Zbog počinjenog kaznenog djela prevare, odnosno lažnog prikazivanja činjenica i dovođenja drugih osoba u zabludu te izrade lažne isprave s ciljem da se ta isprava uporabi kao prava, poznati dubrovački poduzetnik Đuro Bunda je pravomoćnom presudom dubrovačkog Općinskog suda proglašen krivim i osuđen na jedinstvenu vremensku kaznu od godinu dana zatvora.
Također, zbog pomaganja u počinjenju navedenih kaznenih djela krivima su proglašeni i drugooptužena Ana Habijanić te trećeoptuženi Stjepo Žitković te su osuđeni na jedinstvenu vremensku kaznu od sedam mjeseci zatvora. Uvažavajući olakotne okolnosti, sud je vremenske kazne preinačio te je Bundi izrečena uvjetna kazna s rokom kušnje od četiri godine, a Habijanić i Žitkoviću uvjetne kazne s kušnjom od godinu dana koje se neće ”aktivirati” ako osuđeni u razdoblju kušnje ne počinu neko novo kazneno djelo, piše Dubrovački vjesnik.
Recimo i to kako je prvooptuženom izrečena i sporedna novčana kazna od pet stotina dnevnih iznosa, što je iznos od 21.180 eura koju je obvezan platiti u roku od tri mjeseca. Optuženici moraju solidarno platiti sudske troškove od ukupno 2.027,51 eura, od čega na tzv. sudski paušal otpada 240 eura, a na troškove forenzičkog vještačenja zagrebačkog centra ”Ivan Vučetić” 1.787,51 euro.
Bundu su zastupali dubrovački odvjetnici Gašpar Lujak i Stanka Matić, Habijanić zagrebački odvjetnik Maroje Matana, Žitkovića dubrovački odvjetnik Marijo Kaznačić, a Katalin Šendula kao oštećenu nasljednicu pokojne sugrađanke Iren Luxio dubrovačka odvjetnica Tea Nikolić. Izrijekom sudske presude, navedeno je da su optuženici krivi te je, s namjerom da se u znatnom iznosu nepripadno okoristi, Đuro Bunda od 7. veljače do 9. svibnja 2018. u Dubrovniku zaposleniku dubrovačkog Matičnog ureda lažno predočio kako je jedini na temelju usmene oporuke on nasljednik pokojne Iren Luxio (rođene Varga) i u prilog svojih tvrdnji dostavio lažne izjave svojih zaposlenika Ane Habijanić i Stjepana Žitkovića u kojima su svjesno i neistinito naveli da su 30. siječnja 2018. svjedočili usmenoj oporuci pokojnice kojom svu svoju imovinu i ušteđevinu ostavlja Đuru Bundi, a sve kako bi on stekao znatnu korist koja mu ne pripada.
Nakon toga je Bunda 9 .svibnja 2018. u ostavinskom postupku koji se vodio kod javnog bilježnika Iva Radovića, lažnom oporukom pokojne Iren Luxio doveo u zabludu javnog bilježnika koji je, ne sumnjajući u autentičnost oporuke, istog dana je proglasio a potom 12. prosinca 2018. na temelju te oporuke donio rješenje o nasljeđivanju.
Tim je rješenjem Bunda postao jedini nasljednik nekretnina iz pokojničine ostavine čime je oštećena Katalin Šendula kao zakonska nasljednica pokojnice, piše Dubrovački vjesnik.
Predmet kaznenog postupka bilo je prijevarno krivotvorenje oporuke kojom je Bunda postao vlasnik stana od 51 ”kvadrata” u obiteljskoj kući u ulici Od Srđa te 5.086 eura na bankovnim računima pokojnice i pravo korištenja grobnice na Boninovu. Kako se moglo doznati, sporna je pisana oporuka bila vrhunski krivotvorena tako da je tekst oporuke ispisan velikim slovima koje je lako krivotvoriti, ali i teško dokazati falsificiranje, a uz to je oporuka bila bez datuma i kako takva forenzičarima predstavljala teškoću pri vještačenju rukopisa i potpisa.
Optuženi su priznali počinjenje kaznenih djela, što je posebno ubrzalo okončanje sudskog postupka. Izjavili su da se osjećaju krivima i izrazili kajanje zbog postupaka, a odricanjem prava na žalbu izrečena je presuda automatski postala pravomoćna. Prethodno je Bunda u obrani naveo da je teško bolestan i zbog zdravlja zamolio što blažu osudu dok je Habijanić, potvrđujući istinitost činjenica iz optužnice, u obranu navela da je na njeno postupanje bitno utjecala činjenica kako je bila zaposlenik tvrtke u vlasništvu obitelji prvooptuženika, ”inače ne bi tako postupila”. Potvrdila je kako joj sudski postupak predstavlja ekscesnu situaciju za koju želi da se što prije okonča tim više što nikad nije bila ni u kakvom sukobu sa zakonom.
Ustvrdivši da se nešto ovakvo više neće ponoviti i Žitković je pokajnički potvrdio istinitost optužnice. Također je naglasio kako ”na počinjenje kaznenih djela nije utjecalo to što je u vrijeme njihova počinjenja bio zaposlenik tvrtke u vlasništvu obitelji prvooptuženog, s djecom kojeg je, inače, u prijateljskim odnosima.
