Piše Ante Tomić: Koronavirus hoda po obali u kupaćim gaćama i japankama

Ala, ko ovo more platit”, uzdiše zadovoljno koronavirus. Dalmacija mu je, kaže, divota jedna. Na čvoru crne smrče koronavirus vazdan pjeva, koliko god ga grlo nosi, “Vela Luku, mala, ne zaboravi” i “u Bašku Vodu da ljubin te ja, u Bašku Vodu da sunce mi sja”. I svaki dan ga je sve više. Uskoro će biti više bolesnih nego noćenja. Koronavirus je luđi od Blanke Vlašić, on obara sve rekorde!

Premda Krunoslav Capak i društvo iz Nacionalnog stožera civilne zaštite svakodnevno, požrtvovno i samoprijegorno rade na njegovom iskorjenjivanju, on je svaki dan sve snažniji. Nevolja je možda da obično nije tamo gdje ga traže pametnjakovići iz Stožera. Capak i društvo, primjerice, naprave raciju u noćnim klubovima, a koronavirus im se vragolasto javi: “Juuuhuuu, momci!” s mise zornice u crkvi Presvetog Otkupitelja.

Tjednima slušamo kako su nas turisti upropastili, kako širenje bolesti imamo zahvaliti mlađim gostima koji iza ponoći s plavim koktelima u rukama tresu sisama i guzicama, ali to očito nema mnogo veze sa stvarnošću. Razmjerni rast turizma i koronavirusa nije uopće izvjestan kako se Krunoslavu Capaku čini.

Istra, koja ima više gostiju, a manje zaraženih od Dalmacije, dosta uvjerljivo opovrgava teoriju. Zatim, ni u samoj Dalmaciji ne vidimo da zaraza divlja u turističkim mjestima. Nigdje je uz more nema kao u zaleđu, u Imotskom. U Zmijavcima je, istina, u posljednjih nekoliko godina sagrađeno mnogo vila s bazenima, ali da koronavirus ide uokolo u kupaćim gaćama i japankama, prije bismo ga ipak, složit ćemo se, očekivali u Korčuli i Hvaru.

Capak i društvo trebali bi pozornije pratiti gdje se otvaraju žarišta i shvatiti da gosti, a posebno strani, nisu ništa krivi. Mi smo sami, s našim domaćim feštama i pučkim pobožnostima, zajebali sve što se zajebat dalo.