Bilo je skoro 22 sata kad je iz jedne od zgrada koje čine Rudolfove vojarne izašao muškarac u poslovnom odijelu, s torbom u jednoj ruci i mobitelom u drugoj. Prišao je automobilu, pažljivo skinuo sako da ga ne izgužva kad sjedne u auto i sjeo kraj vozača. "Pa zar sada izlazite s posla?" nisam izdržao da se ne obratim čovjeku. Pogledao je na sat. "Ah, nije to ništa, još je i rano", rekao je i nastavio sa svojim ritualom slaganja sakoa. Ne poznajemo se, iako ga ja znam iz medija i kroz posao. Bio je to ministar Branko Bačić, potpredsjednik Vlade, čovjek koji se već dvije godine bakće s obnovom Banije i dijelom Zagreba. Tako, očito, u jednom dijelu izgleda njegov radni dan. Završava kasno navečer. I on je jedan od onih kojima plaća raste odlukom...