POZADINA NOVOG POSKUPLJENJA Zašto su slastičarnice masovno počele dizati cijenu sladoleda i što vam zapravo sve naplaćuju u jednoj kuglici

​

Posljednjih tjedana cijena sladoleda u brojnim je slastičarnica u Zagrebu porasla. Kunu više košta kuglica sladoleda u Vinceku, Oranžu, Zagrebu, Amelie i još nekoliko poznatih lokala, a slastičari kao glavni razlog navode veću cijenu sastojaka potrebnih u proizvodnji. Posebno ističu cijenu vanilije koja je neizostavni sastojak većine sladolednih okusa. Prosječna cijena kuglice u Zagrebu sada se približila iznosu od 9 kuna, dok u Rijeci, Osijeku i Dubrovniku zasad nije bilo poskupljenja i kugla stoji od 5 u Osijeku do 10 kuna u Dubrovniku. Usporedbe radi, 2009. godine prosjek je za cijelu Hrvatsku bio 6 kuna, dakle 50 posto manje.

Skuplji je samo šafran

Nakon sladoleda, upozoravaju slastičari, na red bi mogli doći i kolači, za koje se koriste iste skupe namirnice.

Zbog lošeg uroda vanilije na Madagaskaru, koji se smatra vodećim svjetskim proizvođačem, cijena ovog traženog začina među slastičarima narasla je i do 150 posto. Tako je vanilija, nakon šafrana, postala drugi najskuplji začin na svijetu, izvijestio je The Guardian.

- Prije sam kilogram vanilije plaćala 300 eura, dok sada kilogram vanilije plaćam 600 eura. Sva sreća pa još imam starih zaliha, no kad to potrošim, ne znam kako ću dalje. Ne želim ugrožavati kvalitetu, tako da ću vjerojatno morati dići cijene svojih slastica- ispričala nam je Petra Jelenić, poznata hrvatska slastičarka i vlasnica slastičarnice Mak Na Konac.

Dodala je kako je i cijena čokolade, a posebno badema, pistacije i lješnjaka također dosta porasla.

Prema riječima profesorice slastičarstva iz Ugostiteljske škole u Zagrebu, koja je željela ostati anonimna, osnovni i glavni sastojci sladoleda su mlijeko, šećer, jaja i slatko vrhnje kojima se kasnije dodaju različite arome. Tradicionalni je to recept koji se i danas uči na nastavi slastičarstva.

Danas možemo kupiti sladolede svih mogućih okusa i boja, no najčešće se dijele na voćne, mliječne i sladolede s pasta bazom. Ovi posljednji najčešće se nude u našim slastičarnicama.

- Ja neću dići cijene jer prodajem sladolede s pasta bazom, a cijene paste se nisu mijenjale. Mnogi moji kolege koji rade kao i ja poskupili su svoje sladolede, što stvarno nije u redu - izjavio je jedan od vlasnika slastičarnice koji je želio ostati anoniman.

Rizik od salmonele

Upravo su praškovi spasili slastičare od rizika od salmonele, koja je davnih godina redovito ljeti harala upravo zbog sladoleda. Praškaste baze zapravo jamče slastičarima sigurnost, ali istodobno kupci zapravo jedu sladoled koji je vrlo sličnog, ako ne i istog okusa bez obzira na to u kojoj ga slastičarnici kupili. Malo je onih koji u pripremi koriste primjerice svježe voće, ali pravi sladokusci prepoznat će razliku.

- Kupci bi po okusu trebali prepoznati kvalitetniji sladoled, odnosno onaj koji se primjerice radi od svježeg voća odnosno čokolade, lješnjaka, pistacije... a takva je slastica i prehrambeno bogatija - kaže nutricionistica doc. dr. Marina Krpan iz Zavoda za prepoznavanje i kontrolu sirovina i prehrambenih proizvoda Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta.

Dodaje kako se svaki kupac može informirati o tome kakav sladoled kupuje.

Jasna specifikacija

- Slastičarnice moraju imati specifikacije sadržaja na vidljivom mjestu, iz čega je jasno je li sladoled rađen od praškaste baze ili od svježih namirnica. Pravilnik o smrznutim desertima propisuje da primjerice mliječni sladoled mora imati 2,5 posto mliječne masti i 24 posto ukupne suhe tvari, ali i da ne smije sadržavati biljnu mast, baš kao ni tzv. kremasti sladoledi, dok bi voćni deserti trebali imati barem pet posto voća - objašnjava doc. dr. Krpan.

Naravno, to je teorija, a slastičari koji vjeruju da je sladoled kraljevska namirnica umjesto za “vrećicom” radije će posegnuti za svježim voćem i čokoladom, ali njihova bi “kuglica” objektivno trebala biti skuplja od većine. No, kako baš cijena najčešće određuje količinu prodaje, vlada filozofija “kuglica je kuglica” pa se cijene zapravo ne razlikuju. Zbog toga je u potrazi za kvalitetom potrebno ipak malo više truda i čitanja deklaracija kako bismo bili sigurni da smo u sladoledu dobili svježu jagodu, borovnicu ili malinu, odnosno kvalitetnu čokoladu ili lješnjak.