POSKUPLJENJA OPET KUCAJU NA VRATA Obrazloženja su nerijetko blago rečeno neozbiljna, ekonomisti: 'Kako se ponašamo, bit će nam još gore!'

Iza sebe imam cijeli radni vijek. Radila sam, znala sam i uštedjeti, mogla sam i na godišnji odmor. Sad sam u mirovini i danas nemam ništa od svega toga. A moram još i pomagati mladima. U obitelji imam sina i dva unuka koji su nezaposleni. Eto, tako je. Nemojte me pitati kako je, o standardu, životu i cijenama. Ono što sam prije kupovala po kilogram, danas uzimam pola kilograma. Onda je sve jasno...

Kaže to za Slobodnu Dalmaciju gospođa Nada Klepec koju su zatekli u četvrtak ujutro na splitskoj tržnici, popularnom Pazaru. Ima i praznih banaka uokolo, nije da se puca po šavovima od ponude, ali nije ni za baciti. Proljeće je na vratima. Šetača je više nego na Rivi. No ne uživaju. Mjerkaju ponudu i cijene kao da su financi. Fokusirani su na izloženu robu i vlastite mogućnosti. Lica su mnogima kao da su zvijezde na dodjeli Oskara. Zamrznutih mišića. Niti pisnu niti zubi škrinu.

Ako se nešto i kupi, neće biti teško ponijeti doma. Malo tko ima više od kilograma blitve u vrećicama, a znamo koliko je to ako čovjek ima više od dvoje ljudi za trpezom. Dan je prelijep, nebo kristalno čisto, kao s razglednice. Na bancima se miješa zelena, žuta, narančasta, crvena i ljubičasta. Nekako baš lijepo u to carstvo boja padaju riječi Nade Klepec. Mi s njom pokušavamo malo o standardu i tome kako su naši građani gotovo pa na dnu među svim europskim zemljama.

Po stvarnoj individualnoj potrošnji, odnosno po Actual Individual Consumption (AIC) koji uključuje sve proizvode i usluge koje kućanstvo koristi te bolje pokazuje stvarnu potrošnju, pretposljednji smo u EU. Eurostat je krajem prošle godine objavio podatke za 2015. prema kojima smo po AIC-u s 59 posto pali na 58 posto europskog standarda, a Rumunji su s 56 posto skočili na 59 posto i tako nas prestigli. Sada su od nas s 53 posto europskog standarda samo Bugari. Naša sugovornica odmiče od sebe te teme. Ni ne čudi nas. Nema čarobni štapić kojim će preokrenuti sve te stvari:

- Neka je mira u svijetu i sve će biti dobro! Božji mir treba vladati među ljudima, ljubav a ne mržnja. Ružno je da vlada mržnja i spremnost da se pregazi najbližnjeg za dobit. To je jako ružno. Bilo bi bolje da nije tako - veli Nada Klepec.
Slažemo se s njom dok oko nas blistaju klementine, naranče, banane, jabuke, kupusi, kelj po 10 kuna, limuni po 12, mreškaju se suhe smokve po 40 kuna, blitva od 14 do 16 kuna, domaći orasi po 90 kuna, a po 100 kuna bajami i lješnjaci, marelice 80 kuna, među njima se "guraju" krumpiri i po četiri i po 10 kuna, kruške od 15 do 18 kuna...Nevenka Mihanović godine je provela na Pazaru i kaže da ljudi nemaju novca. Lisnica diktira kako ćete se hraniti. A jesti se mora.

Odnekud poznato objašnjenje

- Važno je da se ima nešto za pojesti i da je što jeftinije. Zato se kupuje u trgovačkim centrima, povrće zapakirano u plastici, takva brokula košta osam u celofanu, a ovdje 16 kuna. Svakom je jasno da tu nešto baš nije u redu, ali što ćete. Ljudi povrće kupuju na dekagrame. Po dvije tri mrkve, po šaku blitve. Blitve ima i po 12 i 14 kuna, a bila je 30 kuna, pa opet nema kupaca – pripovijeda nam prodavačica i dodaje da je neki dan jedna žena htjela kupiti desetak listova blitve. Nije joj to mogla izvagati pa je žena kojoj je to trebalo za unukov smoothie otišla nezadovoljna.

Domećemo da bi trebala imati apotekarsku vagu, a ona da smije imati samo onu koju pazar daje.
Opet nam se lagano, sve kao da neće, primiče novo poskupljenje struje, opet kao i prije nešto više od tri godine, spominje se i plin. Tamo 2013., na proljeće struja je poskupjela s njom i plin, pa su te dvije stavke u odnosu na prosječne cijene iz 2010. porasle za 24, odnosno 33 posto.

Kako se krajem prošle godine šuškalo o novom rastu cijena struje zbog skoka naknada ze obnovljive izvore energije, tada je Vlada oborila PDV na struju s 25 na 13 posto. Struja nije trebala poskupljivati, no ne lezi vraže, poskupljenja opet kucaju na vrata, a obrazloženja koja čujemo s Markova trga, obrazloženja su koja uvijek slušamo. Vrlo jednostavno, nama je struja jeftinija nego drugdje u Europi i normalno je da se te cijene – ujednače.

Kad se poskupljenje opravdava činjenicom da je nešto skuplje u Europi ili da je poduzeće koje ubire prihode od neke koncesije u gubicima, onda su stvari u najmanju ruku nezgodne i neozbiljne. Najave novih poskupljenja struje argumentiraju se EU-cijenama, a spominje se i moguće podizanje cestarina za vožnju Dalmatinom što se opet opravdava činjenicom da Hrvatske autoceste posluju s gubitkom. Tako netko može u dućanu odbiti platiti kruh jer su nam njegove cijene iznad nizozemskih ili da zatraži od Vlade uvođenje nekog novog poreza od kojeg bi se prihodi slijevali direktno njezin džep jer joj je prošle godine tekući završio u minusu.

A u Europi ćete naći svakakvih primjera, ovisno o tome kakve su vam želje. No, jednu stvar se ne spominje jer se nema čime zamaskirati. Činjenica je da proteklih godina standardom polako klizimo - prema začelju Europe. Premda nam je BDP prestao padati i u 2015. je skočio 1,6 posto u odnosu na godinu ranije, taj je rast kap u moru koja ne može utjecati ni na standard niti na europske podatke.

Trebao bi biti znatno veći i dugotrajniji da se reflektira na naš život i sliku u EU-u. Da se ne zavaramo, mi smo već sad blizu dna, samo nas Bugari spašavaju toga da standardom građana ne budemo najlošiji u EU-u. Još 2008. bolje smo stajali na tim ljestvicama, imali smo 64 posto europskog prosjeka BDP-a po stanovniku, dok nam je stvarna individualna potrošnja bila nam je na 60 posto BDP-a. Standard nam se skotrljalo na niske grane, dok su drugi napredovali. Cijene nam nisu išle tim putem. One se približavaju europskom prosjeku.

Štoviše, gotovo su ga mnoge i dosegnule, a neki su proizvodi kod nas skuplji nego u bogatijim zemljama. Kruh u Hrvatskoj, prema podacima Eurostata, ima cijene koje su na 94 posto europskog prosjeka, ta namirnica u Nizozemskoj stoji 90 posto europskog prosjeka, a u Hrvatskoj je skuplji nego u devet zemalja Unije. Jedino što nam je u skladu sa standardom su cijene duhana koje su nam na 56 posto europskih.

Premalo zaposlenih

Cijene kruha u Mađarskoj i Češkoj su niže od europskog prosjeka 28, odnosno 27 posto, u Poljskoj je kruh 39 posto jeftiniji od EU-prosjeka... U Hrvatskoj su cijene alkohola, mlijeka, sira i jaja na 92 posto prosjeka EU-a. Mlijeko sir i jaja jeftiniji su Njemačkoj koja je sa 127 posto europskog prosječnog standarda druga zemlja u Uniji, odmah ispod Luksemburga sa 137 posto EU-prosjeka kupovne moći stanovnika.

U Njemačkoj su mlijeko, sir i jaja devet posto jeftiniji od europskog prosjeka, a u Hrvatskoj osam posto, u Poljskoj su jeftiniji 35 posto, Češkoj 17 posto, Mađarskoj 13 posto... Alkohol u Hrvatskoj je skuplji nego u Luksemburgu, Njemačkoj, Bugarskoj, Češkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Slovačkoj, Poljskoj... Meso nam je za 23 posto jeftinije od europskog prosjeka, niže prosječne cijene ima u osam zemalja Europske unije, dok je u ostalima skuplje.

Dr. Guste Santini objašnjava da smo ušli u jedinstveno europsko tržište čime nam je sve određeno pa ne možemo više regulirati nijednu cijenu. Ni električne energije ni plina.

- Je li to dobro ili nije, to je druga stvar. Problem je da se mi se nismo dobro pripremili za EU-u, nama se ona dogodila kao mnogo toga, usprkos činjenici da smo se deset godina "pripremali" da uđemo u EU-u. Ono što je tragično ili što je najvažnije, to je da smo po paritetu kupovne moći tu smo negdje s Rumunjskom, a samo su Bugari ispod nas. Slovenija ima bitno veću produktivnost od nas, a nekad je bila svega 20 posto bolja, a sad je skoro pa 100 posto bolja. To znači da smo stalno imali grijeh propusta, tko god bio na vlasti.

Naš glavni problem je da nemamo proaktivne razvojne politike, imamo premalo zaposlenih i previše umirovljenika, mladi nas napuštaju, pa se priče o razvoju demografske politike uz 200.000 nezaposlenih čine se neumjesnim – ističe ovaj ekonomist. Navodi da nas nema čim razveseliti što se rasta cijena i srozavanja standarda tiče. U sadašnjoj situaciji stvari tako stoje.

- Stvarnost pokazuje, kad nemaš ljudi, onda država nema smisla. Odlazak mladih iz Hrvatske je jasno glasovanje građana da ne žele takvu državu, a odlazak mladih obitelji katastrofa. Zemlja nema jasnu politiku da joj je osnovni cilj razvoj blagostanja njezinih građana i to jasno ne pokazuje na djelu. I zato će nam sve cijene uhvatiti europske, osim cijena rada i standarda, jer smo na jedinstvenom tržištu i ne radimo na dodanoj vrijednosti, a kako se ponašamo bit će nam sutra gore nego nam je jučer bilo – veli dr. Santini.

Cijene pod kontrolom

Da politički definirane cijene nisu dugoročno održivo rješenje jer će se nasukati na tržišne zakonitosti, objašnjava dr. Damir Novotny.Ovaj ekonomist konstatira da se u Hrvatskoj dugo vodila politika socijalnih cijena električne energije i komunalnih usluga za kućanstva dok se za poduzeća nije vodila takva politika, pa su ona plaćala više cijene nego njihovi europski konkurenti.

- Svojevremeno smo imali ideju da ćemo držati cijene pod potpunom kontrolom, međutim to nije moguće jer nismo energetski neovisni, ne proizvodimo dovoljno električne energije da bismo mogli određivati interne cijene kao što to mogu neke arapske zemlje ili zemlje Južne Amerike. Mi smo mala zemlja koja se po definiciji mora otvoriti europskom tržištu – smatra ovaj ekonomist.

Ukazuje da nam je otvaranje Europi dovelo do profitiranja izvoza, a ekonomski lanjski rast je bio u velikoj mjeri rezultat toga, a nije se moguće s jedne strane otvoriti, a zatvoriti energetski zatvoriti. Objašnjava da je trajni problem je energetski učinkovitost koju nismo postavili kao prioritet.

- U Austriji imate sela koja su prepolovila cijene električne energije jer sami proizvode energiju od obnovljivih izvora koju mi ne koristimo. Energiju bacamo u tehničkom smislu, zbog loše infrastrukture, tako je s plinom, vodom i strujom. Zato ih plaćamo skupo, te su neophodne investicije u infrastrukturu, ako 30 posto energenata gubimo zbog tehničkih razloga, onda imamo problem, a cijenama plaćamo gubitke HEP-a – veli dr. Novotny.

O cijenama koje su nam europske, a standard pada, dok nam je domaća hrana zbog PDV-a jeftinija u inozemstvu ovaj ekonomist kaže da je sve to posljedica naše neintegriranosti u europsko tržište.

- Na pola puta smo do europske integracije, mi sve nešto imamo sa zadrškom, pa su nam zato i cijene, plaće i standard tu gdje jesu. Bili bismo kao Irska kamo naši ljudi danas odlaze da smo se brže integrirali. Pri tom mislim prvenstveno na javni sektor koji je kronično neučinkovit pa zbog njegove gladi kućanstva plaćaju previsoke poreze na sve moguće, autoceste su zato skupe, gorivo je skupo zbog mnogo poreza, hrana je skupa jer je PDV dvostruko viši no u drugim zemljama – smatra dr. Novotny. Naglašava da sve to u konačnici netko mora plaćati. Račun se uvijek plati.

Zato oni naši Splićani s početka priče hodaju oko banaka prepunih hrane. Nije da je ne bi kupili ili da bi im bilo teško nositi. Problem je samo što imaju prazne džepove.