Posvojitelji djece iz DR Konga: ‘Kći ne želi ići u školu, boji se da će ju netko pitati jesam li je kupila‘

Cijela Hrvatska već tjednima priča o osmero Hrvata zatvorenih u zambijskom zatvoru pod optužbom za pokušaj krijumčarenja djece iz Demokratske Republike Kongo (DRK). To se odrazilo i na obitelji koje su prije tog slučaja posvojile dijete iz Afrike.

"Kći mi je rekla da ne bi išla u školu jer se boji da ju netko ne pita jesam li je kupila i zapravo me pitala jesam li je kupila i otela. Boji se i ima strah od ostavljanja", rekla je za "Provjereno" Nove TV posvojiteljica Đurđica Krmelić.

Kristijan Sojč i njegova partnerica godinu dana bili su u registru posvojitelja u Hrvatskoj kad su shvatili da se to može otegnuti godinama.

"Imaš razgovor s psihologom, rješavaš psihološke testove, dolaze ti u provjeru doma, obilaze tvoje prijatelje. Cijela ta procedura traje nekoliko mjeseci i stvarno je korektna. Kad smo završili taj tečaj i dobili podobnost, bili smo puni elana, čak su nas uvjeravali da nije tako veliki problem posvojiti u Hrvatskoj", rekao je.

Bio je problem pa su odlučili posvojiti dijete iz Južnoafričke Republike, koja je potpisnica Haške konvencije. Predali su zahtjev u kolovozu 2019. i čekali. Međutim, to se otegnulo i nakon skoro godinu dana, rekao je Kristijan, imali su osjećaj da su i dalje na početku pa su se odlučili na posvajanje iz Konga.

Pristala posvojiti brata i sestru

Đurđica nije u registru posvojitelja. Zaključila je da, dok završi proces, u Hrvatskoj neće dočekati usvajanje jer će biti prestara, ali je ipak htjela dobiti savjet Centra za socijalnu skrb.

"Ja sam dolazila nekoliko puta i rekla sam da bih posvojila dvoje djece iz Konga. Oni su rekli da ja njih ne trebam ni za kakve papire, potvrde, ništa. Onda sam ja rekla da će djeca doći u Hrvatsku, ići će u školu i vrtić te da će me možda netko pitati za te papire. I opet ništa. Kad sam tražila da se to napismeno stavi u zapisnik, onda su rekli da ipak prođem taj tečaj pa sam ga završila", rekla je.

Zatim je stupila u kontakt s ravnateljem sirotišta iz DRK-a.

"Ja sam mu poslala dokumente i nakon provjere su mi rekli da imaju brata i sestru koje ne bi htjeli razdvajati. Naravno, ja uopće više nisam razmišljala i odmah sam pristala da ću ih oboje uzeti", ispričala je.

Reporterka "Provjerenog" Danka Derifaj o ovoj je temi razgovarala i s posvojiteljicom koja je željela ostati anonimna te ju je pitala je li tijekom procesa naišla na informaciju da su u DR Kongo suspendirana međunarodna posvajanja.

"Ne. Kad smo mi istraživali, mi smo našli samo podatak da za države koje nisu potpisnice Haške konvencije moramo pratiti zakone države kojoj se javljamo. Tako da smo imali potpuno povjerenje u našeg odvjetnika kojem smo i potpisali da nas zastupa na sudu", odgovorila je.

Odvjetnik Tresor Mukadi Kamashy, koji je potpisan na dokumentima o usvajanju sugovornika "Provjerenog", ne želi razgovarati s novinarima. To ne želi niti Emanuel Cabongo, upravitelj sirotišta preko kojega su djeca stigla u Hrvatsku.

Radili kako ih je uputila država

Odluke sugovornika "Provjerenog" zbog uhićenja osmero Hrvata u Zambiji postale su predmet javnih rasprava. S društvenih mreža u javni prostor prelijeva se govor mržnje potaknut sumnjom u posvajanja iz DR Kongo. Sve to uzrokovano je, tvrdi Kristijan, neodgovornim izjavama i ponašanjem političkih aktera, kao i nedovoljnim angažmanom pravobraniteljice za djecu.

"To su prestrašne stvari koje su odradili i zapravo su, siguran sam, najveći krivci za ono što se događa na društvenim mrežama i komentare koji se objavljuju po raznoraznim portalima", rekao je.

Ove tri obitelji premijeru Andreju Plenkoviću zamjeraju blagu i zakašnjelu reakciju na sve što je izazvao slučaj Zambija. Osjećaju se diskriminirano i osuđeno od dijela javnosti, a bez ijedne činjenice, optužbe ili dokazanog kršenja zakona.

"Mi smo postupili kako nas je uputila naša država, postupili smo apsolutno onako kako je to trebalo napraviti. Čvrsto vjerujemo da su tako odradili i ljudi koji su sad pritvoreni u Zambiji", rekao je Kristijan.

"Prijatelji, poznanici i ljudi na cesti su nas pozdravljali, jako rado su s nama popričali, zaustavljali nas i tako dalje. Sad se ti isti ljudi okreću od nas. Pozdrave i odu. Nitko ne pita kako smo, jednostavno su se podijelili", rekla je Đurđica.