PREDLOŽENO ZAKLJUČENJE STEČAJA ROJSOVE ZADRUGE Zadruga je nasljednica nekadašnje 66. pukovnije koja je 90-ih izvodila radove diljem Hrvatske

Trgovački sud u Zagrebu za 20. ožujka zakazao je ročište na kojem će se raspravljati prijedlog za zaključenjem stečajnog postupka nad Šezdesetšestom P, zadrugom za izgradnju prometnica kojoj je upravitelj bio umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs.

Ročište na koje su pozvani vjerovnici zakazano je na prijedlog stečajne upraviteljice koja je zatražila obustavu stečaja pokrenutog u veljači prošle godine jer ''stečajna masa Šezdesetšeste P nije dostatna niti za pokriće troškova postupka''.

Prema posljednjem izvješću o stanju stečajne mase te zadruge za izgradnju prometnica, Šezdesetšesta P nije evidentirana kao vlasnik nekretnine, ni kao vlasnik vozila, a bilo je nemoguće utvrditi i stanje zaliha jer je poslovanje bilo obustavljeno. Posebno se ističe i kako je u stečaju Šezdesetšeste P. bilo nemoguće utvrditi potraživanja jer ''dužnik nije vodio poslovne knjige''. Kao jedina imovina te zadruge navodila su se potraživanja navedena u čak 16 pokrenutih parnica.

S druge strane, prema sudskom rješenju iz prošle godine bile su utvrđene tražbine dva vjerovnika višeg isplatnog reda – tražbina podnesena od odvjetnika Mirka Batarela u iznosu od 3,6 milijuna kuna i Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu od 4,3 milijuna kuna.

Upravitelj Šezdesetšeste P - zadruge za izgradnju prometnica osnovane 2005. sve do stečaja bio je umirovljeni general HV-a i bivši saborski zastupnik HDZ-a Ljubo Ćesić Rojs, u javnosti zapamćen i po izjavi "Tko je jamio, jamio je".

Zadruga koja je završila u stečaju u osnovi je nasljednica nekadašnje 66. pukovnije koja je sredinom 90-ih godina kao kooperant Ministarstva obrane RH počela izvoditi građevinske radove diljem Hrvatske i to koristeći mehanizaciju koju je, kako se u medijima navodilo, RH kupila kreditom od 45 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.

Pukovnija je trebala ući u sastav MORH-a, ali to se nikada nije dogodilo, zbog čega su nakon raspuštanja postrojbe njezini bivši pripadnici bezuspješno vodili radne sporove kojima su htjeli dokazati status pukovnije kao vojne postrojbe.