide radi novoga posla, a među njima su i četiri žene koje idu samo na pet-šest tjedana u sezonu branja šparoga i jagoda te jedna koja će raditi kao njegovateljica na jednomjesečnoj zamjeni. Druga linija u četvrtak je za Njemačku iz Slavonije odvezla 15 putnika, od kojih troje novih gastarbajtera, pri čemu je svoje razloge odlaska s nama htjela podijeliti samo jedna gospođa. I konačno, u petak je jednim autobusom otišlo 15-ak putnika, od kojih dvoje novih gastarbajtera. Dakle, od 90 putnika, susreli smo 19 novih gastarbajtera.
Podaci njemačkog Saveznog zavoda za statistiku kažu da se prošle godine u tu državu uselilo 50.628 hrvatskih državljana, dok ih se 12.918 iselilo. Godinu ranije uselilo se 44.260 osoba iz Hrvatske, a iselile su se 17.372. Iz ovih brojki nije sporno kako se broj odlazaka Hrvata u Njemačku povećava iz godine u godinu, ali to su brojke koje se odnose na cijelu državu, a ne samo na jedan njezin dio, i to ovaj istočni. Naravno da te brojke zabrinjavaju, ali osim loše ekonomske, gospodarske i socijalne slike u Hrvatskoj, poglavito u nekim njezinim dijelovima među kojima je i istok države, razlog za to je i naše članstvo u EU kojim su nam otvorene granice i radna mjesta na Zapadu.
- Pola Županje se odselilo. Dođete u grad i nemate koga sresti. Ljudi bježe, odlaze, jer ovdje nema nikakve perspektive - priča jedan Županjac.
Slično kaže i gospodin iz Đakovštine koji je došao ispratiti suprugu na put u Njemačku.
- Mi u našem kraju vidimo koliko je ljudi napustilo sela. Ne znam kako to drugačije nazvati nego egzodus - tvrdi on.
Ivan Marić (31)
Osijek,
diplomirani pravnik i sveučilišni specijalist vanjske politike i diplomacije, u Nürnbergu pohađa tečaj njemačkog jezika nakon čega će tražiti posao:
‘U Osijeku i Hrvatskoj nisam mogao pronaći posao u struci pa sam našao mogućnost financiranja tečaja njemačkog jezika od strane njihove države. Riječ je o integracijskom tečaju koji mi završava u srpnju i nakon toga ću lakše doći do posla’.
Stjepan Dudaš (40)
Vladislavci
vozač, radi kao pomoćni radnik u Mannheimu:
‘Tamo sam već godinu dana, a prije toga sam godinu proveo u Irskoj. Nema tu previše filozofije. Ovdje ili nema posla ili je slabo plaćen jer se s 2200 kuna plaće, koju sam ovdje imao kao vozač, ne može normalno živjeti. Tamo sam zadovoljan i plaćom i poslom, iako nije lako’.
Željka Kokić (28),
Darda,
komercijalistica, radit će kao čistačica u restoranu u Nürnbergu:
‘Nemam drugog izbora. Samohrana sam majka trogodišnje djevojčice, a ovdje mogu raditi samo kao konobarica po kafićima jer se jedino takvi poslovi nude, i to je slabo plaćeno. U struci je posao nemoguće naći. Sestrične su mi još prije otišle, a sada su i za mene našle posao pa ću im se pridružiti, iako mi je izuzetno teško jer ostavljam trogodišnju kćer’.
Vera Barišić (44)
Ivankovo,
domaćica, u Darmstadtu će raditi u berbi šparoga i jagoda:
‘Prošle godine dobila sam otkaz u HŽ-u gdje sam radila kao spremačica i nisam previše razmišljala kada mi se otvorila prilika za ovaj sezonski posao jer drugog rješenja nemam. Ako bi bilo sreće, voljela bih tamo i dulje ostati na nekom stalnom poslu’.
Alojzije Jagustin (50)
Dopsin,
soboslikar, radi u struci u Nürnbergu:
‘Bio sam gastarbajter i prije 18-19 godina, a sada sam opet bio prinuđen otići jer ovdje više nisam mogao zaraditi da osiguram egzistenciju obitelji. Imam troje djece i zbog njih sam u Njemačkoj osnovao tvrtku, radimo brat i ja i dok nas zdravlje služi, nećemo se vraćati. Jednostavno sam prisiljen na to’.
Marta Juhas (40)
Nuštar,
domaćica, u Darmstadtu će raditi u berbi šparoga i jagoda:
‘Ista situacija kao i kod Mirjane. Ovdje sam radila sezonski u poljoprivredi, a sada ni toga nema kao što je nekada bilo, pa tražimo nove načine da nešto zaradimo financijski za obitelj’.
Jelena Denin (28)
Vukovar,
profesorica razredne nastave, u Frankfurtu bi trebala raditi u engleskom vrtiću:
‘Majka mi već dugo tamo živi, a suprug je otišao prije nekoliko mjeseci te mi je u međuvremenu tražio posao kako bih mu se pridružila jer nas ova razdvojenost ubija u pojam. U igri je posao u engleskom vrtiću i očekujem da će sve biti u redu te da ću tamo početi raditi’.
Bojan Narandžić (32)
Borovo,
automehaničar, u Flensburgu ga čeka posao u ugostiteljstvu:
‘Situacija u zemlji je depresivna i neperspektivna, pa i nemam previše izbora. Radio sam godinama na Jadranu sezonski, ali to su prekratki periodi da bi se od toga moglo cijelu godinu živjeti. Nadam se da ću se u Njemačkoj skrasiti’.
Zdravko Šarić (50)
Đakovo,
zaštitar, u Pforzheimu radi kao građevinski radnik:
‘Supruga i ja smo ostali bez posla u Đakovštini pa smo prije dvije godine otišli kompletno kao obitelj maltene na blef. Danas oboje radimo, kao i sin i snaha, a kći nam se školuje i ne mislimo se skoro vraćati. Dođemo samo povremeno’.
Anica Crvenković (48)
Vođinci,
domaćica, u Darmstadtu će raditi u berbi šparoga i jagoda:
‘Kada imate sedmero djece, poslove i mjesto rada ne birate. Ovo mi je prvi put da odlazim u Njemačku, ali ne bih se ljutila ni kada bi se to još poneki put dogodilo. Bila bih spremna tamo i stalnije ostati ako bi se pružila prilika’.
Predrag Jurković (31)
Uglješ,
autoelektričar, radi kao domar u zračnoj luci u Münchenu:
‘Imao sam ovdje stalni posao u skladištu jedne veleprodaje, ali to je bila premala plaća za normalan život. Javio sam se prijatelju koji radi u Njemačkoj i on mi je našao posao domara u münchenskoj zračnoj luci gdje sam prezadovoljan i ne planiram se vratiti. U međuvremenu sam našao posao i za suprugu pa će mi se ona i naša trogodišnja kći pridružiti za mjesec dana’.
Ivanka Logara (52)
Krndija,
ekonomistica, radi kao spremačica u kazalištu u Münchenu:
‘Ovdje sam prije tri godine dobila otkaz nakon 20 godina radnog staža i u mojim godinama više me nitko nije htio primiti. Imam sestru u Münchenu pa sam se prijavila jednoj tamošnjoj agenciji i prije mjesec dana su mi ponudili posao. Zasad radim 30 sati tjedno, ali nadam se da će ih uskoro biti i više’.
Ivan Kliček (20)
Ivanovac,
konobar, u Frankfurtu će tražiti posao:
‘Idem u goste kod rodbine, ali volio bih naći posao i ostati. Kupio sam kartu u jednom smjeru i vjerujem da će potraga za poslom biti uspješna, a radio bih bilo što, samo da se ne moram ovamo vraćati. Konobarski posao, posebno za muškarce, u Hrvatskoj je slabo plaćen’.
Andrijana Sabljo (41)
Čepin,
njegovateljica, u Münchenu će raditi kao njegovateljica:
‘Odlazim na mjesec dana u jednu obitelj kao zamjena za ženu koja je na bolovanju. Ovdje sam radila u privatnim domovima za starije i nemoćne osobe, a nešto malo i u bolnici, ali stalnog posla nije bilo. Daleko od toga da mi se ovo sviđa jer znam ići više puta godišnje, ovisno o tome kada agencija koja me angažira ima potrebe, ali nikada ne bih odlazila kada bih mogla u KBC-u Osijek dobiti stalni posao’.
Mirjana Tisucki (36)
Ivankovo,
domaćica, u Darmstadtu će raditi u berbi šparoga i jagoda:
‘U našem kraju više nema ni sezonskih poslova, a kamoli stalnih. Prošlih godina znala sam otići na more u sezoni, a ovo mi je prvi put da idem u Njemačku i nadam se da ću uspjeti češće uhvatiti neki posao tamo’.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....