Plenković šef NATO-a? Evo tko i kada odlučuje, donosimo i prve reakcije iz Bruxellesa!

Zašto ne, on bi bio dobar na toj poziciji - to je najčešći odgovor koji smo dobili od diplomatskih izvora članica NATO-a i Europske unije na upit o tome je li predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković realni kandidat za nasljednika Jensa Stoltenberga na mjestu glavnog tajnika NATO-a. No, takav odgovor dobit ćete i ako u pitanje ubacite neko drugo ime koje se spominje u diplomatskim krugovima, kuloarima, a posljedično i u medijima.

Sljedećih mjeseci samo će se povećavati nagađanja tko bi mogao biti novi šef NATO-a i istodobno tko bi mogao zauzeti ključne vodeće funkcije u institucijama Europske unije. Jer, za nešto više od godinu dana održavaju se europski izbori nakon kojih se mijenja struktura na vrhu Komisije, Vijeća i Parlamenta. Iako se čini prerano, u kuloarima se već počinju nabacivati imena. Mjesto glavnog tajnika NATO-a je prvo koje je na redu jer je poželjno da lideri 31 države članice odluku usvoje već na summitu u Vilniusu u srpnju, s obzirom na to da sadašnji glavni tajnik, nakon nekoliko produljenja mandata, odlazi na jesen.

Švedski su mediji spomenuli i hrvatskog premijera kao jednog od favorita za mjesto šefa NATO-a. Procedura izbora glavnog tajnika NATO-a je jednostavna i ovisi isključivo o dogovoru lidera država članica. Za razliku od funkcija u institucijama EU, nije važna stranačka pripadnost.

Ali, postoje neka nepisana pravila. Glavni tajnik NATO-a je uvijek iz europske članice, a zapovjednik NATO-ovih snaga za Europu uvijek je američki časnik. Kada se u pregovore, uglavnom privatne među liderima, ubaci neko ime, prvo se gleda je li netko protiv. Jer, NATO je savez zasnovan na konsenzusu, pa svaka članica može uložiti veto. Turska je, primjerice, 2009. godine do posljednjeg trenutka blokirala izbor Andersa Fogha Rasmussena, tadašnjeg danskog premijera, za šefa NATO-a jer mu je zamjerala izjave o muslimanima i potporu slobodi izražavanja, što je uključivalo i objavu karikatura proroka Muhameda u danskim novinama. Ako je jedna zemlja protiv, a izbor se čini tako važnim, slijedi uvjeravanje. No, ako je više zemalja protiv, onda ti kandidati otpadaju, bez da se o njima razgovaralo na bilo kakvom sastanku. Veći dio posla obavlja se diskretno. Gleda se i profil političara. Sada je mjesto šefa NATO-a dignuto na razinu bivšeg šefa vlade. Prije su ga uglavnom dobivali bivši ministri vanjskih poslova ili obrane, ali sada NATO ima više od 30 članica, važnost tog saveza je veća nego ikada pa je i logično da se šef traži među liderima. Gleda se i neka ravnoteža između sjevera i juga. Sada se sve više govori da bi trebao biti iz srednje ili istočne Europe jer nikada nije bio iz tih članica. Prema istom ključu, dakle da nešto bude prvi put, poželjnim se smatra da bude žena ili da bude iz novih država članica. Prije se tražila ravnoteža da ne bude blizak Rusiji, ali i da ne bude previše protiv nje. Ovo posljednje sada je otpalo jer više nitko u NATO-u ne razmišlja kako bi Rusija reagirala na nekog novog glavnog tajnika. Ako nije moguće udovoljiti svim ovim kriterijima, onda je poželjno barem se tome približiti.

U Europskoj uniji, kao i u NATO-u, nećete dobiti potvrdu je li netko doista kandidat ili ne. Ali, kalkulacije i spekulacije s raznim diplomatima o tome možete voditi u nedogled. Jer, ni lideri ključnih institucija ne padaju s neba. Oni moraju biti već dokazani političari, s iskustvom i prihvatljivi za sve.

Zato se ime premijera Plenkovića spominje u kuloarima za više potencijalnih pozicija, a mjesto šefa NATO-a je jedna od njih. Spominje se i mjesto predsjednika Europskog vijeća, pogotovo ako predsjednik Europske komisije ne bude iz EPP-a. Također se spominje funkcija visokog predstavnika za vanjsku politiku i sigurnost, koju sada obnaša Josep Borrell. Puno je toga što Plenkovićeve šanse za neku vodeću funkciju čini realnima. Ima već sedmogodišnje iskustvo kao premijer, dugogodišnje diplomatsko iskustvo, iskustvo u Europskom parlamentu i zna jezike, što je važno. Jer, Francuzi sve češće inzistiraju da kandidati za vodeće funkcije u EU, pa i u NATO-u, znaju i njihov jezik. Trenutačno na političkoj sceni, pogotovo u EPP-u, nema puno nacionalnih lidera koji uživaju velik ugled, a Plenkovića mnogi vide kao jednog od ključnih igrača Europskih pučana na europskoj političkoj sceni. No, sve oko kandidature za čelne funkcije u ovom je trenutku na razini spekulacija.