Pet načina kako prevariti državu i sav novac ostaviti sebi i ljubavnici

Voze vrhunske automobile, stanuju na najelitnijim lokacijama, ljetuju na luksuznim jahtama i u najljepšim jadranskim vilama, piju najskuplja vina, goste se probranim jelima... a sve to s plaćama od dvadesetak tisuća kuna!

Da, može se, ako ste tajkun i ako ste u Hrvatskoj, pa vam većina osobnih prihoda stiže daleko od Šukerovih očiju, a bogatstvo ste lijepo zgrnuli i spremili, također izvan dometa poreznika.

Kad se netko, kao u ovo vrijeme krize, drzne početi pričati o oporezivanju bogatih, o oporezivanju imovine, a o rasterećenju rada, samo dignete galamu zbog starog socijalističkog načina razmišljanja koje će otjerati ulagače i izvući dobit iz Hrvatske tamo gdje imaju više razumijevanja za vaše milijune.

Buka se u pravilu brzo stiša, a vi možete opet, u miru, uživati u luksuzu i pritom platiti manje poreza nego vaš bivši školski kolega, danas poštovani informatički stručnjak u velikoj kompaniji, koji dobiva petnaestak tisuća kuna plaće, što njegova poslodavca, naravno, stoji dvostruko.

Kako? Donosimo kratki vodič za tajkune, ako postoji slučajno još neki koji to ne zna.

Tvrtka vlasnik, ljubavnica partner

Naravno da se jahta ne kupuje na vlastito ime. Trebate osnovati novu tvrtku ili u registru proširiti djelatnost postojeće tako da bude registrirana, među ostalim, i za čarter, pomorski prijevoz i slične izvedenice. Tada jahta postaje osnovno sredstvo rada te kompanije i na nju pri uvozu ne plaćate carinu, trošarinu ni PDV, nego, štoviše, svake godine u poslovnoj bilanci knjižite i amortizaciju.

Ljetovanje, čak i s budnim poreznim inspektorima, neće biti problem. Prijatelje i rođake proglasite poslovnim partnerima. Bit će malo teže u istu kategoriju upisati suprugu i djecu, no s ljubavnicama je već lakše: koji će poreznik dokazati da ona nije poslovni partner? Dakle, ljetovanje s poslovnim partnerima je poslovni trošak reprezentacije koji se, doduše, prizna samo 30 posto, no bolje platiti porez na samo 70 posto, nego na sve. Uostalom, ionako će to onda platiti vaša tvrtka, a ne vi iz vlastitoga džepa.

Druga je opcija uživati na jahti kao i dosad te se nadati da inspekcija neće u kontrolu ili, ako već naiđu, da će biti skloni “dogovoru”.

Kupi polje pa ga prenamijeni

U tom je području mogućnost pretakanja novca mimo ministra Šukera i njegovih poreznika neograničena. Za početak, svaki tajkun koji drži do sebe zna koje poljoprivredno zemljište kupiti i s kim dogovoriti da ono postane građevinska zona. U toj su fazi glavni poslovni partneri lokalni političari s kojima se lako dogovoriti o podjeli dobiti. Ali, sada to zemljište ne vrijedi više sto tisuća, nego, primjerice, dva milijuna eura. Zato osnivate tvrtku u koju unosite zemljište kao temeljni kapital i prodajete tvrtku. Zašto? Jer na promet nekretninama ima poreza, a na preprodaju tvrtki ga nema.

Zemljišta i nekretnine idealni su i za izvlačenje gotovine iz vlastite tvrtke. Pronađete, dakle, nekretninu privatnog vlasnika, naravno onog sklonog dogovoru. Nekretnina možda vrijedi milijun, no vi se, kao pijani milijarder, cjenkate i kažete: Evo ti dva! Platite čovjeku ta dva milijuna i on vam vrati jedan. Sada je taj jedan milijun samo vaš, više nije na računima kompanije, a niste ga morali prikazati ni kao vlastiti prihod. Trošak tog izvlačenja je pet posto poreza na promet nekretninama plus udio vašeg partnera - prodavatelja čija veličina ovisi o vašoj moći uvjeravanja i njegovoj potrebi za novcem.

Prodaj skuplje, a sebi uzmi 30 posto

Kupnjom nove tvrtke pokazujete svoju moć i penjete se na listama uspješnih, ali to donosi i goleme brige i puno posla. Nećete to valjda raditi besplatno ili za plaćicu koju si isplaćujete. I tu je prvi korak cjenkanje pijanog milijardera: kupujete tvrtku koja vrijedi deset milijuna, no prodavatelju galantno isplatite 15. Čak i ako vam je kompanija dioničko društvo, lako ćete Nadzornom odboru (u slučaju da ste propustili tu postaviti svoje poslušnike pa vam se uvukao neki tvrdoglaviji lik) nabajati o vrijednosti širenja, sinergijskim efektima i zauzimanju novih tržišnih pozicija, što sigurno vrijedi 15 milijuna. Kada ga isplatite, s prodavateljem dijelite razliku od pet milijuna (uobičajeni je omjer 30 posto prodavatelju, 70 posto kupcu) i eto sigurnih 3,5 milijuna, bez ikakvog poreza. Ne plaća ga ni prodavatelj jer nema poreza na kapitalne dobitke.

Keš skriven u oazi čeka samo na vas

Svakodnevni život uglednoga biznismena nije satkan samo od velikih poslova, u pravilu je sve to sitni vez. Dobar život, na kojemu vam svi zavide, ima svoju cijenu. Već ste iscrpili mogućnost “peglanja” poslovnih kartica za sve moguće što supruga, djeca, ljubavnica i manje uspješan brat zamisle, i treba vam siguran, od svih skriven keš u nekoj oazi. Čarobna su formula - usluge! Jedna uspješna tvrtka u Londonu mogla bi vam za “samo” dva milijuna eura napraviti elaborat o tome trebate li na svojoj poslovnoj zgradi promijeniti boju prozora i premjestiti računovodstvo jedan kat niže. Pošteno ćete im platiti za njihovo znanje i iskustvo kojim su slične analize uspješno primijenili u mnogim kompanijama po svijetu. Drugi dio njihove usluge svodi se na diskretno prebacivanje najvećeg dijela od ta dva milijuna eura u neku sigurnu banku u Luxembourgu ili diskretnom švicarskom kantonu, no to, naravno, neće znati ni eventualni dioničari ili poslovni partneri, a možda ostane skriveno i od vlastite obitelji. Treba vam neki novac samo za vas.

Usrećite ministra financija i - sebe

E, sad ste stvarno iscrpili sve mogućnosti - i jahtu i nekretnine i akvizicije i usluge, no stil života na koji ste sami navikli i koji se od vas očekuje traži još novca. E pa, sad lijepo prijavite dobit i platite na nju 20 posto poreza.

Sretan će biti ministar financija, a sretni ćete biti i vi jer je to najbrže, najlakše i najsigurnije, često i najjeftinije, jer ni sve ove mućke, kombinacije i tajni dogovori nisu besplatni.

I budite sretni kad plaćate samo 20 posto, sjetite se da svaki iole pristojno plaćen zaposlenik plaća 12, 25 i 40 posto poreza na svoje prihode, da uz to plaća doprinose, krizne poreze, prireze i tako dalje. A vi samo 20 posto!

Zašto je to tako teško?