PREDSJEDNIK UPRAVE CA ODGOVARA SREĆKU ŠIMUNOVIĆU 'Šimunović ponovno želi na čelo Croatia Airlinesa, a samo njegov odlazak koštao je 3,98 mil. kuna'

U očitoj osobnoj kandidaturi za povratak na poziciju, bivši predsjednik Uprave Croatia Airlinesa Srećko Šimunović iznosi neistinite podatke o stanju tvrtke i nanosi neprocjenjivu štetu nacionalnoj zrakoplovnoj kompaniji

Bivši predsjednik Uprave nacionalnog avioprijevoznika, Srećko Šimunović, krenuo je u križarski pohod na sadašnju Upravu Croatia Airlinesa s vjerojatnim ciljem vlastite rehabilitacije i povratka na čelo kompanije, ne birajući pritom ni sredstva, ni žrtve. Kako pritom bez razmišljanja uništava i vrijednost i ugled kompanije od koje je nekada dobro živio, prisiljen sam reagirati na nastavljeni niz neistina i neutemeljenih konstrukcija kojima je počastio hrvatsku javnost kada je reagirao na moju reakciju na njegov intervju Jutarnjem listu. I njegov intervju i njegova reakcija na moj intervju u najvećoj se mjeri bave pokušajem dokazivanja da restrukturiranje Croatia Airlinesa, kojim se sadašnja Uprava bavila pune tri godine po striktnim pravilima Europske unije, nije uspio. Te je, posljedično, prema Šimunoviću, stvarno stanje u kompaniji danas teško jer Uprava tvrtku vodi u lošem smjeru. Pa poziva vlasnika na odlučne korake dio kojih bi valjda trebalo biti i dovođenje vrsnog stručnjaka za zrakoplovstvo, kakvim se predstavlja, natrag u kompaniju ne bi li dobio drugu priliku pokazati da zapravo zna upravljati poslovanjem nacionalnog avioprijevoznika. Prvi put se, naime, baš i nije bio iskazao, ali je valjda, u međuvremenu, nešto naučio i postao stručnjak kojega bi vlasnik i javnost trebali pažljivo slušati.

Da je Šimunović zaista pravi stručnjak za menadžment zrakoplovstva svakako bi znao da je restrukturiranje, o kojem nadugačko i naširoko uporno govori kao o neuspješnom, moralo biti provedeno po principu državnih potpora i kao takvo, u suštini, ima jedan jedini temeljni cilj - legaliziranje državnih potpora. Ako se temeljni cilj ne ostvari, primljena sredstva se moraju vratiti državi odmah, a to bi za Croatia Airlines značilo stečaj. Upravo tako su u stečaj otišli Malev, Cyprus Airways, Estonian Air i brojne druge manje europske zrakoplovne kompanije, dok je Croatia Airlines, gle čuda, živa i zdrava. Kao dio programa restrukturiranja početkom 2013. godine morali smo prizemljiti zrakoplov A320 - u tom trenutku naš najveći kapacitet u floti - kao jednu od tzv. obveznih kompenzacijskih mjera, uz istovremeno trogodišnje zamrzavanje kapaciteta na sedam posto nižoj razini od 2012. godine. Tako fizički nije bilo moguće ostvariti povećani prijevoz uz rast prihoda.

Da nismo proveli propisane kompenzacijske mjere, državne potpore koje je Croatia Airlines primila na temelju programa restrukturiranja ne bi bile legalne i slijedio bi - kao što rekoh - stečaj. Nadam se da nakon ovog ponovljenog pojašnjenja konačno i svaki ne-stručnjak za zrakoplovstvo razumije što je bio cilj programa restrukturiranja i može sam zaključiti je li taj cilj ostvaren ili ne.

U pokušaju rehabilitiranja svog lika i djela, Šimunović u reakciji dalje tvrdi da su rezultati Croatia Airlinesa kroz restrukturiranje i nakon njega zapravo lošiji od rezultata ostvarenih 2011. i 2012. godine, kada je on vodio kompaniju. Do ovakvog zaključka može doći samo netko tko ili ne zna čitati bilance ili namjerno izvrće ono što u njima piše. Da ne bi bilo da ova Uprava nešto proizvoljno tumači, pogledajmo zajedno što je Agencija za tržišno natjecanje u svom rješenju (105/2013.) navela o stanju zatečenom u kompaniji kao rezultat poslovanja prethodnih godina: “Pokazatelji poslovanja ukazuju da se poduzetnik Croatia Airlines d.d. nalazi u teškoćama jer u promatranom petogodišnjem razdoblju (do dokapitalizacije u prosincu 2012. godine) kumulirani gubitak poduzetnika iznosi gotovo milijardu kuna. Osim navedenog gubitka temeljnog kapitala, kod poduzetnika su prisutni tipični pokazatelji teškoća u poslovanju kao što su: nelikvidnost, insolventnost i visoka zaduženost”. Toliko o stanju u kompaniji i rezultatima ostvarenim za vrijeme Šimunovića. S druge strane, revidirani financijski izvještaji kompanije za 2013., 2014. i 2015. godinu pokazuju jednu potpuno drugačiju sliku i također su javno objavljeni te se i opet svaki ne-stručnjak lako može uvjeriti kako za tezu o tome da se stanje u kompaniji nije promijenilo nabolje nema nikakvog utemeljenja.

U svojoj reakciji na moju reakciju Šimunović dalje problematizira činjenicu da su rezultati avioprijevoznika direktno povezani s kretanjem BDP-a, iako je ovisnost potražnje za zračnim prijevozom o kretanju BDP-a potvrđena brojnim znanstvenim i stručnim istraživanjima. Tako je tijekom 2011. godine hrvatski BDP u drugom i trećem kvartalu ostvario rast, a nije padao kako to tvrdi navodni stručnjak, i to je direktno utjecalo na potražnju. Također, početak 2011. godine obilježila su događanja i sukobi u Tunisu i Egiptu, što je dodatno povećalo potražnju na hrvatskom turističkom i zrakoplovnom tržištu. Odatle rast 2011. godine. Ukupno gledano, broj putnika hrvatskih državljana u međunarodnom zračnom prometu je prema podacima Državnog zavoda za statistiku tijekom recesije zaključno s krajem 2014. godine zabilježio pad od 10 posto. Tek 2015. godine s ponovnim rastom BDP-a bilježi se rast potražnje za putovanjima naših državljana u međunarodnom zračnom prometu. Veza između BDP-a i potražnje za zračnim prijevozom je neupitna i može ju problematizirati samo netko tko ne zna čitati brojke ili ih namjerno krivo interpretira.

Na ovaj bih način mogao nastaviti do sutra odgovarati na svaku od Šimunovićevih teza, ali vjerujem da je i ovo dovoljno kako bi se pokazalo da bi, u najmanju ruku, sve što govori trebalo dobro odvagati i pretresti prije nego što se uzme zaozbiljno. Za kraj, treba korektno reći da je u svojoj reakciji Šimunović izrekao i jednu istinitu tvrdnju. Napisao je, naime, da sam u razgovoru za Jutarnji list naveo krivi iznos troška njegove otpremnine za Croatia Airlines. Imao je pravo te se ovim putem njemu i čitateljima ispričavam što sam naveo da je njegov trošak otpremnine iznosio 3,7 milijuna kuna, dok je u stvarnosti tvrtku koštao 3,98 milijuna kuna. Pametnome dosta.