Čedo Čolović (57), nekadašnji potporučnik Vojske tzv. SAO Krajine iz mjesta Tepljuh kod Drniša, državljanin Republike Hrvatske i Republike Srbije, koji je početkom rujna ove godine po kratkom postupku na Višem sudu u Beogradu osuđen na kaznu zatvora od tri godine zbog suradnje s hrvatskom obavještajnom službom, svjedok je optužbe u optužnici koju je prije osam dana Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo pred tamošnjim Županijskim sudom protiv umirovljenoga general majora JNA i tzv. Vojske Republike Srpske Krajine Borislava Đukića i sedmorice bivših oficira JNA i srpske paravojske.
O tome da će se Čolović pojaviti u svojstvu svjedoka u jednom od sudskih predmeta procesuiranja ratnih zločina nad hrvatskim stanovništvom na šibensko-drniškom području tijekom Domovinskog rata, pisali smo u našem listu prije mjesec i pol dana pozivajući se da neslužbene izvore, a da su takve informacije bile točne stigla je i službena potvrda.
Bivši general
- Čedu Čolovića je Županijsko državno odvjetništvo predložilo kao svjedoka optužbe u predmetu ovog suda protiv bivšega generala JNA Borislava Đukića i još sedmorice okrivljenika za ratni zločin nad civilnim stanovništvom. Među okrivljenicima jedino je Đukić dostupan hrvatskom pravosuđu, dok ostala sedmorica to nisu te će se na prijedlog državnog odvjetnika odlučivati o suđenju u odsutnosti nedostupnih okrivljenicima na skorašnjoj sjednici optužnog vijeća - rekla nam je Sonja Čule, službenica za informiranje Županijskog suda u Splitu.
Inače, ovom novom podignutom optužnicom na splitskom sudu obuhvaćeni su prvookrivljeni general Borislav Đukić (68), kojemu se već sudi za rušenje brane Peruče, te potpukovnik Jovan Grubić (60), pukovnici Milorad Radić (69), Dragan Harambašić (70), Petar Andrić (69), Vladimir Davidović (67), kapetan prve klase Ilija Prijić (59) i kapetan Slobodan Vujko (55). Đukića je u ožujku ove godine Hrvatskoj izručila Crna Gora. On je najviše rangirani časnik JNA i tzv. Vojske RSK koji će sjesti na optuženičku klupu u Hrvatskoj.
Krajinska vojska
Kako doznajemo, optužnica je velikim dijelom temeljena upravo na iskazima Čede Čolovića i drugih bivših pripadnika “krajinske vojske” koje su ih više puta davali tijekom obavijesnih razgovora s istražiteljima Odjela za ratni zločine Službe kriminalističke policije PU šibensko-kninske, a nakon povremenih dolazaka iz Srbije i boravka u rodnim mjestima u okolici Drniša i Knina.
Dakle, upravo je Čedo Čolović trebao biti jedan od ključnih svjedoka u procesu hrvatskog pravosuđa protiv jugosrpskih oficira, danas državljana Republike Srbije, okrivljenih za najteže ratne zločine.
A kao što je poznato, samo je pet dana proteklo od uhićenja Čede Čolovića u Beogradu do izricanja sudske presude, a kojoj je prethodilo njegovo navodno priznanje krivnje i nagodba s Višim javnim tužiteljstvom o trogodišnjoj zatvorskoj kazni. Čolovićev slučaj i njegova “špijunska afera” i dalje su obavijeni velom tajni i prožeti brojnim kontradiktornostima. Naime, u medijima se prvo Čolovića optuživalo da je hrvatski špijun koji je odavao vojne tajne hrvatskim obavještajcima. No, nakon saslušanja uslijedila je nagodba s beogradskim tužiteljstvom te je osuđen na tri godine zatvora zbog prikupljanja podataka za stranu obavještajnu službu.
Viši sud
Od izbijanja afere do danas nitko od predstavnika državnih vlasti Srbije nije optužio Hrvatsku za špijunažu na njezinu teritoriju. S informacijama za što je Čolović točno optužen u javnost nije izašlo ni beogradsko Više javno tužiteljstvo, niti je Viši sud obrazložio izrečenu presudu.
Svi naši sugovornici, a među njima je i ugledni kolega iz jednih beogradskih novina, uvjereni su da je lažnim optužbama o vojnoj špijunaži i brzinskom osudom srpskih pravosudnih tijela u sprezi sa srpskim državnim vlastima, Čedo Čolović zapravo eliminiran kao svjedok u optužnici protiv umirovljenih visokih jugosrpskih oficira. Svi oni, napominje beogradski novinar, danas su vrlo bliski ili Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci ili, pak, Dačićevoj Socijalističkoj partiji. Stoga je, kaže on, Čolovićeva osuda po kratkom postupku poruka ostalim “krajišnicima” što ih čeka u slučaju da se nađu u ulozi svjedoka u procesuiranju srpskih ratnih zločina u Hrvatskoj.
Izravno upletanje
Slučaj Čolović, prema svemu sudeći, poprima oblike najgrubljeg i nedopustivog izravnog uplitanja srbijanskog pravosuđa u procesuiranje ratnih zločina hrvatskog pravosuđa, a o tome još nitko nije reagirao iz hrvatske državne vlasti. Ovaj slučaj ujedno govori i o dobroj informiranosti vojno-obavještajnih službi Srbije o iskazima koji su njihovi državljani davali u istražnim radnjama hrvatskih policijskih pravosudnih tijela i prije podizanja optužnica za ratne zločine koje su počinili oficiri JNA i srpske paravojske.
Đukić i sedam oficira terete se za 118 ubojstava i pet silovanja
Generalu Đukiću i sedmorici jugosrpskih oficira na teret se stavlja da su od kolovoza 1991. do 4. kolovoza 1995. godine, kao zapovjednici JNA, milicije, teritorijalne obrane i vojske protuustavne tvorevine nazvane “SAO Krajina”, izdavali zapovijedi da se topništvom i pješaštvom napadnu civilna naselja na području današnje Šibensko-kninske županije. Nadalje, tereti ih se za izdavanje zapovijedi da se iz okupiranih naselja topništvom tuku gradovi i naselja nastanjena građanima hrvatske nacionalnosti. U optužnici se navodi da su okrivljenici znali i da njihovi podređeni sustavno ubijaju, tuku, zlostavljaju i muče preostalo hrvatsko stanovništvo na okupiranom području, da siluju žene, a također su znali na njihovi podređeni pale, miniraju i na druge načine uništavaju stambene, gospodarske i vjerske objekte.
Osam oficira se tereti da kao zapovjednici nisu poduzeli potrebne radnje kako bi spriječili takvo ponašanje podređenih, već su takve radnje dopuštali, pa su njihovi podređeni, ohrabreni ponašanjem zapovjednika, nastavili nesmetano i dalje s takvim radnjama. Na taj način odgovorni su za ubijanje 118 civila, za silovanje pet žena te za još sedam pokušaja silovanja.
On je direktna poveznica Srbije s ratom u Hrvatskoj
Koliko je Đukić važan srbijanskim vlastima jasno pokazuju potezi koje su srbijanske vlasti učinile da bi eliminirale glavnog svjedoka. Kako bi Čolovića diskreditirali i strpali ga u zatvor pod, u najmanju ruku, sumnjivim optužbama angažirani su tajna služba, mediji i i sudstvo. A Đukić je srpskim vlastima iznimno važan jer je on direktan dokaz povezanosti Srbije, kao pravne sljednice Savezne Republike Jugoslavije, s ratom u Hrvatskoj. Đukić je, naime, bio časnik za sigurnost 9. korpusa JNA kojim je zapovijedao Ratko Mladić. Potom ostaje u tzv. Vojsci RSK a najviša dužnost mu je zamjenik komandanta Glavnog štaba Srpske vojske krajine. Kao pripadnika tzv. VSRK umirovljuje ga Vrhovni savjet obrane SR Jugoslavije 27. rujna 1994. na prijedlog Milana Martića. Dakle, Đukić je direktan dokaz povezanosti političkog i vojnog vrha Jugoslavije s političkim i vojnim vrhom “RSK”. Očito je upravo zato poduzeta široka operacija zaštite Đukića koja je, nema sumnje, naređena i koordinirana iz samog vrha srpske vlasti. (K. Žabec)
Sestra Anka Borković dvaput mjesečno posjećuje Čedu: “Dobro je koliko može biti, nije on čovjek koji se žali”
Čedo Čolović, kojeg je Viši sud u Beogradu 6. rujna proglasio krivim za špijunažu u korist Hrvatske, zatvorsku kaznu u trajanju od tri godine trenutno služi u beogradskom Kazneno-popravnom zavodu Padinska Skela. Otkriva to njegova sestra Anka Borković koja ga ima pravo dvaput mjesečno posjetiti.
- Bila sam mu u posjetu. A što će... Dobro je koliko može biti. Kaže da je tako moralo biti. Nije on čovjek koji se žali. Važno mu je da nema nikakvih problema s drugim zatvorenicima i čuvarima. Tvrdi da su prema njemu svi vrlo korektni, a fizički i psihički se dobro osjeća. Osim problema s rukom, što je posljedica ranjavanja u ratu, inače nije imao zdravstvenih problema niti je pio ikakve tablete. Dobro izgleda - kroz suze govori Čolovićeva sestra koja ne zna ništa o postupcima koji se vode u Hrvatskoj i u kojima bi njezin brat, hrvatski državljanin, trebao svjedočiti.
Ona i njezina obitelj, koji su Čoloviću najbliži rod, također nemaju namjeru u Srbiji poduzimati nikakve pravne radnje kako bi eventualno dokazali njegovu nevinost, iako su i dalje uvjereni da on nema nikakve veze sa špijunažom. Osuđen je, podsjetimo, samo nekoliko dana nakon što su ga uhitili, a slučaj je izazvao neviđen interes i srbijanskh i hrvatskih medija čiji su predstavnici danima posjećivali Anku Borković u njezinoj kući u mjestu Ugrinovci na periferiji Beograda, a u kojoj je živio i Čolović. Sada je, kaže gospođa Borković, medijska prašina utihnula kao da se ništa nije dogodilo. No, njezin je brat iza rešetaka i smiju ga posjećivati samo najbliži rođaci. Tužna je. U Sinj, gdje su ona i suprug Milan, alkarski slavodobitnik, živjeli do 1991., zasad ne planira ići iako su joj, govori kroz plač, tamo grobovi svih najmilijih. (B. Orešić)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....