Plašimo se korone? Možda se više trebamo plašiti onoga što dolazi nakon nje

Hrvatska je po broju oboljelih od covida-19 najgora u Europskoj uniji, a Vlada nema pojma što učiniti kako bi obuzdala epidemiju. U Hrvatskoj više nema osobe u čijem krugu netko nije obolio od korone, a sve je manje onih kojima netko od bližnjih nije umro od posljedica zaraze ovim virusom.

No, od pošasti nazvane covid-19 još više plaši što će biti kad ona prođe. Kako i od čega ćemo živjeti kada se nacija procijepi i epidemija obuzda. Do kraja studenoga ove godine broj poslovno uvjetovanih otkaza (bilo ih je 43.050) dvostruko je veći nego cijele prošle godine (bilo ih je 24.505). Taj podatak vrlo zorno govori o posljedicama epidemije na gospodarstvo. Poslovno uvjetovanim otkazima uzrok su poteškoće u poslovanju zbog kojih poslodavac više ne može isplaćivati plaće te se mora riješiti dijela radnika da bi smanjio troškove.

Ovo se događa i u drugim zemljama EU, ali i po europskim statistikama Hrvatska je najgora, s time da poslovno uvjetovane otkaze kod nas najviše dobivaju najmanje plaćeni radnici. Ne treba biti previše pametan i shvatiti da to vodi prema još većem društvenom raslojavanju, i ako se hitno ne poduzmu koraci koji će gospodarstvu omogućiti brz oporavak, srljamo u duboku i dugotrajnu gospodarsku krizu.

Kao što se u epidemiji koronavirusa pokazuje da nema nikakve strategije, tako je i u gospodarstvu. U subotu je gost središnjeg dnevnika HTV-a bio ministar zdravstva i član Nacionalnog stožera civilne zaštite Vili Beroš. Ni na jedno konkretno pitanje najpozvanija osoba kada je u pitanju zdravlje nacije nije imala odgovor. - Hoće li se 21. prosinca zatvoriti županijske granice? - pita novinar. Ministar ne zna. Jasno je da ne zna kakav će do tada biti broj zaraženih i mrtvih, ali je tragično da ne zna koji će podaci, kakva incidencija, biti odlučna za poduzimanje ovakvog koraka. Tako su zatvorili kafiće, a onda rekli kako ne mogu tvrditi da su kafići bili žarišta iz kojih se širio virus. Ili primjena bioloških testova. Ministar Beroš zna da se koriste, ali ne zna čemu služe, niti može dati suvisao odgovor zašto se rezultati tih testiranja ne unose u evidencije.

Pa kazne za nenošenje ili neispravno nošenje maski. Danima su se najavljivale oštre kazne, lamentiralo se o tome je li 500 kuna previše ako vas uhvate bez maske, a nekoliko dana nakon usvajanja globi pohvalili su se kako nitko nije kažnjen. I onda se svi čude što su Splićani u nedjelju otvorenih nosova navalili na rivu!

Možda najvažnije o čemu Beroš ne govori jest pitanje što je do sada poduzeo kako bi se racionaliziralo poslovanje zdravstvenog sustava i prestali gomilati dugovi zbog kojih je nedavno bolnicama prijetila neisporuka lijekova. Čarobna riječ reforma ne stanuje u rječniku ministra zdravstva, ali ni kod drugih članova Vlade. Jedino što se pod tim nazivom pokušava plasirati je intervencija o zakone kojima se regulira lokalna samouprava kako bi se smanjio broj zamjenika župana, gradonačelnika i načelnika. Vlada je najavila da će time uštedjeti 100 milijuna kuna. Ako i stavimo na stranu da smanjenje broja zamjenika nije nikakva reforma, ne može se zanemariti da će stvarni financijski učinak biti višestruko manji nego što se tvrdilo. Da apsurd bude veći, čak i taj skromni potez kojim bi se smanjio broj lokalnih dužnosnika HDZ dodatno umanjuje amandmanima na zakon kojima stvari vraća na početne pozicije.

O reformi državne uprave nema ni riječi. Vlada nije bila u stanju napraviti čak ni analizu koeficijenata svih službi koje se financiraju iz proračuna, što je bila obećala nakon štrajka učitelja i nastavnika. Bivša potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić nedavno je upozorila bivšeg šefa, premijera Andreja Plenkovića da će neprovođenje reformi državu pretvoriti u usko grlo u oporavku gospodarstva nakon krize.

O državnim poduzećima i odgovornosti Vlade za njihov rad uopće se ne govori. Nakon afere Janaf bilo je puno debati o tome po kome ključu treba imenovati čelnike državnih firmi, no sve je ostalo na galami iz koje se nije iznjedrilo ništa. Ovih dana čitamo i gledamo očajne i bijesne izjave korisnika usluga Hrvatske pošte koja je uložila 350 milijuna kuna u novi sortirni centar. Hvalili su se da je najbolji u ovom dijelu Europe, sklopili su ugovore s Amazonom, DHL-om i imaju sve pretpostavke napraviti jako dobar posao. Jedini je problem što nemaju ljudi koji bi nešto znali o poslu kojega su se prihvatili, a gospodarstvenici već svjedoče o štetama koje trpe zbog pošte.

Premijer Plenković ima političku situaciju u kojoj su mu potpuno otvorene ruke i za najbolnije reforme. Samostalno je formirao Vladu (uz podršku predstavnika nacionalnih manjina) i nema koalicijske partnere koji bi ga ucjenjivali i kočili.

Osim toga, nakon lokalnih izbora na koje ćemo izaći u svibnju iduće godine, slijede tri godine u kojima nema nikakvih izbora, ni za predstavnička tijela, ni za izvršnu vlast, ni unutarstranačkih.

Ovakav motiv i šansa za reforme postoji sad, i pitanje je hoće li se ponoviti. Hoće li je premijer doista propustiti?