PREDRAG FRED MATIĆ OTKRIVA SVOJ VELIKI SAN 'Želio bih biti gradonačelnik Vukovara! Pobijedio bih u prvom krugu i od grada napravio Singapore'

Želio sam se kandidirati za gradonačelnika Vukovara, ali ništa od toga. Ona glupa odredba o mjestu prebivališta to mi ne dopušta jer već dugo vremena živim u Zagrebu, a više sam nego uvjeren da bih bio izabran već u prvom krugu i od Vukovara napravio Singapore.

Govori tako Predrag Fred Matić, vukovarski branitelj sa zagrebačkom adresom, koji je uvjeren da bi za njega glasali svi esdepeovci, srpska zajednica i svi Hrvati, osim onih najekstremnijih. “A moj bi program bio da na kraju mandata u Vukovaru nema posla samo onaj tko neće raditi.”

Srce ga vuče, a razum vrišti ne, kaže mi nabrajajući razloge za i protiv kandidature. “Zamislite da danas dođem na posao kao vukovarski gradonačelnik u osam sati ujutro i do devet otvorim nova radna mjesta, a onda od devet nadalje raspravljam je li vijenac postavljen malo ulijevo ili više udesno. Ako je ulijevo, sigurno je to zbog SDP-a i neke zavjere protiv hrvatskih branitelja.”

Goran Mehkek/CROPIX

Kada je riječ o onoj vrućoj braniteljskoj temi, novom zakonu oko kojeg su se lomila koplja i u njegovu mandatu, Fred Matić tvrdi da problemi tek predstoje. Da bi se realizirala sva obećanja koja je dala nova vlast braniteljima, trebalo bi osigurati milijarde kuna, a toga u proračunu nema. “Vidjet ćete, tek će se to zakuhati. A onda će HDZ morati izmišljati razna opravdanja i odgode.”

“Jesu li vas vaši Vukovarci nagovarali da ipak krenete u utrku za gradonačelnika”, pitam ga dok oduševljeno govori kako 40.000 osnovaca dolazi u Vukovar slušati “sat mira”, a da su i Srbi prihvatili tu inicijativu.

“Jesu, nagovarali su me. Dosta sam dao za Vukovar, želim još i više, ali moj je problem uvijek što je meni srce brže od mozga. Zbog toga sam imao i mnoge probleme.” Novi šef SDP-a Davor Bernardić još nije obaviješten o ambicijama koje Matić iskazuje, a dosad je o tome razgovarao samo s Vukovarcima. “Podržali bi me i Srbi, to znam. Mnogi od njih su me pozdravljali i nakon ratnih sukoba kada je došlo do mirne reintegracije, a uvijek sam govorio da nemam ništa protiv bilo koga, pa ni onih koji su bili u ratu na drugoj strani, samo ako nisu počinili ratne zločine.”

Dobar je i sa Srbima s kojima je ratovao. “Znao sam im reći, ‘napržio’ sam vas, to je naš žargonski izraz, kao što su i oni nas. Ali, ta je priča završena i s tim nemam nikakvih problema. Važno je riješiti pitanje nestalih i procesuirati one koji su počinili zločine. Zbog tog stava vukovarski me Srbi poštuju i inzistirali su da dođem i da im predstavim svoj program te su poručili da sam za njih vrlo prihvatljiv kandidat.”

“Gospodine Matiću, pa zar se u ovih nekoliko mjeseci otkako niste ministar toliko promijenilo nabolje da branitelji danas ne prosvjeduju”, pitam ga, a odgovara da se jedino promijenila stranka na vlasti. “Imamo to iskustvo od 25 godina unatrag da kada je HDZ na vlasti, onda su braniteljske želje uglavnom na razini ‘šuti’, a kada je SDP, onda počinje buna.”

Mala utjeha

Tvrdi da se 555 dana nakon njegova mandata ništa nije promijenilo i da je novo samo to da se u nazivu Ministarstva branitelja dodalo ono “hrvatskih”. “Pa kakvi bi uostalom bili, zar postoje još neki branitelji?” Mala je utjeha za bivšeg ministra što su oni koji su vodili pobunu u Savskoj isticali da nisu imali ništa protiv njega. “Ono ‘oba su pala’ odnosilo se na Milanovića i Josipovića.”

Vukovarski branitelj i kasnije logoraš, kojeg prijatelji zovu Fred, tvrdi da se politika debelo umiješala i u braniteljsku priču, ali i u sam Vukovar. “Mi ćemo se od posljedica Karamarkove politike oporavljati još nekoliko godina. Vidi se to sada i u Saboru, gdje su pola hadezeovci ‘novog vala’, a kod slučaja Culej se vidjelo da je pola Karamarkovih spavača koji samo čekaju svoju priliku.”

Tomislav Krišto/CROPIX

Najviše zamjera Karamarku i njegovima što su se poslužili Vukovarom da stvari dodatno ispolitiziraju. “To što je Vukovar hrvatska svetinja nije im smetalo. Tako je i došlo do nasilnog skidanja ćiriličnih ploča koje su HDZ-ovi vijećnici ‘izglasali’. Nije za ponos, ali za informaciju, kada se ta odluka donosila, vijećnici SDP-a su napustili sastanak gradskog vijeća.”

Kaže mi Matić da Vukovar više nije podijeljeni grad, kako se često tvrdi. “Godine su prošle od rata, žrtvu Vukovara nikada nitko neće zaboraviti, ali sada je važno vratiti život u grad. A ja ću uvijek biti zahvalan Milanoviću i Liniću koji su mi odobrili da se napravi Memorijalni centar Domovinskog rata, instituciju koja se sjajno brine o povijesti i uspomenama.”

S novim ministrom branitelja Tomom Medvedom u dobrim je odnosima. “Mi smo kolege”, kaže, “radili smo zajedno u vojsci, ali politika čini zlo i zavadi ljude. Rekao je da je za dijalog i razgovor, ali nikada me nije nazvao i rekao: ‘Fred, u čemu je problem?’” To isto Matić zamjera i Kolindi Grabar-Kitarović koja je tri puta bila u šatoru, ali niti jedanput nije došla do njega. “OK, dečki, čula sam sad vas, ali idem i gore čuti što onaj Fred kaže. A to je pet metara dalje od šatora. Onda se čudi kada kažem da bi bili sretna zemlja da imamo predsjednika. A nemamo ga.” Kritičan je prema predsjednici i nakon “afere” s čokoladicama. “Ta se žena bavi čokoladicama koje se mogu podijeliti na slatke i gorke, na bolje ili lošije, a nikako na hrvatske i srpske.”

Jeste li osjećali da će doći do šatora? Kaže da nije i iznosi jednu teoriju koju dosad još nismo čuli. “S Klemmom i Glogoškim sve vrijeme sam dobro surađivao. Cijela priča počinje uhićenjem Milana Bandića. Ekipa od njega, a to su oni momci koje mi zovemo obavještajnim podzemljem, trebala je skrenuti pozornost s najvećeg skandala koji je po meni bila veća vijest nego uhićenje Sanadera. Da je protuvijest bila da su mljekari prolili nekoliko kanti mlijeka, to ne bi bilo ništa, ali buna branitelja, e, to je već nešto. To je pravi razlog pobune.”

Po Matiću, Karamarko je tek nakon nekoliko dana shvatio da bi on tu mogao poentirati. “HDZ je preuzeo priču, Brkić je bio na sastancima s braniteljima, a Karamarko je sve iskoristio.”

Davor Pongračić/CROPIX

Za novi Zakon o braniteljima Fred Matić objašnjava da sve sliči na “očekivanje Godota”. “Doći će, ali se ne zna kada. I meni su nudili zakonsko rješenje po kojem bi uz šest milijardi kuna koje Hrvatska izdvaja za veterane, što je više nego za vojsku ili policiju, trebalo još dodatno osigurati između deset i četrnaest milijardi. Bacio sam taj zahtjev u smeće, ali sada treba vidjeti što će biti.”

Spreman je, kaže, javno na ulici ili u Saboru pojesti tekst novog zakona ako se nađe deset milijardi, koliko je potrebno da se svi zadovolje. Po njemu, HDZ lukavo ne daje Zakon o braniteljima prije proračuna jer bi se sve porušilo. “Stavit će ga poslije proračuna, onako kako to HDZ samo radi. Manipulirat će se još godinu dana s braniteljima jer će reći da je donesen zakon, a tko će osigurati novac, to je već druga priča.” Tvrdi da ministra Marića uskoro čeka i isplata 350 milijuna kuna za braniteljske mirovine koje su smanjene za deset posto, jer je BDP u međuvremenu rastao. “Bit će mu teško, vjerujte. Da ne govorim što će biti s braniteljima iz redova HVO-a, onima koji će se odreći malih mirovina u BiH i tražiti hrvatske. Tko bi lud kao stopostotni invalid želio u BiH primati mirovinu od 3000 kuna, kada ovdje može dobiti 25.000 sa svim dodacima, luksuzni auto i kuću. Svatko će to tražiti.”

Di su pare?

Matić smatra da je populistički potez i otvaranje prava na priznanje PTSP-ja. “I ja sam oko toga imao dvojbe, nisam spavao i slažem se da to treba regulirati, ali među 27.000 ljudi koji imaju priznat status više je od pola onih koji nešto muljaju. Uz dužno poštovanje, kako je policajac iz Umaga mogao dobiti PTSP, nervirajući se valjda što je gledao TV. Druga je stvar s braniteljima iz Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Gospića, njima svaka čast. Kada se otvori to pitanje, bit će to takav udar na proračun da bismo morali napraviti konfederaciju sa Švicarskom da nađemo novac.”

Za sadašnji saziv Sabora Predrag Matić kaže da je sasvim nešto drugo od onog prošlog, kada su se zastupnici gotovo gledali na nišan. Danas svi komuniciraju i druže se, bez obzira na politički predznak, a hvali i Andreja Plenkovića koji je omogućio tu atmosferu. O svom novom stranačkom šefu Davoru Bernardiću se mnogo ne izjašnjava, diplomatski poručuje: “Vidjet ćemo, tek je početak”. “Po prirodi sam lojalan, neću raditi ništa protiv novog šefa, naravno.” Ali i priznaje da nije među njegovim ljubimcima i ponosan je da je u stranačka tijela prošao voljom članova, bez šalabahtera.

“Puno je bolje sada od onog kikiriki saziva u Saboru od prije. Zastupnici su pristojniji, nema više one mržnje koja je bila napravljena, situacija je relaksiranija.” Hvali i generala Damira Krstičevića koji priprema strategiju nacionalne sigurnosti i angažman Ante Gotovine. “Žao mi je što ga nije SDP uključio, ne kao političara već kao stručnog čovjeka.”

Kaže mi da je sretan što su njegovi u stranci prepoznali sve što je učinio afirmativno za branitelje, a žao mu je što sami Vukovarci nisu došli u Savsku reći nekoliko lijepih riječi za “svog suborca Freda”. “Stalo bi sve nakon toga, siguran sam. Nakon svega ipak sam ispražnjen, više nemam tako emotivni osjećaj prema braniteljskim pitanjima. Govorilo se da revolucija jede svoju djecu, a u ovom našem ratu djeca su pojela revoluciju. Uz ono što uvijek naglašavam, više od devedeset i devet posto branitelja su fini i pošteni ljudi koji ništa posebno ne traže. A tisuću onih koji su sudjelovali u prosvjedu je uprljalo braniteljske obraze.”

Zorana Milanovića i Ivu Josipovića bivši ministar branitelja doživio je kao ljude koji idu ispred vremena. “Jedna poslovica kaže da takvi ljudi imaju puno problema jer ih se ne shvaća. Njihov je problem bila i potpuna otvorenost i iskrenost, a naš narod nije spreman za istinu.” Ne vjeruje u politički povratak Tomislava Karamarka, a za Milanovića kaže: “Tko zna, moguće je”.

Matiću se nije svidjela polemika koju je ministar Medved poveo s Radom Šerbedžijom.

“Nisu takve polemike više potrebne. Imamo Memorijalni centar Domovinskog rata, imamo Ministarstvo branitelja dvadeset i pet godina nakon rata, što je isto malo suludo, ali dobro, pa neka to budu institucije koje će se baviti temama iz prošlosti. Mala smo zemlja, imamo malo ljudi koji nas mogu pozitivno promovirati u svijetu, a Šerbedžija je među njima.”

Kaže mi da je slavni glumac puno pomogao Hrvatskoj, a da je teško umjetnike stavljati u neke “ladice”. “Oni su drukčiji, imaju pravo gledati svijet drugim očima. Ništa nije učinio loše, znam ga i osobno. A znam i to da je sedamdesetih, kao mlad glumac, Srbin u Hrvatskoj, štitio ljude iz hrvatskog proljeća.”

Karamarkova družina

Da je po Matiću, ne bi došlo ni do postavljanja kontroverzne ploče u centru Jasenovca na kojoj piše “Za dom spremni”. “Znate, ja sam iz te braniteljske priče i imam za sve rješenje. Imao sam rješenje i za ploče u Vukovaru, ali Karamarko i njegova družina to nisu dali. Ona priča da je trebalo prvo razgovarati, a ne nasilno postavljati ploče jednostavno nije istinita. Imao sam ideju kako da se to riješi, kao što imam ideju i za ploču u Jasenovcu.”

Objašnjava mi da se prije svega mora nešto i žrtvovati i popustiti i da cijelu noć nije spavao razmišljajući što bi trebalo pisati na grbu HOS-a.
“Istina je da su pod tim grbom ginuli mladi dečki koji su se borili za Hrvatsku koji nemaju veze s ustaštvom, kao što je i istina da se time koketira s ustaštvom i da je to ustaški pozdrav. Zamolio bih ih da ono ZDS preimenuju u ‘Za domovinu smo’, ‘Zajedno domovini služimo’, a imam još deset prijedloga.” Kritičan je i prema državnom vrhu koji u inozemstvu ističe hrvatski antifašizam, a u zemlji koketiraju s ustaštvom.

Dovođenje ulagača

Jeste li sanjali ovakvu Hrvatsku kada ste postali branitelj Vukovara, pitam ga. Odgovara kao iz topa: “Nikako, iako nema niti jedan razlog da ne budemo uspješna zemlja”.

A uspješan može biti i njegov Vukovar, pa će jednu osobu, za koju sada ne želi reći ime, predložiti umjesto sebe za vukovarskoga gradonačelnika. “Iskreno, mene to mjesto jako vuče jer znam da bih u četiri godine od Vukovara napravio čudo. Dovukao bih investitore, poznajem ljude. Nisam veliki vjernik, ali, oprosti mi Bože, zaključio sam da u Vukovaru nisu ljudi pod PTSP-om, već grad.”

Ne slaže se Matić s Plenkovićevom inicijativom da Vukovar postane grad posebnog pijeteta. “Ne smijemo od njega napraviti grad muzej, on mora biti grad budućnosti. Samo vodotoranj mora ostati kao simbol otpora i ponosa, a na ulazu me ne smiju čekati papuče da hodam tiho po Vukovaru. Obratno, treba me dočekati žamor djece, ljudi koji ostaju u gradu, jer nitko ne odlazi iz Vukovara kada proba fiš i dunavsku vodu.”
Matić tako nabraja sve što bi napravio kao gradonačelnik u četiri godine da grad na Dunavu pretekne Zagreb. “Peče me savjest jer znam što bih mogao pokrenuti u Vukovaru, imam već program, samo da se promijeni zakon. Možda bih promijenio mišljenje i krenuo u još jednu životnu bitku.”