Kad za pedeset ili sto godina umni historičar bude istraživao kakvo je bilo hrvatsko društvo ranog 21. stoljeća, najpametnije bi mu bilo da se okani službenih izvora, državnih dokumenata i javnih ideoloških iskaza. Da bi shvatio svagdan hrvatskog društva u eri zrelog HDZ-a, najbolje bi mu bilo čitati tekstove koje je kreirao najpouzdaniji kroničar: a to je Državno odvjetništvo.
Jer, upravo iz marnih proznih uradaka hrvatskih istražnih organa budući će povjesničar najbolje razumjeti mentalitet Hrvatske u zreloj epohi HDZ-a. A među takve odsječke života - odsječke koji poput munje rasvjetljuju sve - spada i ovaj kojem svjedočimo danas. U trenutku dok u medije cure okrajci afere vezane za vjetroelektranu Krš-Pađene, čovjek se ne može oteti dojmu da je u toj priči - priči o “hobotnici” Josipe Rimac - kao u kapsuli briketirana čitava Hrvatska 2020.
'Afera vjetar s Dinare'
Dok ovo pišem u medije izlazi sve više fragmenata afere koju bi se - i zbog lokacije i zbog energetskog resursa - moglo sarkastično nazvati “afera vjetar s Dinare”. A što više saznajemo, ne možemo se oteti dojmu da je u skandalu oko Krš-Pađena ugrađeno sve: i način političkog funkcioniranja u Hrvatskoj, i model obitelji, i funkcija tzv. “struke”, i oblici monetizacije utjecaja.
Ono što prvo u toj aferi zapada uoči je činjenica da je njezin glavni akter ozbiljna recidivka. Državna tajnica Josipa Rimac za sobom vuče na mali naramak skarednih afera. Svakako najskarednija od njih je ona kad je na ime muževog veteranskog statusa stambeno pitanje riješila ne jednim nego trima stanovima, da bi za tu muljažu uvjetnim zatvorom bila kažnjena činovnica koja joj je to iskemijala, no ne i ona. Nakon što je tako utopila bijednu kninsku činovnicu, Rimac je nastavila političku karijeru, tužakala se s Povjerenstvom za sukob interesa, izgubila lokalne izbore, ali za nagradu dobila posao Državnog tajnika. Već je u tom trenutku bila na očitom piku i medija i javnosti. No, umjesto da se kameleonski prikrije, ona je nastavila s klijentističkim businessom as usual, duboko uvjerena da je zakon za one ispod nje.
Fotogalerija: Josipa Rimac u društvu političara i poznatih osoba
Drugi bizarni aspekt je činjenica da Josipa Rimac po svojoj političkoj funkciji nije imala ingerencije nad ni jednim segmentom državne uprave koji je za vjetroelektranu bio relevantan. Investitoru u elektrane ona je na papiru bila faktor koliko vi i ja. No, naravno, svi znamo da to ne funkcionira tako. Jer, ona je imala titulu koja ne piše na vizitki, ali svi tu titulu znaju: bila je utjecajna HDZ-ovka. I kao utjecajna članica vladajuće stranke ona je svoj utjecaj pustila u pogon utječući neformalno i (čini se) koruptivno na čitav niz njoj ni po čemu podređenih likova, od gradonačelnice Gračaca preko splitskih šumara do - pazite sad - dekana agronomije.
Mediteranski gangsterski film
Tu kreće idući morbidni aspekt afere. Činjenica da je u aferu uključen dekan fakulteta koji je u ime klijentističkog suporta morao izreći “stručno mišljenje” do strave ogoljuje način funkcioniranja znanstvene i akademske zajednice. Nakon što je na vidjelo izišlo da investitor i moćna političarka mogu kupiti “stručno mišljenje” važnog zagrebačkog fakulteta, tko će ikad više vjerovati i jednom stručnom mišljenju, ticalo se ono plinskih elektrana, baznih mobitelskih stanica, potkornjaka na Marjanu ili - cijepljenja i epidemija?
Dakako, pošto mediteranskog gangsterskog filma ne može biti bez “famiglie”, ni u ovom slučaju to nije izostalo. Slatki je detalj činjenica da je mito nezajažljivoj političarki trebalo - prema nekim navodima - biti isplaćeno kroz proviziju od ugovora za osiguranje u osiguravateljskoj kući. A “middle-man” tog kvazi-osiguravajućeg dila trebala je biti političarkina - sestra? Stvarno, tko se nakon ovoga može rugati Kerumima?
A kao što na krajnjim pipcima svakog hrvatskog marifetluka stoji neka jadranska vala sa škrapama, garigom i makijom, tako je i u ovom slučaju. Oblaporna je državna tajnica dio utjecaja kojim je trgovala trebala naplatiti u najmilijoj moneti hrvatske političke korupcije - a to su uzobalni tereni. Za svoju je uslugu navodno trebala dobiti 6000 m2 u Rogoznici.
Da nije zagrizla prelakomo, da nije uzburkala previše valova i da nije završila u sobi za ispitivanje, Josipa bi Rimac svoj apstraktni politički utjecaj naplatila u debeloj deviznoj proviziji i u terenima u rogozničkom kršu. A onda bi - vjerojatno - slijedio 2. čin krimića, prenamjene zemljišta, urbanistički tramaci, T1 i T2 zone.
Ovako, drugog čina neće biti. Josipa Rimac postat će parija poput svog pokrovitelja Vase Brkića. “neću ja usluga od neispravna čoika” povikne u Papićevim “Lisicama” seljak kad uhapse političara koji im je dotad odrađivao usluge u Zagrebu. Svi oni koji su dosad iskali usluge od “neispravne žene” morat će naći novog političkog operatora. A njih, da ne bi bilo sumnje, ne manjka.
Ispravak članka: ‘PIŠE JURICA PAVIČIĆ: U slučaju Josipe Rimac funkcija je bila sporedna, njena glavna titula bila je ‘utjecajna HDZ-ovka‘‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....