POSAO OD 15,5 MILIJARDI KUNA Otkrivamo koje će tri tvrtke bušiti naftu u Jadranu

Američka tvrtka Marathon Oil, talijanski ENI i hrvatska naftna kompanija Ina istraživat će i eksploatirati naftu i plin u Jadranu, saznaje Jutarnji list iz dobro obaviještenih izvora u Vladi. Kako doznajemo, Stručno povjerenstvo prihvatilo je među ostalim njihove ponude za istraživanje i eksploataciju Jadrana koje su dale na javnom natječaju zaključenom 3. studenoga.

Povjerenstvo je odluku proslijedilo Vladi koja je o njoj trebala raspravljati danas, ali to je odgođeno za sjednicu sljedeći tjedan. Na natječaj se javilo 6 kompanija, a Jutarnji je list dobio informacije o barem tri odabrane tvrtke.

Talijanski gigant

Među odabranim kompanijama talijanski ENI je najveći. Smatra ga se četvrtom energetskom kompanijom po snazi na svijetu. U stručnim krugovima najjače je ipak odjeknula prihvaćena ponuda američke kompanije Marathon Oil Corporation. Riječ je o jednoj od vodećih kompanija za istraživanje i eksploataciju nafte i plina. Tvrtka je osnovana u SAD-u 1887. godine i prisutna je u Sjevernoj Americi, Africi i Europi. Naši sugovornici tvrde kako je iz nekoliko razloga važno da je izabrana ponuda te američke kompanije. Tvrtka je usko fokusirana na područje istraživanja i eksploatacije te ima izuzetno veliko iskustvo u eksploataciji ugljikovodika u Norveškoj i Ekvatorijalnoj Gvineji te SAD-u. Čak 55 posto svoje proizvodnje eksploatiraju iz offshore polja. Njihova prisutnost na Jadranu je iznimno važna i zbog geostrateških odnosa. Nedavno je američki potpredsjednik Joe Biden upravo Hrvatsku ocijenio kao potencijalno novo energetsko čvorište za Europu te se zauzeo za gradnju LNG terminala na Jadranu. Dolazak američke naftne kompanije u Hrvatsku samo može dodatno osnažiti energetsku i političku podršku SAD-a Hrvatskoj.

Pozitivnim se ocjenjuje i kvalitetna ponuda Ine i smatra se da to može pozitivno utjecati na rezultate domaće naftne kompanije. To se poklapa i s dugoročnom politikom Ine koja je nedavno objavila kako planira u sljedećih nekoliko godina upravo u istraživanje i eksploataciju uložiti nekoliko desetaka milijuna eura.

Skepsa u javnosti

Iako prema cijelom projektu u javnosti i nadalje vlada velika skepsa, naftni stručnjaci tvrde da su ponude i izbor tvrtki za Hrvatsku velik uspjeh. Pritom ističu da se na natječaj za istraživanje mora uz kanadsku obalu, zatvoren krajem listopada, nije javila ni jedna kompanija.

Na hrvatskom natječaju bilo je ponuđeno 29 istražnih polja, a kompanije su dale ponude za njih 15. Kako doznajemo, Povjerenstvo nije odabralo ponude za svih 15 istražnih polja. Veličina svakog bloka je od 1020 do 1635 četvornih kilometara i protežu se preko cijelog Jadrana. Procjenjuje se da je sjeverni dio najbogatiji plinom, a jug sirovom naftom. Norveška tvrtka Spectrum provela je seizmičko snimanje 36.823 četvorna kilometra jadranskog podmorja, a prema podacima US Energy Information Administrationa, Hrvatska ima dokazane rezerve od 70 milijuna barela sirove nafte i 2,6 milijardi kubika prirodnog plina.

Pregovori

Nakon što Vlada potvrdi izbor Stručnog povjerenstva, kreću pregovori o koncesijskom ugovoru. Procjenjuje se da bi mogao biti potpisan u ožujku 2015. godine. Do tada bi trebala biti završena Strateška procjena utjecaja na okoliš, a ograničenja propisana u njoj bit će sastavni dio koncesijskog ugovora. Istraživanje može trajati 5 godina, što se može produljiti za jednu dodatnu godinu. Koncesija za ekploataciju bit će 25 godina. U Vladi očekuju da će u 5 godina eksploatacije država uprihoditi oko 2,5 milijardi dolara investicija. Odmah nakon sklapanja ugovora u državni proračun koncesionar uplaćuje minimalno 1,4 milijuna kuna. Nadalje, svaki će investitor plaćati administrativne troškove od 600.000 kuna godišnje, a oni će se svake godine uvećavati za 4 posto. Naknada za istraživanje iznosi od 400 kuna po četvornom kilometru godišnje ili u fazi eksploatacije od 4000 kuna za istu površinu.

Cjenik za naftu

Za eksploatirane količine, ulagači će morati platiti 10 posto tržišne vrijednosti plina ili nafte, a iznos se dijeli između države, županije i lokalnih jedinica. Osim toga, državi ide fiksna naknada za izvađenu naftu ili plin, pri čemu se plaća 1,4 milijuna kuna na svakih 50.000 barela nafte ili 900.000 kuna svakih 25.000 BOE-a. Najvažniji dio naplate određivat će omjer prihoda i rashoda nastalih “vađenjem” nafte i plina. Ako su prihodi manji od rashoda ili jednaki njima, onda ulagač može zadržati 90 posto energenata, ali ako su prihodi dvostruko veći od troškova, državi mora prepustiti 40 posto nafte i plina koje nađe i izvadi.