“Predloženi projekt gradnje plutajućeg LNG terminala i tehnološko rješenje koje je predloženo štetno je po okoliš i moglo bi dovesti do ekološke katastrofe”, sažeta je poruka koju je prošlog tjedna javnosti na konferenciji za medije uputio predsjednik savjeta Udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić, predstavljujući zaključke studije koju je, prema njegovim riječima, od riječke tvrtke DLS naručila Udruga Eko Kvarner.
Ipak, uvidom u sadržaj sporne studije koja je dostupna na internetskim stranicama udruge otvara se sumnja da bi pravi naručitelj ipak mogao biti netko drugi. Naime, na zaglavlju prve stranice studije - na mjestu rezerviranom za navođenje naručitelja posla - navodi se ime tvrtke Trans LNG d.o.o. Kako je na istome mjestu na svim ostalim stranicama navedeno ime udruge Eko Kvarner, stječe se dojam da je nepažnjom autora pri promjeni naziva naručitelja jedna stranica “preskočena”. Ipak, povezanost studije Eko Kvarnera s tvrtkom Trans LNG je zanimljiva, s obzirom na to da se radi o poduzeću koje je, prema podacima iz sudskog registra, osnovala luksemburška kompanija Gasfin, inače odnedavno vlasnik potraživanja s hipotekom nad zemljištem u Omišlju gdje bi se terminal za ukapljeni plin i trebao realizirati.
Interes Slovenca
Jedan od vlasnika tvrtke slovenski je poduzetnik Vladimir Puklavec, a paralelno s pojavljivanjem te tvrtke u priči oko LNG terminala pojavio se i jak otpor prema projektu plutajućeg terminala u lokalnoj zajednici - i u samom Omišlju, ali i na razini županije. Iako nema dokaza da su te dvije pojave povezane, poznavatelji poslovanja u energetskom sektoru procjenjuju da je logičan interes Gasfina za gradnju kopnenog terminala, s obzirom na to da bi onda i zemljište koje je tvrtka de facto kupila bilo znatno vrednije.
U tom kontekstu, i moguća povezanost Eko Kvarnerove studije s poslovnim subjektom koji ima izravni interes u nerealizaciji projekta plutajućeg terminala može dovesti u pitanje vjerodostojnost same studije, ali i djelovanje udruge općenito.
Sam Vjeran Piršić takve sumnje odbacuje te tvrdi da je jedina povezanost s Trans LNG-om to što su u procesu izrade studije korišteni i podaci studije koja je ranije izrađena za Trans LNG.
- Trans LNG nema nikakvu ulogu u ovoj studiji. Ono što znam jest da se oni zalažu za upotrebu LNG-a kao pogonskoga goriva u transportu. Direktor DLS-a Igor Meixner mi je rekao da je studija Trans LNG-a korištena samo za dio koji se odnosi na procjenu rizika, a ne i na uporabu klora. Ima li Trans LNG neke interese, iskreno ne znam - ističe Piršić koji ne vidi ništa sporno u tome da je DLS koristio kao jednu od podloga studiju Trans LNG-a. Eko Kvarner, tvrdi, nikad nije surađivao s Trans LNG-om niti se s njim sukobljavao.
Novac dali hotelijeri
- Kada smo angažirali DLS, nismo ni znali da su oni prije radili za Trans LNG, ali ne smatram spornim da se koriste sve relevantne podloge - kaže Piršić i otkriva da je gotov tek prvi dio studije koji se bavi korištenjem klora i procjenom sigurnosnog rizika. Uskoro će predstaviti i drugi koji će uključivati i energetske elemente, a do Uskrsa i konačni treći dio s provedenom ekonomskom analizom i sociološkim ispitivanjem.
- Vidio sam da je Trans LNG vezan uz novog kupca Dine Petrokemije i važno je da se što prije otkrije tko je taj novi vlasnik i koje su mu poslovne namjere. Nadajmo se da će biti bolji od prošlog Roberta Ježića. Očiti je konflikt između Dine Petrokemije i plutajućeg LNG-a koji će im blokirati luku. A možda mogu funkcionirati bez luke. Nemam dovoljno informacija - tvrdi Piršić te nastavlja: - Ovo me jako podsjeća na manipulaciju koju je radio bivši predsjednik Stjepan Mesić kada je govorio da će projekt Družba Adria, ako se ne napravi terminal u Omišlju, završiti u Trstu. Znači li to da se mi, ako koristimo podatke tršćanskog sveučilišta, zalažemo da LNG projekt završi u Trstu? Naravno da ne. Može se uvijek gledati tko vuče koje konce, ali sve radimo potpuno transparentno - tvrdi Vjeran Piršić.
Upitan o izvorima financiranja sporne studije Piršić kaže da ne zna koliko će njegovu udrugu studija koštati jer nije do kraja završena, odnosno gotov je tek prvi od tri dijela. Sredstva za njezinu izradu su, ističe, osigurali od donacija krčkih hotelijera, odnosno hotelskih tvrtki i nekolicine fizičkih osoba koje na otoku imaju kuće, a koji su svi zajedno vitalno zainteresirani da se spriječi moguće onečišćenje Kvarnerskog zaljeva. Okvirna je procjena, kaže Piršić, da će sve skupa koštati oko 100.000 kuna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....