Pred vratima Splita nalazi se zaboravljena radioaktivna ‘bomba‘?!

Jedna od preporuka Međunarodne agencije za atomsku energiju (International Atomic Energy Agency – IAEA) jest da se u zaštitu stanovništva od zračenja uključi i lokalna zajednica, u hrvatskom slučaju jedinice lokalne uprave i samouprave, piše Slobodna Dalmacija.

Agencija svake godine podiže standarde za zaštitu ljudi i okoliša koji su obvezni za sve države članice IAEA-e, među kojima je i Hrvatska još od 1992. godine, kad je primljena na vlastiti zahtjev, ali ne i za niže upravljačke razine – županije, općine i gradove – pa je posegnuto za preporukama.

Sudjelovanje općina i gradova u svakom bi slučaju bilo korisno, no preduvjet je da su barem upoznati s eventualnim opasnostima od zračenja na svom teritoriju. A da možda i nisu, iščitava se iz primjera Kaštela.

U Kaštel Gomilici, na predjelu Zamrće, nalazi se, navodno, deponij radioaktivne šljake i pepela koji nije ubilježen u gradskim prostornim planovima, a nema ga ni u državnoj Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, pa sukladno tome ni u Nacionalnom programu provedbe navedene Strategije.

Iz kaštelanske gradske uprave Slobodna je dobila i potvrdu aktualnog stanja.

– Grad Kaštela nema saznanja o deponiranju radioaktivne šljake i pepela na predmetnoj lokaciji. Slijedom toga, takav sadržaj nije naznačen u Prostornom planu uređenja Grada Kaštela (PPU) i Generalnom urbanističkom planu (GUP) te nisu propisani posebni uvjeti gradnje na tom području u tekstualnim odredbama planova – navodi se u odgovoru, uz dodatak da se predmetna lokacija nalazi u zoni M7 – mješovita namjena, pretežito poslovna (uslužna, trgovačka, zanatska).

Grad: Samo u krugu tvornice

– Kod izrade i procedure donošenja zadnjih izmjena i dopuna PPU-a i GUP-a, te Urbanističkog plana uređenja turističke zone Kaštel Sućurac – Sustipan iz 2019. godine, proveden je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš i izrađena Strateška studija utjecaja tih izmjena na okoliš, u kojoj je sagledana i obrađena problematika zbrinjavanja prirodnog radioaktivnog materijala na području tvornice "ex-Jugovinil", koja je jedina lokacija takvog tipa na području Kaštela – naglasili su iz gradske uprave.

Problem radioaktivne šljake na području bivše tvornice "Jugovinil" poznat je ne samo stanovnicima Kaštela, nego puno šire, dijelom i zbog toga što nije u cijelosti sanirana, te se nalazi uz samo more. Tako u već spomenutoj Strategiji piše da se uz deponij, koji sadrži oko 38 tisuća kubičnih metara pepela i šljake, saniran 1973. godine, na području negadašnjeg velikog poduzeća nalazi i takozvana lokacija velika taložnica s oko 180 tisuća kubika istoga materijala.

I kao da to nije dovoljno, registrirano je i nekoliko onečišćenih zona na kojima se nalaze nanosi pepela i šljake (oko 100 tisuća kubika). Sve skupa, sanaciju čeka još nemalih 280 tisuća kubičnih metara.

Kaštelanima informacija o (ne)postojanju deponija može zvučati zbunjujuće jednostavno stoga što ta tema u Gomilici nije od jučer. Starosjedioci se još i danas sjećaju kazivanja o pepelu dovezenom iz tvornice "Jugovinil" i iskrcanom u nekadašnju kružnu "rupu" na predjelu Zamrće, a na postojanje kave – tupinoloma ili kamenoloma – podsjeća i današnja ulica Put Kave upravo na tom dijelu mjesta.

Zračne snimke stanja terena iz 1968. godine, koje posjeduje Državna geodetska uprava, pokazuju da je kava tada "poravnana" dovezenim materijalom, a poslije je nad njom izgrađen betonski objekt koji se i danas nalazi na toj lokaciji.

U prilog ovoj tezi ide i istraživanje Instituta "Ruđer Bošković" provedeno 2005. godine, koje su radili: Višnja Oreščanin, Delko Barišić, Luka Mikelić, Ivanka Lovrenčić, Martina Rožmarić Mačefat, Gordana Pavlović i Stipe Lulić.

U tom istraživanju, znakovito naslovljenom "Kemijski i radiološki profil odlagališta ugljenog pepela u Kaštel Gomilici", među ostalim, piše da su šljaka i pepeo bili deponirani u okolici tvornice do 1973. i zatim određena količina premještena na prikladnije mjesto nekoliko stotina metara dalje, na rubu Kaštel Gomilice, gdje je pokrivena zaštitnom plastičnom folijom i slojem gline i humusa. Područje je bilo zatim ograđeno i zatravljeno.

Mrak na Zamrću

Dakle, ako suradnici "Ruđera Boškovića" nisu pobrkali Sućurac i Gomilicu, riječ je o deponiju na Zamrću, jednom od najatraktivnijih predjela, smještenom između stare Kaštelanske ceste i Jadranske magistrale, u blizini istočne granice nogometnog igrališta GOŠK-a, okruženog zatečenim obiteljskim kućama.

Dvije najveće parcele zauzimaju ukupnu površinu od gotovo 6000 četvornih metara i, zanimljivo, kružnog su oblika, dok pet bočnih zemljišta ima ukupnu površinu oko 2100 kvadrata. Ovoga trenutka na zatrpanoj kavi je golemi plato na kojemu se nalazi skladišna prizemnica koja je samo dijelom u funkciji, dok je veći dio prostora zatvoren.

Zanimljivo je da se sa zapadne strane igrališta nalazi zona stambene namjene koja je uglavnom već izgrađena. Atraktivnosti unatoč, što će reći i visokoj cijeni zemljišta koje je uglavnom u privatnom vlasništvu, prema odgovoru koji smo dobili, Upravni odjel za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Kaštela nije zaprimio inicijative za promjenu namjene predmetnog područja na način da se zona M7 prenamijeni u zonu M1 – mješovitu namjenu pretežito stambenu. Promjenu prema Zakonu o prostornom planu "može inicirati svatko".

Iz lokalne vlasti također podsjećaju da su trenutačno u tijeku Izmjene i dopune kaštelanskog PP-a i GUP-a, a odnose se samo na tekstualni dio plana, odnosno odredbe za provođenje, dok se grafički dio plana u ovom trenutku neće mijenjati.

Eventualne dvojbe mogle bi biti riješene uvidom u arhivsku građu kako bi se točno znalo što se "krije" ispod prizemnice na zatrpanoj kavi. Ako su radioaktivna šljaka i pepeo deponirani po pravilima i ne predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi i okoliš, onda to treba "oslužbeniti" i upisati u prostorne planove.

Kaštelanima je ionako previše živjeti u blizini "Jugovinilova" nezbrinutog deponija uz more u Kaštel Sućurcu, a sve zbog propalih planova bivše države o proizvodnji vlastita nuklearnog naoružanja, čemu je trebao poslužiti i materijal dobiven iz uporabe radioaktivnog ugljena u termoelektrani unutar tadašnje tvornice.