Predsjednik Uprave TDR-a: Umjesto hrvatskoga, šverceri cigaretama pune tuđe proračune

Da bismo razumjeli naš biznis u Hrvatskoj, moramo biti svjesni globalne ravnoteže u industriji, kaže Davor Tomašković, predsjednik Uprave TDR-a . Duhanska industrija danas je toliko koncentrirana da prevlast imaju četiri igrača u čijim je rukama 85 posto svjetske potrošnje. Male i neovisne kompanije, poput TDR-a, imaju ozbiljan izazov u borbi s konkurencijom.

Antiduhanski propisi

TDR je za hrvatske prilike izuzetno snažna i velika kompanija. Među deset smo najvećih u državi i u tom društvu smo jedina proizvodna kompanija, jedina koja je u potpunom hrvatskom vlasništvu i jedina koja izvozi čak 58 posto proizvodnje. Ali, globalno gledano, mi smo izuzetno mali igrač. Svaka od četiri velike korporacije gotovo stoput je veća od TDR-a.

Duhan je globalno ugrožena industrija. Kako to osjeća TDR?

- Pritisci na industriju uglavnom su regulatorne prirode. Prije svega, to su zakoni o ograničenju promocije i uporabe duhanskih proizvoda, posebno zakoni o porezima na takvu vrstu proizvoda. U cijeni cigareta porezi čine više od 70 posto. Povećanje poreza dovodi nužno do povećanja maloprodajne cijene.

Vuku se nagli potezi

U kojoj je mjeri kriza zahvatila duhansko tržište?

- Ukupno tržište se smanjilo, porezi su narasli, a konkurencija danas nema ograničenja za ulazak u Hrvatsku. Smanjila se potrošnja u cijeloj regiji, a time i proizvodnja. Istodobno, mnogi se potrošači okreću jeftinijim proizvodima ili crnom tržištu.

Ne pogađa li crno tržište ponajprije državu?

- Država gubi svoj dio poreza, trgovina također, ali naravno da smo pogođeni i mi, proizvođači. Nema dvojbe da šverc nanosi golemu štetu svima. On nije ništa drugo nego prelijevanje s jeftinijih na skuplja tržišta. Što je još apsurdnije, šverc cigaretama izravno puni proračun one države u kojoj se jeftine cigarete kupuju kako bi se krijumčarile u Hrvatsku. Mi smo na to upozoravali državu kad je zbog pregovora s EU morala prilagođavati visinu poreza. Normalno je da se Hrvatska prilagođava, no upitno je vremensko razdoblje u kojemu se prilagodba odvija. Kod nas se to radi naglo. Jednim udarcem gube svi.

Rabati ovise o nizu stvari

Veliki proizvođači već su počeli seliti pogone prema istoku. Vi gradite u Iranu...

- Ne bih rekao da je riječ o selidbi. Sve multinacionalne kompanije brinu se za osvajanje tržišta. Svi prolaze kroz proces restrukturiranja, a selidbe su više povezane s carinskim uvjetima u pojedinim zemljama. Hrvatska je članica Cefte i naša tržišta se primarno nalaze u tom području. Zasad imamo tvornicu samo u Hrvatskoj, Iran nam je u planu i željeli bismo tamo pokrenuti proizvodnju do kraja ove godine.

Neki od malih trgovaca bune se da ih TDR ne stavlja u ravnopravan položaj s velikima?

- Žao nam je gubitka svakog partnera i razumijemo njihove teškoće, no mi se moramo ponašati tržišno i zakonito. Stalo nam je da naši proizvodi budu dostupni na svakom prodajnom mjestu. No, kada je riječ o rabatima zbog kojih se neki trgovci bune, oni se ne mogu linearno uspoređivati, pogotovo ako govorimo o tržištu koje se prostire u nekoliko zemalja. U Hrvatskoj su cijene cigareta dvaput više nego u BiH ili u Srbiji, logično je da su rabati različiti. Unatoč izvjesnom nezadovoljstvu, 95 posto trgovaca prihvatilo je naše uvjete.

Vaša konkurencija može o tome pregovarati sa svakim trgovcem zasebno?

- Da. Trgovinama koje su im zanimljivije, oni mogu davati veće rabate. Mi to ne možemo.

Rade li to?

- Da, iako drugačije, manje izravno. Zakupljuju prodajna mjesta na određenim atraktivnim lokacijama i za to daju mnogo novca. Nas to tjera da također povećavamo troškove zakupa, ali u tome moramo svugdje biti jednaki kako se ne bi reklo da zloupotrebljavamo svoj vladajući položaj na tržištu.