POZNATI PSIHIJATAR I ZASTUPNIK VLADAJUĆIH 'Odakle mladima uopće pravo da kažu da bi u slučaju novog rata sjeli u prvi avion i napustili zemlju?!'

O tome da ili ne vojni rok i po kojemu modelu, Slobodna Dalmacija je razgovarala s prof. dr. Goranom Dodigom, poznatim psihijatrom i saborskim zastupnikom Hrvatske demokršćanske stranke, koja je u koaliciji s vladajućim HDZ-om.

- Vojni rok apsolutno da. I to vojni rok od četiri mjeseca, što bi bilo dostatno da se nauče osnovne vojne vještine. Predlažem da se ta četiri mjeseca priznaju u radni staž, kako to ne bi bilo “izgubljeno vrijeme” i da služenje vojnog roka bude “olakšica” pri zapošljavanju - kaže dr. Dodig.

Zanimalo nas je i njegovo mišljenje o tome je li ukidanje obvezog služenja vojnog roka u HV-u bio dobar ili loš potez?

- Ukidanje je posljedica nepromišljenosti, neznanja i prihvaćanje filozofije dodvoravanja djeci i ljudima bez ikakve odgovornosti. Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja u svijetu koja je 12 godina od završetka nametnutog joj rata i nakon ratnih iskustava, nemirne geopolitičke situacije u svom okruženju, gdje neke zemlje imaju stalne i otvorene pretenzije prema njoj, ukinula obvezni vojni rok.

- Ukinut je nekritično i tim se činom pokazala sva neozbiljnost državne politike i onih koji su tada vodili državu - odgovara.

Vojska je, tvrdi Dodig, kad se površno promatra neisplativa, a zapravo je garancija sigurnosti, a bez sigurnosti nema uspješnog razvoja, mirnog života i svih onih elemenata koji državu čine državom.

- U vojsku idu mladi ljudi, a nezaobilazna je činjenica da se mladim ljudima posljednjih godina gura filozofija neodgovornosti, površnosti i samo interesa za lagodnim životom. Stoga smo dobili generacije mladih ljudi koje žive u radikalnom individualizmu, a to rezultira nevođenju računa o bilo čemu što se njih izravno ne tiče.

- Nasuprot tome, u vojsci se uči redu, radu, disciplini i stvaraju se odnosi čovjek-čovjek i čovjek-zajednica, kao i odnosi prema državi, a uči ih se i domoljublju na ispravan način. U vojsci im treba prezentirati što su sve njihovi očevi i djedovi napravili za ovu državu, da bi oni mogli u njoj uživati - kaže Dodig i pita se odakle mladima pravo da od države traže radno mjesto, ako oni to radno mjesto ne žele braniti.

- Odakle mladima uopće pravo da kažu da bi u slučaju novog rata sjeli u prvi avion i napustili zemlju. Moguće je da je njihovo takvo razmišljanje potakla činjenica da su na početku Domovinskog rata neki imućniji i moćniji Hrvati svoju djecu poslali u inozemstvo, kako bi bili lišeni ratnih događanja u Hrvatskoj.

- I to su bili negativni primjeri i nitko se u ovom društvu ne smije s njima identificirati. Ja isto imam djecu i strah me za njih i nadam se kako rata više neće biti. Međutim, kada bi ga bilo, ja bih bio zadnje ništavilo kada bi im rekao da napuste svoju zemlju - kazuje prof. dr. Dodig.