‘Podaci Fonda za humanitarno pravo pokazuju da je bilo granatiranja izbjegličke kolone tijekom Oluje‘

Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, gostovala je na televiziji N1 i komentirala optužnicu koju je Srbija podignula protiv četvorice hrvatskih pilota.

Kandić je rekla da su je optužnice iznenadile u odnosu na klimu procesuiranja ratnih zločina.

“Ono što je u Srbiji vrlo upadljivo je da nema novih optužnica, da se uglavnom procesuiranje svodi na provođenje postupaka koji su predmeti preneseni iz BiH i to su uglavnom predmeti suđenja direktnim počiniteljima, s malim brojem žrtava, neki predmeti za koje se teško može reći da doprinose pravdi za žrtve i uspostavljanju vladavine prava. Utoliko sada eto jedan predmet koji ima regionalnu dimenziju i vraća nas na to pitanje univerzalne jurisdikcije”, rekla je Kandić prilikom gostovanja u emisiji Točka na tjedan.

Fond za humanitarna prava istraživao je što se dogodilo u kolovozu 1995. godine u izbjegličkoj koloni.

“Naši podaci na osnovu izjava svjedoka pokazuju da je u dvije prilike bilo granatiranja, 7. i 8. kolovoza, da je pogođen šleper koji je nosio konzerve, da su pored njega zapaljeni automobili kad su te rakete ispaljene, da je bilo ljudi koji su izgorjeli u tim automobilima, onda da je bio kamion sa ženama i djecom, njih preko 200 i da je pogođen, da je poginulo nekoliko ljudi i djece. Ono što svjedoci obitelji žrtava govore, govore da je kamion s 200 žena i djece civilni kamion, oni koji su poginuli pored šlepera s konzervama kažu da su u pitanju civili i da nije bilo vojske. Nikad nije provedena istraga da se utvrdi je li to stvarno bila miješana kolona civila, vojske i tenkova ili je to bilo vidljivo civilno vozilo, šleper, nije vojni kamion. Istrage nikada nije bilo. Trebalo je biti istrage, mogla ju je provesti Hrvatska i Tužiteljstvo BiH, koje se poziva na teritorijalnu nadležnost, a osporava se Srbiji pravo na primjenu univerzalne jurisdikcije, navodno jer je svedena na prostor nekadašnje Jugoslavije”, rekla je Kandić.

Pravosuđe štiti one na pozicijama

Spornim je istaknula to što se u političkim izjavama potpuno zanemaruje da su u pitanju žrtve, civili i djeca. “U prvom planu je zaštita časnika vojske i to je istovremeno u cijeloj regiji primjetno koliko postoji ta zaštita od kaznene odgovornosti onih koji su bili na važnim pozicijama u oružanim formacijama, časnici u Hrvatskoj vojsci, generali u JNA, gdje nemamo nijedan postupak protiv višeg časnika, a i kad ga je i bilo, bio je oslobođen”, rekla je.

“Regionalno se može reći da postoji glavna negativna karakteristika procesuiranja, a to je da je pravosuđe na osnovu određene jasne političke volje u funkciji zaštite onih koji su imali više pozicije u oružanim formacijama i koji su izdavali naredbe. Svi štite svoje, prije svega časnike”, rekla je Kandić.

Komentirajući nalaz HRW-a, koji kaže da je u izbjegličkoj koloni bilo i vojne opreme, Kandić je rekla da je 1991. s delegacijom Human Rights Watcha obilazila zatvore u tzv. Krajini, u kojima su bili zatvoreni hrvatski vojnici i civili i zna da je to jedna vrlo profesionalna organizacija te da vjeruje da su u svojim izvješćima naveli da se istragom treba utvrditi je li u blizini civila u koloni bilo vojnih vozila i je li bilo legitimnih meta. “O tome naši svjedoci ne govore. Spominje se helikopter koji je dijelio kruh, a oni koji su kasnije prolazili pored tog šlepera, da je vojska sklonila na stranu da bi kolona mogla dalje prolaziti. Utoliko se u našim svjedočenjima žrtava obitelji spominju neki vojni elementi. Istragom se moglo utvrditi što je u pitanju i kako se dogodilo, ali sad vidim neke izjave u kojima se potpuno negira da je uopće bilo toga, da je gađana kolona, da su pogođeni civili. Nema tu nijednog pripadnika oružanih formacija koji je nastradao”, rekla je.

O tajmingu optužnice

Kad je u pitanju tajming optužnice, Kandić je rekla da ratni zločin ne zastarijeva, ali da su se zatvaranjem Haaškog tribunala stvari značajno promijenile. “Posljednjih godina, naročito od zatvaranja Haaškog tribunala, imamo naročito u Srbiji i Hrvatskoj nevoljna tužiteljstva da procesuiraju ratne zločine. U Srbiji vidim da je zatvaranje Tribunala shvaćeno kao suradnja je završena, bavljenje ratnim zločinima je završeno. Vjerojatno se mislilo na ratne zločine koje su počinile oružane formacije Srbije”, rekla je Kandić, pa komentirala stanje u Srbiji.

“Posljednjih godina je u Srbiji posebna politička klima, gdje se stalno govori o srpskim žrtvama, a druge žrtve se potpuno marginaliziraju. Postoji pritisak ekstremnih desničarskih političkih grupa da tužiteljstvo kao glavni zadatak ima suditi zločine počinjene prema srpskim žrtvama, državljanima nekadašnje Jugoslavije. U Srbiji vlada politička klima koja ima jake reperkusije u postupanju tužiteljstva za ratne zločine. Otuda nemamo primjenu ili korištenje dokaza koji su utvrđeni pred Haaškim tribunalom, upravo u cilju da bi tužiteljstvo imalo pripremljene sudske činjenice i dokaze na dohvat ruke da može procesuirati časnike koji su odgovorni i sudjelovali u davanju naređenja. Toga nema, ali očito taj pritisak ima svoju realizaciju i umjesto međudržavnog sporazuma Srbije i Hrvatske imamo ovu situaciju da se prave netočne interpretacije ima li Srbija pravo na univerzalnu jurisdikciju, ima li Hrvatska isto to pravo, o tome se raspravlja na različite načine, a ne uvažavaju se eksperti koji su prije desetak godina o tome sve vrlo precizno rekli”, rekla je Kandić.

Spomenula je i radove bivšeg hrvatskog predsjednika i pravnika Ive Josipovića, kao i profesorice prava Zlate Đurđević, koji su u svojim radovima rekli da bi trebalo napraviti međudržavni sporazum s preciznim načelima i tražiti rješenja koja će biti u interesu vladavine prava i u interesu pravde i za žrtve i za optužene.

“Imamo politički kaos u kojem se gube žrtve”

“Međutim, sve se to vremenom izgubilo, nije došlo do primjene tih načela ili do pisanja nekog međudržavnog sporazuma, nego se s vremenom zaoštravaju odnosi i sad imamo politički kaos u kojem se žrtve gube ili postoje na toj poziciji “naše žrtve”, kao da to nekada nisu bili građani jedne iste države i teško je zamisliti čemu to sve vodi”, rekla je Kandić.

“Izdavanje ovih optužnica čini mi se da je trenutak da se dopusti stručnjacima, onima koji zbilja vladaju preciznom pravnom argumentacijom da objasne i predlože rješenja i da politika to sluša. Inače, ako politika ne sluša, onda se produžava ovaj kaos i jačanje ekstremne retorike koja djeluje apsurdno”, rekla je Kandić.

Apsurdno je zato što s jedne strane postoje dobri odnosi ljudi i određenih političkih stranaka, građani nesmetano putuju, nema strahova, postoje i situacije koje iznenade svojim emocijama, kao što je slučaj nestanka Splićanina Mateja Periša u Beogradu, rekla je.

“A onda nas sve lupi po glavi kada se dogodi nešto i situacija u kojoj je potpuno jasno da su eksperti i pravnici potpuno isključeni i da imaju glas samo ako su u funkciji političkog zahtjeva, a inače su u potpunosti mimoiđeni”, zaključila je za N1 Kandić.